Popustite me: nisam odgovoran za vašu bijedu i očaj; obratite se onima za koje ste glasali, „modnim macanima“ Lagumdžiji, Tihiću, Radončiću…
Očigledno je da Stranka za bolju budućnost ima ogroman koalicijski potencijal u ljudstvu i programima“, klikće sa visine 48. sprata svojeg tornja Utemeljitelj Stranke Fahrudin Radončić. Treba mu vjerovati. Ljudski (ili, što bi rekao novi predsjednik Srbije Tomislav Nikolić – “čovečanski“) resursi Stranke za bolju budućnost su, odakle god pogledate, impresivni i zadivljujući, garantiraju uspješan obračun “sa koruupciju“ i, što je presudno, poručuju odlučno, energično “NE beznađu“. Jer, kad se sagleda i hladno knjigovodstveno sravni koalicijski potencijal Stranke za bolju budućnost, recimo, za početak, u državnom i federalnom Parlamentu, krv vam u žilama mora biti zaleđena od toga eruptivnog koalicijskog “potencijala“.
Sjedi u državnom Parlamentu i sa razumijevanjem prati svaku sjednicu Ismeta Dervoz, vokalno-lokalna pjevaljka, koja je cijeli bogati muzički opus žrtvovala za evrovizijsko-evroatlantske integracije; to ju je preporučilo za stalnu članicu Vijeća Evrope na čijim sesijama parlamentarka Dervoz šapuće na uho da kada je ona pjevušila na evrovizijama, u pozadini frontmena Ambasadora Slobodana Vujovića, kasnije Čole, Vajte, Miće Vukašinovića… i družila se sa “crno-plavom“ koalicijom iz švedske grupe ABBA, većina prisutnih zastupnika u Vijeću Evrope nije bila ni rođena. Što je, također, nedvojbeno tačno.
“Ljudski resursi“, a samim tim i koalicijski potencijal Stranke za bolju budućnost, bez sumnje najjače opozicione stranke “na svim nivoima vlasti“, naprosto su zadivljujući. Evo, recimo, Rile, glumac iz valjda najpopularnije serije, telenovele širokog stvaralačkog habitusa i ozračaja, Mirvad Kurić: finih sam, ugodnih noći proveo sa Mirvadom prije više od deset godina kada je došao u Sarajevo, kad je, uglavnom nakon rata, ne znam tačno odakle, stigao u Sarajevo – on multiinstrumentalista školovan u ozbiljnim JNA-ovskim glazbenim akademijama, u Beogradu, Prištini, ko će se sjetiti…
Uglavnom, Rile je za moj ukus vrlo umjereno, otmjeno i precizno svirao harmoniku. Izo Bajrović, također poslanik Stranke za bolju budućnost, nemjerljivo je veći glumac od Rileta: “Izo Bajrović je veliki glumac“, kazao sam drugu, samoinicijativno, nakon što sam gledao u to vrijeme politički riskantnu koprodukcijsku regionalnu predstavu na MESS-u, u ruševinama hotela Bristol; Bajrović je doslovno “pojeo“ scenske partnere! – imena jednog se sjećam, Vili Matula koji je u hrvatskim medijima važio za legitimnog nasljednika Radeta Šerbedžije.
Fali li išta legendarnom komandantu Draganu Vikiću, što već nema? Ima ogroman stan u u Sarajevu, gazda je kafića u centru Sarajeva, tu je i imanje na Nišićima, koje se mjeri desetinama hektara, sa skromnom kućom i okućnicom od pet dunuma. Poznajem još ponekog iz tih “ljudskih resursa“ narodnjačke stranke magnata Fahrudina Radončića. Simpatičan mi je i drag zastupnik Mirza Ustamujić, sin mojih prijatelja Dine i Medihe. Vrlo solidan, ambiciozan, u krajnjem slučaju ugodan momak.
