U stvarnosti, predsednik je mali i jadan. To možete da
zaključite iz njegovih poteza i kao čoveka i kao političara. Ukoliko je
lider siguran u sebe kako mu onda može pasti na pamet da se sa nama
ovako obračuna?
Spiegel: Kako biste opisali život u zatvoru?
Nadežda Tolokonikova:
Podnošljivo, ipak je to ruski zatvor sa svojim sovjetskim šarmom. Na
ovom polju nije bilo puno napretka, zatvorski sistem je još uvek
mešavina kasarni i bolnica. Budimo se u 6 ujutro, onda doručkujemo, a
onda nas izvode u zatvorsko dvorište. Ostatak dana pišem ili čitam.
Danas sam čitala bibliju i nešto od Slavoja Žižeka. Ograničena sloboda
kretanja se ne reflektuje na slobodu misli.
Spiegel: Da li se kajete zbog performansa u crkvi Hrista Spasitelja?
Tolokonikova:
Ne, ne kajem se ni zbog čega. Razmišljam hladne glave i sada vidim i
pozitivne i negativne strane. Kad podvučem crtu, smatram da je naše
suđenje bilo važno jer je pokazalo pravo lice Putinovog sistema. Ovaj
sistem je presudio sebi osudivši nas na dve godine zatvora iako nismo
počinile zločin, i naravno da mi je drago zbog toga.
Spiegel:
Imate četvorogodišnju ćerku i sigurno ste znali da vaš nastup neće
proći bez posledica. Nije li to neodgovorno prema vašem detetu?
Tolokonikova:
Ako se plašite vukova, nemojte ići u šumu. Ja se ne plašim vukova.
Borim se za to da moja ćerka odrasta u slobodnoj zemlji. Zakonski
gledano, sud je u najgorem slučaju trebalo da nas osudi za prekršaj.
Suđenje za krivično delo je Putinova lična osveta i niko ne može da
predvidi kada će autoritarni sistem da se osveti.
Spiegel:
Neki u vama vide heroje koji su na kreativan način izazvali Putinov
rigidni politički sistem. Drugi smatraju da su vaše akcije neukusne. Dok
ste bili trudni, potpuno nagi ste učestvovali u performansu grupnog
seksa u Moskovskom biološkom muzeju kako biste ismejali nameru Kremlja
da poveća natalitet u Rusiji.
Tolokonikova:
Ukusi su različiti. Naši nastupi su moderna umetnost i samo stručnjaci
mogu da kažu da li je ono što radimo neukusno. Sve ostalo je izražavanje
subjektivnog mišljenja.
Spiegel: Šta vaši roditelji misle o vašim nastupima?
Tolokonikova:
Moj otac i ja nismo pričali dva meseca nakon performansa u biološkom
muzeju zato što ga nisam pozvala da uživo posmatra događaj. Od tada je
prisutan na svim našim nastupima. Moja majka je nedavno javno izjavila
da u potpunosti podržava moju borbu za slobodu u Rusiji. Tako da nemam
problema sa roditeljima.
Spiegel: Počeli ste kao članica umetničkog kolektiva Vojna što znači Rat. Protiv koga ratujete?
Tolokonikova:
Akcije umetničkog kolektiva Vojna su odmeravanje snaga u sukobu između
vlade i društva. To je bio prvi put da su se umetnici suprotstavili
autoritarnoj vlasti na tako suštinski i veoma javan način.
Spiegel: Šta hoćete da postignete svojim akcijama?
Tolokonikova: Revoluciju u Rusiji.
Spiegel: Kakvu Rusiju želite?
Tolokonikova:
Onu koju ću, nažalost, morati dugo da čekam. Ali jedno je sigurno:
želim da uništim stvari koje smatram najvećim zlom, a to radim tako što
svoje ideje o slobodi i feminizmu sprovodim u praksi.
Spiegel: Da li volite svoju zemlju?
Tolokonikova: Volim Rusiju, ali mrzim Putina.
Spiegel: Putin je najmoćniji čovek jedne od najmoćnijih država sveta. Da li je moguće pobediti ga?
