Pojam ograđivanja veže se uz pojam izgradnje fizičke barijere duž linije kontakta između dvije zone, dvije parcele, dva svijeta. Posljednji slučaj je sa ogradama oko groblja. Njima pripada posebno mjesto među raznolikim ogradama našeg svijeta, kao što i duhovnim hramovima pripada posebno mjesto u istoriji graditeljstva, odnosno u matrici jednog grada.
U skladu sa uslovima raspisanog opšteg javnog konkursa za izradu idejnog rješenja ograde kompleksa Gradskog groblja u Vrbanji, iz aprila 2012 godine, a na predlog konkursne komisije, dodjeljene su nagrade za najbolja predložena rješenja. Konkursna komisija je prvu nagradu dodijelila autorskom radu tima diplomiranih inžinjera arhitekture, Duške Milanović i mr sci Anđeline Ošap iz Banjaluke, sa kojima je sarađivala mr sci Mirosanda Vranić, takođe diplomirani inžinjer arhitekture.
Autorke nagrađenog rada, pri dizajniranju ove ograde vodile su računa o njenoj uklopivosti u postojeći ambijent i arhitekturu novih objekta groblja koji su već izgrađeni, te o njenoj ekonomskoj isplativosti, ali prije svega i o posebnoj ulozi “emotivnog djeljenja” potpuno dva različita duha mjesta koju ima– onoga van ograda i kapija groblja i onoga unutar.
S obzirom da je planirano groblje posvećeno svim konfesijama, oblikovno rješenje ne sadrži simbole niti jedne konfesione grupe, već svoj izraz nalazi u savremenom svedenom oblikovanju, odnosno u primjeni savremenih prefabrikovnih elemenata koji u ritmičnom međusobnom odnosu formiraju dijalog sa prirodnom zelenom matricom, koja postaje dio ambijenta prostorne cjeline groblja. Savremeno svedeno oblikovanje objekta ograde nalazi uporište i u arhitektonskom izrazu izgrađene arhitektonske matrice.
Iskombinovane su moderno dizajnirana dva tipa ograde; transparentni, od metalnih flahova, i puni od kombinacije prefabrikovanih betonskih elemenata i metalnih flahova, koji u ulaznim partijama otvara mogućnost rasvjete kroz dizajnirane otvore za svjetiljke.
Poseban pažnja posvećena je sjevernom djelu grobljankse matrice koja leži na blagoj padini i polako se sažima sa crnogoričnom mladom šumom. Kako se ovo jedinstvo planiranog groblja i prirode ne bi narušilo drektnim ograđivanjem, predloženo je ograđivanje putem strmih zelenih i kamenih terasa, posteno postavjenih, ograda u vidu “prirodne barijere”. Tako je groblje prema stambenim naseljima i pogledu ka gradu ograđeno, dok se na ivici sudara sa prirodom, potpuno sažima, i stapa, te nema jasnu granicu. Kako bi se sriječio ulazak nepoželjnih posjetilaca ili životinja, prirodna barijera je dobila iskopan kanal preko kog se pruža zelenilo. Sem toga i prostor za odlaganje smeća dobio je poseban arhitektonski izraz: izdvojen je iz prostora grobljankse cjeline, a vizuelno je morao biti uklopljen u arhitektonski izražaj postojećih objekata i planirane ograde, ali istovremeno vizuelno odvojen od pogleda prolaznika koji na groblje ulaze na posljednju, sjeverno postavljenu ulaznu kapiju.
Stoga je ovaj prostor riješen kao puni zid sa kružnom platformom za otpad, sakrivenom iza gusto postavljenih metalnih flahova postavljenih u kosim pravcima. Ovakvo rješenje dozvoljava ventilaciju, prilazak vozila za odvoz otpada, ali vizuelno djeli groblje od ovog prostora.
Nadajmo se da će naš grad dobiti i u realizaciji neke od ovih ideja, jer su arhitektonski konkursi zaista najbolji način da se od pregršta ideja izaberu najbolje i najinovativnije, te da se gradu poklone djela koja su rezultat specifičnih situacija i okolnosti vremena ali i trendova koje ono nosi.
Nagrađeni konkursni rad, kao i ostali konkursni radovi, biće izloženi u atrijumu Administrativne službe Grada Banja Luka u periodu od 01. do 08. juna ove godine, I biće otvoreni za sve one koje ih žele vidjeti