Šta je tajna uspjeha, u čemu se sastoji, šta je sadržaj “koalicijskog potencijala“ reformističke stranke Fahrudina Radončića? U prizivanju sretnih vremena kad je ogorčeni penzioner, aktivista SBB-a Dževad Rađo, nakon dugotrajnog liječenja u prijateljskim zemljama, solidarno penzioniran u 40. godini života, okupirao stan u centru Sarajeva (u kojem je zasluženo, ili nezasluženo, stanovala familija trebinjskog antifašističkog šampiona Vlade Šegrta).
Hajdemo biti tačni, nepotkupljivi, nepristrasni, odgovorni, dakle realni: niko ne pravi koaliciju sa Strankom za bolju budućnost, ni sa Riletom, ni sa Izom, ni sa Ismetom Dervoz, to su manje-više dobra, dobronamjerna čeljad. Ali, nevažna, nažalost.
Nemam pojma kako će izgledati eventualna nova parlamentarna rekonstrukcija, prekompozicija po dubini. Hoće li budžet biti usvojen, ili možda neće, ne moraju baš svi biti iz sekunde u sekunde biti u doticaju sa socijalno osjetljivim kategorijama, ali svi akteri tog mukotrpnog procesa moraju relevantne činjenice na umu imati: sa Fahrudinom Radonićem je teško pregovarati sve dok se ne zatraži lična/osobna karta… “E od danas više ne radite kod mene, pa ti gledaj šta ćeš sobom“, time je riječima socijalno osjetljivi borac protiv “beznađa“ Radončić raspustio, tj. po naški “rašćerao“ stotine radnika koji su radili u njegovo “poslovno carstvo“. Neka populistički vjetropir svako jutre prođe kroz Ferhadiju, ako uopće zna gdje ta ulica, pa neka podijeli ogromna, teška socijalna, egzistencijalna pitanja.
Spremna mu je, Radončiću, beskompromisno i bespovratno držati leđa, koliko se meni i demokratskoj javnosti u Bosni i Hercegovini, čini, Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine: zlo nikada ne dolazi samo, veli stara, ne znam čija, ali mudra, poučna poslovica… Nije Radončić usamljen: ima jedan, doduše neprocesuirani finansijski SDP-ov finansijski mag, Marin Ivanišević, koji djeci prijeti i ucjenjuje ih poslovnim ultimatumima.
O čemu mi pričamo kada pričamo o Radončiću, u svakom civilizacijsko uređenom društvu on bi i intelektualni kišobran koji širi nad neznanjem, nepismenošću, bio rubni, zanemarljivi, u svakom slučaju nebitan dio, segment javnog prostora.
Centralni “pregovarački kapacitet“ Radončićeve Stranke za bolju budućnost je bespogovorna lojalnost “Dnevnom avazu“: svi trče, polomiše noge, udvaraju se, ne bi li nešto bitno, ili što oni misle da je važno, dobacili. Svi se, barem oni koji drže do sebe, što je odličan reper i signal da ih regularno mogu ponižavati, u rasponu od Deena Backovića do Damira Mašića, drže kriterija, modnih i znanstvenih, koje su uspostavile ruralne kreature iz “Avaza“…
“Kako objasniti, ne Radončiću, ne Lagumdžiji, ne Bevandi, Nikšiću, Džombiću, smijem se se zakleti da oni ništa ne čitaju, šta trebaju naučiti iz knjige “Na putu“ bitničkog klasika Jacka Kerouaca o čijoj je uspješnoj filmskoj obradi ovih dana pisao, pored ostalih, Bernard- Henry Levy. Ozbiljna je, ko hoće socijalno-razvojnu pouku izvući: Na putu ste, momci (“On the road“) i hajdete se samo malo potrudite da bez banditskih tendera, bez preskakanja procedure ovaj narod, ovu zemlju dovedete, barem, do izlazne rampe…
Preuzeto sa portala Slobodne Bosne
Senad Avdić: Od kada radim, ne pamtim gore vrijeme u medijima