Branko Lustig, producent koji je vlasnik dva “Oscara” za filmska ostvarenja “Šindlerova lista” i “Gladijator” te ovogodišnji dobitnik počasne nagrade “Srce Sarajeva” na Sarajevo film festivalu (SFF) za ukupan doprinos kinematografiji kaže da mu je ova nagrada značajna zbog samog Sarajeva, a ne zbog festivala.
“Ovo ‘Srce Sarajeva’ je meni kao da sam dobio srce Sarajlija. Ovdje sam radio nekoliko filmova i bio sam ovdje sa svima jako dobar prijatelj. Sarajevo mi puno znači i kao čovjeku i kao filmadžiji i mnoge lijepe uspomene me vežu za ovaj grad i ljude”, kaže Lustig.
U ratu je trebalo da u Sarajevu snimate film “Age of Aquarius”, u kojem je trebalo da glumi Robert Redford. Zbog čega nije uslijedilo snimanje?
Sve smo bili pripremili. Čak nam je i sve dozvole dao sin Alije Izetbegovića (Bakir Izetbegović), ali su se glumci i reditelj posvađali i sve je propalo i meni je jako žao zbog toga. Bio sam jako dobar prijatelj i sa Đurom Pucarom Starim. Boravio sam u njegovoj vili sa njim i njegovom suprugom, družili smo se. Želio sam snimiti taj film.
Najradije pričate i sjećate se snimanja filma “Kozara”. Zašto?
To mi je najdraži film. Za taj period me vežu mnoga lijepa i važna ikustva i događaji. Snimao sam sa Veljkom Bulajićem. Gradio sam u sinagogi šume i zbjegove za scenu. U Sarajevu sam “oslijepio” od šminke jer sam htio biti glumac u “Kozari”. Meni Sarajevo puno znači. Imam jako puno uspomena iz Sarajeva. Vi niste bili ni rođeni 1957. kad smo mi ovdje snimali film “Samo ljudi” na Jahorini sa Brankom Bauerom.
U to vrijeme bili ste u “Jadran filmu” i mnogo ste sarađivali sa “Bosna filmom”. Žalite li ponekad za tim vremenima?
Ušao sam u “Jadran film” kad je tamo bio Sulejman Kapić i sjećam se kako smo se dobro družili sa ekipom iz “Bosna filma”, uvijek se dobro jelo. Posebno mi je u sjećanju ostao vaš bosanski lonac. Suživio sam se sa Sarajlijama. Imao sam mnogo prijatelja, najviše sam se družio sa scenskim radnicima i jako mi je žao što “Bosna film” više ne postoji.
Bili ste na mnogim svjetskim festivalima, možete li napraviti neko poređenje sa SFF-om?
Mislim da je festival u Sarajevu vrlo važan zbog jedne stvari koju niko nije spomenuo, a to je jedan memorijal koji ste vi sagradili svemu što se ovdje dogodilo u vrijeme rata, taj projekat je Mirsad Purivatra započeo u vrijeme dok je još bio rat. Sama bit festivala je gradnja spomenika žrtvama, onima koji su poginuli za ovaj grad. Onima koji su ginuli za ideju.
Sedamnaest godina od stradanje Srebreničana je obilježeno 11. jula. Kako gledate na taj događaj?
Nije samo 17 godina Srebrenice, 60 godina je holokausta i mi još u Los Anđelesu, ali i u Zagrebu, organizujemo Festival jevrejskog filma, koji smo posvetili holokaustu i toleranciji. Nastojimo u Zagrebu isto što i Mirsad Purivatra u Sarajevu, kako se više nikada ne bi dogodio holokaust u Evropi, Srebrenica na ovim prostorima.
Pripremate li neki novi projekat?
Na ta pitanja ne odgovaram jer imam 80 godina i ne znam šta će biti sutra.
Kafa sa…
Francuski film “Nedodirljivi” režisera i scenariste Oliviea Nakaša i Erika Toledanoa, koji je u utorak prikazan u Otvorenom kinu “Metalac”, trenutno je na prvom mjestu prema glasovima publike, a jučer su režiseri u okviru programa “Kafa sa…” pojasnili da je film baziran na istinitoj priči. To je dovitljiva komedija o neočekivanom prijateljstvu dva muškarca koji nemaju ništa zajedničko – milioneru koji je ostao nepokretan nakon nesreće i imigrantu iz pariskog predgrađa, tek puštenom iz zatvora, unajmljenom je da se o njemu brine. Režiseri kažu da je u planu i snimanje filma “Betmen” na francuskom jeziku.
Crveni tepih
Peta noć na crvenom tepihu 18. SFF-a protekla je u znaku Erika Kantone, te velikog broja filmadžija i selebritija iz regije. Među “šetačima” su bili i bivši fudbaler Predrag Pašić, članovi ekipa filmova “Svi iz naše porodice” i “Nedodirljivi”, te pjevačica Jelena Rozga.
Tekst je preuzet iz Nezavisnih novina