Tolokonikova:
Putinova svemoć je iluzija. To da je njegova moć ograničena je isto
tako očigledno kao i činjenica da propagandna mašina preuveličava
predsednikovu moć. Putin zavisi od zapada otprilike koliko i zapad ima
interesa da preuveličava njegovu moć. U stvarnosti, predsednik je mali i
jadan. To možete da zaključite iz njegovih poteza i kao čoveka i kao
političara. Ukoliko je lider siguran u sebe kako mu onda može pasti na
pamet da se sa nama ovako obračuna?
Spiegel:
Vaš performans i hapšenje skrenuli su pažnju svetske javnosti na
problem ljudskih prava u Rusiji u većoj meri od ubistava novinara ili
uvođenja brojnih represivnih zakona. Šta mislite, zašto je to tako?
Tolokonikova:
Zato što naš nastup nije bio trivijalan i zato što se bavi sukobom
vlade i društva, u verskom, političkom i socijalnom kontekstu. Suđenje
protiv nas je razotkrilo represivni karakter režima. Putinov sistem se
raspada. Ovo nije sistem za 21. vek, on više podseća na plemenska
društva ili diktatorske režime iz prošlosti. On ne može da pruži valjane
razloge zašto su tri aktivistkinje morale da završe u zatvoru samo zato
što su iskoristile crkvu Hrista Spasitelja kao lokaciju za video
performans na kome su izrekle nekoliko reči protiv sistema.
Spiegel: Da li vam prija podrška zapada?
Tolokonikova: Svaka podrška nas raduje.
Spiegel:
Ako dobro razumem vaše nastupe, oni nisu usmereni samo protiv Putina,
već su i antikapitalistički. U razgovoru za Spiegel prošle godine,
aktivista Vojne Oleg Vorotnikov, pravdao je krađu hrane osnovnim pravom
na preživljavanje.
Tolokonikova:
Da, mi smo deo globalnog antikapitalističkog pokreta, koga čine
anarhisti, trockisti, feministi i autonomisti. Naš antikapitalizam nije
antizapadni ili antievropski. Sebe smatramo delom zapada i proizvodom
evropske kulture. Mane potrošačkog društva nas uznemiravaju, ali ne
nameravamo da uništimo potrošačko društvo. Sloboda je srce naše
ideologije, a naš koncept slobode je zapadnjački. Ovo je borba za pravu
definiciju slobode.
Spiegel: Vi ste feministkinja. Kako bi ste opisali položaj žena u Rusiji danas?
Tolokonikova:
Žene u Rusiji su zarobljene negde između zapadnih i slovenskih
stereotipa. Nažalost, Rusijom još uvek dominira viševekovna predstava o
ženi domaćici koja podiže decu sama, bez pomoći muškarca. Ovu sliku
nastavlja da promoviše i Ruska pravoslavna crkva, što od žena pravi
roblje. Ovo je isti pravac kome teži i Putinova ideologija „suverene
demokraije“. I crkva i Putin odbacuju sve zapadno, uključujući i
feminizam. Međutim, u Rusiji je odavno postojala tradicija pokreta za
slobodu žena zapadnog stila, koju je Staljin ugušio. Nadam se da će se
ovi pokreti ponovo pojaviti i da mi možemo pomoći da se to desi.
Spiegel: Da li bi ponovo izabrali versku ustanovu za protest?
Tolokonikova: Mi smo umetnici, a umetnici se nikada na ponavljaju. Ne zato što se bojimo kazne već da bi ostali verni umetničkim principima.
Spiegel: Možete li da razumete to što mnogi Rusi smatraju da ste svojim divljim plesom pred oltarom povredili njihova verska osećanja?
Tolokonikova:
Video i prateći tekst, koji opisuje naše političke motive za nastup,
teško da možemo okarakterisati kao nešto što vređa verska osećanja. To
je iskrivljena slika koju su predstavljali državni mediji optužujući nas
za versku mržnju. Žao mi je što je do toga došlo. Na kraju smo i mi i
naši kritičari postali žrtve Putinove propagandne mašine.
