U venecijanskom sveučilišnom prostoru Fondazione Querini Stampalia (tu je svojedobno bio prostor za hrvatski paviljon na Bijenalu gdje je nastupio i Julije Knifer) Siza izlaže 53 crteža. Na samom početku izložbe objašnjava kako je sve započelo: njegov je otac bio inženjer koji je obožavao putovanja i klasičnu operu, no kada je mladi Alvaro rekao kako bi studirao kiparstvo, otac je bio žestoko protiv: “To vodi bohemstvu, životu bez budućnosti, s ograničenim profesionalnim mogućnostima”. Kompromis je bila arhitektura.
Veliki interes
Ovo je prvi put da laureata Zlatnog lava imamo prilike upoznati na najintimniji mogući način, pa zato ni ne čudi veliki interes za ovu izložbu.
Naime, poznajemo Sizine crteže arhitekture, no on ovdje ne izlaže građevine nego portrete ljudi koje je susretao od najranije mladosti. Na početku izložbe su portreti njegove obitelji. Tu je njegov otac, Julio Siza. Ako je suditi po crtežu, ocu nije zamjerio što mu nije dao studirati što želi: u tehnici tuša na papiru brzim skicoznim potezima portretira oca s puno poštovanja, kako nešto bilježi s cigaretom u ustima. Crtež je nastao kad i Sizin prijelomni rad, restoran Boa Nova.
Kao ni na Sizinim građevinama, niti na crtežima ništa nije viška, svaki je detalj u službi kompozicije. Pa se i ovdje može primijeniti citat koji stoji uz obrazloženje Pritzkera: “ Alvaro Siza otac je novog minimalizma u arhitekturi. No, onog minimalizma koji je daleko od apstrakcije, koji je simboličan. On ima sposobnost uočavanja i najsitnijih detalja”.
Crteži s Kube
Ima nekoliko autoportreta ovog arhitekta: na jednom, nastalom u samo nekoliko poteza, leti na ptici koja je velika poput njega, zajedno gledaju u istu točku u daljini (na crtežu nije definirano u što). Ima i crteža s putovanja, na Kubi crta aktove, gužvu u autobusima, portret Che Guevare…
Ne crta samo na blokovima, pa izlaže i salvetu iz venecijanskog kultnog kafića Florian, na kojoj skicira svoje zapričano društvo. Sizini su crteži puni emocija i sjećanja.
Stanovnici Porta, portugalskog grada u kojemu živi, često ga mogu vidjeti s crtaćim blokom u ruci, kavom i kutijom cigareta, kako skicira. Portretira i svoje kolege: Eduardo Souto da Moura prikazan je iz profila, najupečatljivije su njegove visoko podignute tamne obrve, dok svog učitelja Fernarda Tavoru bilježi kako je zaspao za stolom kafića.
Važna gesta
Upravo ga je pokojni Tavora naučio poštivanju tradicije, i on mu je i prepustio prvi posao: restoran Boa Nova. Budući da se restoran nalazi tik uz mjesto gdje je Siza odrastao, riječ o pejsažu s kojim je intimno upoznat, i posao dobiva on.
I upravo se ta sposobnost da lokalno stvara djela koja toliko znače na međunarodnoj razini, najčešće i ističe kod Size.
Kompleks bazena u mjestu Leca nastaje nakon što je Siza analizirao vremenske prilike, biljke i postojeće formacije stijena. Tu su i Meteorološka stanica u Barceloni, Centar za umjetnost Galego, Sveučilište u Portu, Muzej suvremene umjetnosti u Portu…
“Kad Alvaro Siza govori o arhitekturi koristi riječi precizne poput finih linija njegovih crteža. Njegove su građevine poštene i probleme rješavaju konkretno”, kaže u obrazloženju Zlatnog lava David Chipperfield.
Crteži su kod ovog arhitekta, kojeg hrvatska publika poznaje i preko Dana Orisa, nezaobilazni i kad je njegova profesija u pitanju: “Arhitekt ima i druge metode na raspolaganju, no ništa ne može preuzeti mjesto crteža. Crtanje je gesta ispunjena poviješću, nesvjesnim sjećanjem, mudrošću”.
Tekst je preuzet iz Jutarnjeg lista