Talentom, impresivnim nastupom, jedinstvenim imidžem i specifičnim dress codeom Maksim Mrvica je pokorio glazbeni svijet, prodao milijune ploča i postao istinska moderna glazbena zvijezda.
Iako ste jedan od najpoznatijih svjetskih klasičnih i crossover klavirista, priča se da vaša majka Slavica i otac Karmel baš ne vole klasičnu glazbu te da više vole slušati pop glazbu. Je li to točno?
Pa i nije u potpunosti. Moja majka voli slušati klasičnu glazbu i uvijek je išla na sve moje koncerte.
Jeste li možda i zbog toga odabrali crossover glazbu kako biste im na taj način malo približite klasiku? Jesu li bili zbunjeni vašim odabirom? Jeste li na početku imali njihovu potporu?
Ispočetka su bili zbunjeni mojim izborom jer u mojoj obitelji nitko nije bio povezan s klasičnom glazbom, ali su od početka prepoznali koliko je meni to bitno i uvijek su mi bili velika potpora.
Svirate od svoje osme godine. Je li vam ponekad stvarno dosta glazbe?
Vrlo često imam zasićenje, ali samo zasićenje od vježbanja. Nikad od samog sviranja. U takvom slučaju izmišljam nove sisteme vježbanja da bi ga učinio drugačijim i zanimljivijim.
Je li vam glazba pomogla da ostanete normalni u ratnim vremenima?
Ne samo glazba, obitelj i prijatelji također!
NIŠTA BEZ VJEŽBANJA
Što bi bio Maksim Mrvica bez Šibenika i što bi bio Šibenik bez Maksima Mrvice?
Vrlo sam povezan sa svojim gradom, možda zato što sam ga napustio već s 18 godina. Ali bilo gdje živio i boravio u svijetu, uvijek mu se rado vraćam.
Je li vas kao Dalmatinca i koliko legendarna »fjaka« usporavala u vježbanju i karijeri?
Ispočetka kad sam bio mlađi jest. Poslije sam spoznao da bez jako puno vježbanja nema ništa pa su se stvari promijenile.
Koje su vam prve asocijacije na imena Marija Sekso, Vladimir Krpan, Mel Bush i Tonči Huljić?
Uvijek kažem da su to ljudi ne samo koji su me naučili puno stvari u profesionalnom smislu nego da sam od njih naučio i puno životnih stvari.
Stručnjaci pomalo karikirano kažu da je za uspjeh potrebno samo 5 posto talenta i 95 posto rada…
Ne razmišljam u omjerima, ali istina je da bez obzira na to koliki je talent, bez mukotrpnog rada nikad ga nećete moći razviti u potpunosti.
Nastupi u velikim dvoranama ili manjim intimnijim prostorima: što preferirate?
Svejedno mi je. Uživam i u jednom i u drugom. Na stadionima obično sviram s bendom i tada je atmosfera kao na rock koncertu. Isto tako u uživam u intimnoj atmosferi malih koncerata. Tada obično sviram klasiku. To je nešto što radim od devete godine.
TETOVAŽE
Koji se problemi pojavljuju za vrijeme nastupa na otvorenom?
Uvijek je pitanje adekvatnog ozvučenja klavira.
Što vas većinom pitaju obožavatelji?
Jesam li se se dobro odmorio. Vrlo brinu za moje zdravlje.
Koja vas novinarska pitanja živciraju? Na koja pitanja ne biste nikad odgovorili?
Pitanja koja se tiču mog privatnog života. Pogotovo pitanja vezana za moju suprugu i kćer.
Koliko vaš imidž (kao i kod svakog umjetnika) ima udjela u uspjehu kod publike?
Svjestan sam da moj imidž pomaže, pogotovo u crossoveru, vrsti glazbe koju ja radim, gdje je velik dio publike mlađi.
Imate nekonvencionalan imidž. Koliko to odbija ozbilniju publiku pogotovo kad izvodite klasičnu glazbu?
