Nekadašnji načelnik je, međutim, na saslušanju u pretkrivičnom
postupku prećutao da su naređenja o praćenju vlasnika Dnevnog telegrafa
izdavana iz stranke Mire Marković, supruge tadašnjeg predsednika SRJ
Slobodana Miloševića.
Radonjić je u iskazu tvrdio da je na dan ubistva 11. aprila
1999. bio kod svoje majke zbog Uskrsa. Međutim proverom baznih stanica
mobilne telefonije utvrđeno je da se on u to vreme nalazi u
Venizelosovoj ulici 31 (nekadašnja Ulica Đure Đakovića), gde je bilo
sedište JUL-a.
To nije dovoljan dokaz protiv Radonjića, ali
jeste da se istraga nastavi, kazao je izvor “Blica” upoznat sa istragom o
ubistvu Ćuruvije.
“Blic” podseća da je Radonjić na mesto šefa
beogradskog DB-a došao 4. aprila, odnosno samo sedam dana pre ubistva
Ćuruvije, dok je deset dana pred ubistvo Mirjana Marković na sednici
odbora JUL- Ćuruviju označila kao glavnog državnog neprijatelja koji je
izazvao bombardovanje SRJ i poručila mu da će mu “narod suditi”.
Takođe, dan nakon postavljanja Radonjića na čelo beogradskog DB-a u
“Politici ekspres” objavljen je tekst “Ćuruvija dočekao bombe”, koji je
pročitan i u “Dnevniku” na RTS-u.
Markovićeva je Ćuruviji pretila i 1998, podseća “Blic” u svom tekstu.
Pripadnici beogradskog DB-a su pred sudijom tvrdili da je Radonjić
odmah po postavljanju na funkciju počeo da insistira na intenzivnom
praćenju Ćuruvije, a to su svojim izjavama potvrdili pred sudom: Zoran
Pavić, načelnik Četvrtog odeljenja, Radovan Božović, načelnik Trećeg
odeljenja, njegov pomoćnik Stevan Basta i Cvjetin Milenković, dežurni
načelnik Centra DB u vreme ubistva novinara.
Dosije “Ćuran“
objavljen je 2000. i njim je potvrđeno da je Ćuruvija intenzivno praćen,
a početkom 2001. saslušano je 27 pripadnika Devetog odeljenja
beogradskog centra DB-a, koji su takođe potvrdili da je Slavko Ćuruvija
praćen 24 sata dnevno.
Jedan od pripadnika DB-a, koji je
učestvovao u praćenju, nije čuo naređenje da se ono obustavi, pa je
video beli “golf“ koji pripada beogradskom DB-u, ali koji se nije
koristio za praćenje Ćuruvije. Viđeni su i pripadnici DB-a Ratko Romić i
Miroslav Miki Kurak, koji su kasnije locirani, uz pomoć baznih stanica
mobilne telefonije, u Svetogorskoj ulici u blizini mesta ubistva
Ćuruvije.