Citirajmo najprije početak agencijske vijesti: “Dio novoizgrađene trase dijela autoputa Zenica – Sarajevo, dionica Podlugovi – Jošanica duga 11,5 kilometara sutra će zvanično biti puštena u promet, saopštio je Ured za informiranje Vlade Federacije BiH.
Otvaranju dionice prisustvovaće predsjednik i dopredsjednik Federacije BiH (FBiH), Safet Halilović i Karlo Filipović, premijer FBiH Alija Behmen, federalni ministar prometa i komunikacija Besim Mehmedić i predstavnici Federalne direkcije cesta.” Ups, izvinjavam se, radim na kompjuteru, pa mi se “jedinica” iz nekog razloga pretvorila u “nulu”, htio sam citirati vijest iz tekuće 2012. godine, a omakla mi se vijest (agencije ONASA) iz septembra mjeseca 2002. Ček, ček malo, naći ću ja i evo noviju vijest, ovu od prije nekoliko dana; uf, dobro je, evo je: “Dionica autoputa na koridoru 5c Kakanj – Bilješevo, duga deset kilometara, sutra će biti puštena u promet, najavljeno je iz JP Autoceste FBiH. Tim povodom na naplatnom mjestu Lučani bit će upriličena mala svečanost na kojoj će ujedno biti dodijeljeni ugovori domaćim kompanijama koje će nastaviti s izvođenjem radova na tunelu Vijenac. Kako je poznato, Autoceste FBiH su izmirile dugovanja koja je slovenska firma Primorje imala prema našim domaćim firmama, koje su radile kao podizvođači na tom tunelu i u kratkom vremenu riješen je problem ranijeg izvođača radova koji nije mogao završiti preuzeti posao. Sutrašnjim protokolom, među ostalim, predviđen je obilazak gradilišta tunela Vijenac (ulaz iz pravca Sarajeva), kao i prigodna obraćanja direktora JP Autoceste FBiH d.o.o. Mostar Ensada Karića, federalnog ministra prometa i komunikacija Envera Bijedića, ministra komunikacija i prometa BiH Damira Hadžića, premijera FBiH Nermina Nikšića, te izvođača radova.”
Zanimljivo je kako u Bosni i Hercegovini i cestogradnja slijedi neke prirodne cikluse, pravilno skoro kao Mjesečeve mijene. Svakih deset godina, nekako u isto vrijeme, krajem ljeta-početkom jeseni, otvori se novi komadićak od desetak kilometara autoputa. Termin nema veze s početkom kišne sezone, odnosno završetkom građevinske, nego sa vremenom izbora koji su kod nas po pravilu oktobarski. Citirane vijesti iz 2002. i 2012. godine osim autoputa, povezuje i činjenica da (dnevno)političke poene svečanim činom otvaranja prvenstveno pokušavaju ostvariti SDP-ovci kao funkcioneri vodeće stranke u trenutno vladajućoj koaliciji. Prije deset godina, vidimo, premijer Federacije bio je Alija Behmen, kilometara je bilo jedanaest i po, a za putnu komunikaciju zvanu autoput Zenica – Sarajevo bila je “zadužena” Federalna direkcija cesta. Danas je federalni premijer Nermin Nikšić, novootvorena dionica ima deset kilometara, autoput Zenica – Sarajevo unaprijeđen je u jedan od dijelova koridora 5c, a u međuvremenu je, eto, osnovano i Javno preduzeće Autoceste FBiH d.o.o. Mostar.
Lako je kukati o ponižavajuće sporom napretku u gradnji autoputeva u Bosni i Hercegovini. Uostalom, Fahrudin Radončić, najnoviji SDP-ov koalicioni partner, pravi je specijalista za to, opsjednut naročito pravljenjem analogija između Bosne i Hercegovine i Albanije, a na štetu BiH. Cjelokupna bh. javnost posljednjih nekoliko godina čeznutljivo gleda na mrežu autoputeva u Hrvatskoj, doživljavajući ih gotovo kao najveći simbol hrvatskog ekonomskog napretka. Ipak, i u Hrvatskoj ima uglednih ekonomista koji tvrde da je trošak gradnje najdužeg tamošnjeg autoputa, onog između Zagreba i Splita, državu previše zadužio, odnosno da je motiv za njegovu izgradnju bio više simbolički negoli ekonomski, te se otud sve glasnije najavljuje davanje hrvatskih autocesta pod koncesiju. Ako se, međutim, i saglasimo sa idejom da je autoput Zagreb – Split simbol koji je državu previše koštao, valja opet priznati da je riječ o moćnom simbolu koji će se Hrvatskoj dugoročno ipak isplatiti.
I tugaljivi putujući cirkus SDP-ovih funkcionera koji putuju kroz vrijeme i prostor pa se svakih deset godina premjeste deset-dvadeset kilometara na istok da otvore novih desetak kilometara autoputa također je simbol. To je simbol jedne jalove politike koja nije u stanju čak niti da uči na vlastitim greškama. U vrijeme tzv. Alijanse za promjene, Fahrudin Radončić Zlatku Lagumdžiji nije bio koalicioni partner, ali jest “medijski pokrovitelj”. Priča o Alijansi završila je kolosalnim izbornim porazom SDP-a, usprkos otvaranju jedanaest i po kilometara autoputa. Na sličan način, na predstojećim (lokalnim) izborima, priča o otvaranju deset kilometara autoputa SDP-u neće nimalo pomoći. Poraz će im iznova biti kolosalan. Ne ispravljaju se državnički analfabetizam, iznevjeravanje vlastite deklarativne politike zalaganja za društvenu pravednost i radnička prava, kurvinska neprincipijelnost i slični strateški gafovi ni puno sugestivnijom dimnom zavjesom od jedva dvocifrenog broja novih kilometara autoputa. Onomad su vjerni vojnici partije sadili osamdeset i osam stabala za druga Tita. I oni koji se s nostalgijom sjećaju tog vremena, i najfanatičniji titostalgičari, dakle, velikim dijelom su odustali od glasanja za druga Zlatka i njegov SDP.
Tekst preuzet iz Oslobođenja
Kolumne :
Lijepa zemlja, ali zagađena ljudima