Mislim da ne odbija previše. Moja publika dolazi na moje koncerte zbog glazbe, a ne mojih tetovaža. U Japanu sviram koncerte s orkestrima u najpoznatijim klasičnim dvoranama i većina moje publike su stalni gosti tih dvorana. Nikad nisam čuo da je nekom smetala moja tetovaža ili poderane hlače.
Nakon vala izvođenja crossover skladbi primjetan je vaš svojevrstan »povratak« klasici. Zašto je došlo do toga?
Uvijek kombiniram koncerte s klasičnom i crossover glazbom.
Često kažete da imate tri različita koncepta koncerata. Pojasnite to malo našim čitateljima…
Nekad sviram solo recitale s klasičnom glazbom, a nekad s crossover glazbom. Nekad sviram koncerte s orkestrom, a nekad velike koncerte sa svojim bendom. Uživam u svim tim različitim mogućnostima.
Koliko vam je smetalo što vas u prvom dijelu karijere izvjesna kritika nije baš uvažavala kao klasičnoga glazbenika zbog vašeg crossover muziciranja?
Ne mogu baš reći da nisam imao podršku kritičara dok sam se bavio samo klasičnom glazbom. Moram reći da mi je velik broj kritičara bio naklonjen još od studentskih dana. Problem je taj što su isti ti kritičari nakon što sam počeo izvoditi crossover glazbu počeli pisati loše kritike o mom sviranju, a moje sviranje se nije promijenilo u tih godinu dvije?!
Što vas održava normalnim u suludom svijetu showbusinessa?
Obitelj i najuži prijatelji koji me spuštaju na zemlju.
Jeste li razmišljali o tome što to toliko privlači azijsku publiku i zašto ste tamo toliko popularni?
Mislim da nema nekog posebnog razloga zašto sam tamo popularniji. Svatko ima svoje tržište. Moje je Azija.
Biste li ikada u potpunosti mogli ostaviti klasiku? A crossover?
Klasiku mislim da nikad neću napustiti. Ipak se klasičnom glazbom bavim cijeli život. Crossover se možda bude profilirao u neki drugi, možda mekši smjer.
SKRIVAM PRIVATAN ŽIVOT
Što za vas intimno, ali i kao glazbenika znači »Appassionata«?
Jako sam zadovoljan svojim posljednim albumom »appassionata«. Mislim da smo napravili stvarno dobar i raznolik odabir kompozicija.
Potpuno ste izgubili privatni život. Je li vam se teško nositi sa slavom?
Ne bih rekao da sam izgubio potpuno privatni život. Vjerujem da ako ne želiš biti u centru pozornosti cijele javnosti to možeš i učiniti. Meni to uspijeva jako dobro.
Što kaže vaša supruga na vaše obožavateljice?
Već je navikla da je to dio mog posla.
Imate li kakvu poruku za opatijsku publiku i čitatelje?
Drago mi je da nakon dosta godina imam priliku opet svirati pred opatijskom publikom. Nadam se da će im se kompozicije koje sam odabrao za ovaj koncert svidjeti i da ćemo zajedno uživati u koncertu.
O 2CELLOS I VANESSI MAE
Što mislite o 2Cellos? A o Vanessi Mae?
Jako mi je drago da neko sa naših prostora, pogotovo u glazbi, ostvari tako velike svjetske rezultate. Želim im sve najbolje u budućnosti. Vanessinu glazbu slušam još od akademije i jako je cijenim. Ona je zajedno sa mojim managerom Mellom Bushom bila svojevrsni pionir crossovera u svijetu.
DOKUMENTARAC
Mlada splitska redateljica Bruna Bajić je snimila dokumentarac o vama i vašem radu. Kako ste reagirali na njenu ponudu?
Ispočetka sam bio skeptičan jer nikad ne znaš koliko će ovakvi filmovi zadirati u privatni život. Ali bruna je vrlo talentirana redateljica i izuzetno mi je drago da smo ostvarili ovu suradnju.
Tekst je preuzet iz Novog lista