“Ukoliko mi želimo da se deset godina posle 5. oktobra u pozorištu i kulturi zatvaramo ponovo u svoje male torove, afirmišemo već afirmisane ljude, nemamo intelektualnu i umetničku radoznalost da prepoznamo nešto što je novo i drugačije, onda je to jedan veoma ozbiljan negativan sindrom koji se dešava”, naglasio je Medenica u izjavi Tanjugu.
Na festivalu, koji je završen proteklog vikenda u Novom Sadu, izostale su jedna od četiri Sterijine nagrade za glumu, kao i nagrade za najbolje scenografsko i kostimografsko ostvarenje i za najboljeg mladog glumca (iz fonda “Dara Čalenić”).
“Što se tiče toga da nisu dodeljene sve nagrade, to nije prvi put u istoriji Pozorja. Takve su se situacije već dogadjale. To nisu popularne odluke, žiri bira izmeĐu onoga što je ponudjeno u selekciji”, rekao je Medenica.
Prema njegovom mišljenju, žiri bi trebalo da se opredeli, u svakoj kategoriji, za ono što, po svojim kriterijumima, smatra da je bilo najrelevantnije.
“Pogotovo, mislim da je problematična odluka da se ne dodele sve četiri glumačke nagrade, jer je bilo prostora da one budu dodeljene. Pogotovo, ako imamo u vidu ostvarenje Đuze Stojiljkovića u predstavi ‘Otac na službenom putu'”, dodao je on.
S druge strane, istakao je Medenica, žiri je bio sastavljen od veoma kompetentnih stručnjaka iz zemlje i regiona, tako da su oni imali pun legitimitet da donesu odluke onakve kakve su doneli.
“Oni su se opredelili da podrže jednu struju u ovogodišnjoj selekciji, onu koja je bila, možda, umetnički najradikalnija, što je takodje njihovo legitimno pravo. Treba imati u vidu da selekcija, koja je u osnovi i sama bila umetnički i ideološki dosta radikalna, ipak, davala jedan širi dijapazon pozorišnih estetika”, rekao je Medenica.
On je naveo da je bilo prostora i za nagrade iz nekog malo tradicionalnijeg pozorišta, kao što su predstave “Bunar” ili “Otac na službenom putu”, a posebno nemačka postavka “Bicikla”.
Ističući da “žiri ima pravo da podrži jedan način mišljenja o pozorištu”, napomenuo je da se takve stvari dešavaju i na likovnim smotrama, recimo na Oktobarskom salonu su već dugi niz godina neki novi načini vizuelnog izražavanja veoma prisutni, ako ne čak i dominantni (instalacije, video art itd.).
“Zato ne znam zbog čega bi se digla ovolika halabuka oko jedne, nešto umetnički zaoštrenije selekcije i odluka žirija koje su za još jedan stupanj zaoštrenije u odnosu na samu selekciju”, izjavio je Medenica.
“Ne smatram da je to neka velika promena koja će obeležiti naše pozorište, samim tim i Sterijino pozorje, u budućnosti”, ocenio je on.
Medenica je dodao da se “slaže u potpunosti sa argumentacijom selektorke Ksenije Radulović da u tradicionalnijem pozorišnom izrazu ove godine nisu postignuti zavidniji, značajniji umetnički rezultati”.
“U ovoj drugoj oblasti je postignut proboj mladje generacije pozorišnih umetnika, sa drugačijm načinom razmišljanja. Tužno je da na otpore ove vrste nailaze mladi umetnici i neke provokativnije i radikalnije pozorišne estetike, nailazi na otpore čak i koncept internacionalizacije Sterijinog pozorja”, primetio je on.
Medenica smatra da se “koji god da se argumenti zvanično iznose, iza toga zapravo krije strah od promena na više nivoa, strah od novih generacija mladih umetnika koji će, ukoliko im ne budemo ovde dali mogućnost da rade i stvaraju, otići i stvarati u zemljama regiona, pa i dalje”.