Spiegel: Da li odobravate to što ljudi u Rusiji sada obaraju krstove, navodno da bi vama pružili podršku?
Tolokonikova:
Ne. To nas ne raduje. Pusi Rajot nikad nije bio protiv religije.
Putinovi ideolozi su nam prikačili etiketu verske mržnje. Naši motivi su
isključivo politički.
Spiegel: Tokom završne reči citirali ste Stari i Novi zavet. Da li ste religiozni?
Tolokonikova: Ne verujem u boga, ali smatam da je religija važan deo kulture.
Spiegel:
Crkvene vođe su zatražile popustljivost i milost prema Pusi Rajotu. Da
li bi i sada opisali patrijarha kao „kučku“, kao što ste učinili u svom
nastupu?
Tolokonikova:
Crkva nije tražila da budu popustljivi dok presuda nije objavljenja.
Zašto nisu rekli nešto pre izricanja presude? Ne verujemo u iskrene
namere crkve, isto kao što i svedoci optužbe ne veruju da je naše
izvinjenje iskreno. Uzgred, reč „kučka“ nije bila namenjena patrijarhu.
Ovu reč smo koristile kako bi popunile tekst.
Spiegel:
Tokom suđenja poredili ste se sa Dostojevskim i Solženjicinom. Da li
vam je slava udarila u glavu? Solženjicin je proveo osam godina u
gulagu, a Dostojevskom je u poslednjem trenutku smrtna kazna zamenjena
izgnanstvom.
Tolokonikova: Ne poredimo se sa delima Solženjicina i Dostojevskog, ali smo zabrinuti kako vlada tretira disidente.
Spiegel:
Ne tako mali broj Putinovih protivnika smatra da ste otišle predaleko.
Aleksej Navalni, verovatno najpopularniji ruski opozicioni političar,
rekao je Spiegel-u da je vaš performans „glup“. Da li ste svojim
nastupom podelile opoziciju?
Tolokonikova:
Navalni je pohvalio naš performans na Crvenom trgu, kada smo Putina
nazvali kukavicom. Očigledno da on ne razume vezu između nastupa na
Crvenom trgu i onog u crkvi Hrista Spasitelja. Naš cilj jeste da delimo,
ali ne opoziciju. Želimo da probudimo deo društva koji je ostao
politički apatičan i koji ne želi da se aktivno uključi u borbu za
ljudska prava već želi da udobno sedi kod svoje kuće. Ono što sada
vidimo je jaz između vlasti i tihe većine u Rusiji.
Spiegel: Mnogi Rusi su zahtevali veću kaznu od dve godine zatvora.
Tolokonikova: Postoji jasna veza između našeg suđenja i Putinovog rejtinga. Poslednje ankete pokazuju pad njegove popularnosti.
Spiegel: Postoji li nešto što vas je prijatno ili neprijatno iznenadilo od kada ste uhapšeni?
Tolokonikova:
Količina reakcija povodom našeg performansa bila je prijatno
iznenađenje. Vladina reakcija je bila očekivana pošto imamo posla sa
autoritarnim režimom. Raduje me podrška prijatelja i drugih
istomišljenika kao i to što će se borba za naše ideje i vrednosti
nastaviti.
Spiegel: Podneli ste žalbu na presudu. Očekujete li da će vam kazna biti ublažena?
Tolokonikova: Nije me briga.
Spiegel: Zar vas život u zatvorskoj koloniji ne plaši?
Tolokonikova: Vlasti bi trebalo da se plaše, ne ja.
Spiegel:
Šta ćete uraditi kada vas puste iz zatvora? Hoćete li ići na svetsku
turneju, izdati album, pretvoriti vašu slavu u novac? Ili ćete ući u
politiku?
Tolokonikova: Dokle god ovaj autoritarni sistem postoji, nema svrhe baviti se tim stvarima.
Spiegel, 03.09.2012; prevod sa nemačkog Ella Ornstein; preveo Miroslav Marković
*Intervju preuzet sa Peščanika