Kada debi album prodate u preko 25 miliona primeraka, nekako je logično da muzičku formulu koju ste koristili na njemu ne menjate. Upravo je to uradila Nora Džons (Norah Jones), koja je nakon bestseler prvenca „Come Away with Me“ objavila stilski vrlo sličan „Feels Like Home“. Tu dobro prepoznatljivu Norinu mešavinu popa, džeza i bluza mogli smo da čujemo i na njenom trećem albumu „Not Too Late“ iz 2007, da bi na pretposlednjem albumu „The Fall“ napravila otklon od te oprobane mešavine stilova, okrenuvši se malo više ka indie pop zvuku. Ne mareći mnogo što će ta promena razočarati dobar deo njene finansijski situirane publike, i to uglavnom one starije od 40 godina, sa svojim novim albumom Nora odlazi korak dalje. Iako “Little Broken Hearts” nije revolucionarna ploča na kojoj Nora repuje ili eksperimentiše sa pankom, dok je slušate nemoguće je ne primetiti koliko je Norina muzika sazrela u odnosu na njeno prvo izdanje.
Rad na aktuelnom albumu Nora je počela još pre 3 godine, kada je provela nekoliko dana u studiju sa producentom Brajanom Bartonom (Brian Burton), poznatijim pod pseudonimom Danger Mouse. Kako oboje važe za perfekcioniste u svom poslu, ne treba da čudi što nisu bili zadovoljni kako su zvučale te pesme na kojima su zajedno radili tek nešto više od nedelju dana. Oboje su se okrenuli svojim “dnevnim obavezama”, pa je tako Nora završila album “The Fall”, dok se Danger Mouse posvetio radu sa grupama Broken Bells, U2, odnosno The Black Keys. Njihovi putevi ponovo su se ukrstili pre dve godine, kada je Nora gostovala na albumu “Rome” koji beše inspirisan atmosferom špageti vesterna, a potpisali su ga italijanski kompozitor Daniele Lupi i Danger Mouse. Tada je pao definitivni dogovor između Nore i Brajana o zajedničkom radu, koji se konačno i desio prošlog leta kada su njih dvoje snimili aktuelni album.
“Little Broken Hearts” je, kao što i sam naslov sugeriše, ploča inspirisana Norinim raskidom sa dugogodišnjim dečkom. Povodom inspiracije za ovaj album Nora je rekla: ”Oduvek su mi punili glavu pričama kako čovek piše bolje pesme kada prolazi kroz neko sranje u životu. Koliko god ta tvrdnja zvučila kao kliše, sada mogu potvrditi da u njoj ima istine”. Ono kroz šta je Nora prolazila dok je pisala pesme za ovaj album možemo čuti vrlo eksplicitno, nije nam potrebna bujna mašta. Dok u pesmi “She’s 22” nežna akustična gitara kreira setno-noćnu atmosferu, Nora peva: “ She’s 22 / And she’s loving you / And you’ll never know how it makes me blue / Does it make you happy?”. Već ovde nam je jasno koliko Nora nema nameru da se bavi stilskim figurama. Melahnolični zvuci boje i “Miriam” a nedvosmileni stihovi “And I try not to hurt you / Cause you might have be that bad / But it takes a lot to make me go this mad” nam jasno predočavaju tok Norinih misli.
Muzički, verovatno najrevolucionarnija pesma na celom albumu je “Take it Back”. Iako je na početku Norin pečat manje-više prepoznatljiv, u drugom delu ove numere čujemo psihodelične gitare koje pre podsećaju na neke manje radikalne pesme benda Radiohead, nego na Norine ranije albume. Samo slušajući “Take it Back” možemo zaključiti da je uticaj Danger Mousea više nego očigledan. Naravno, to nije jedina numera gde možemo prepoznati Brajanove studijske trikove. Obratite pažnju na orkestraciju i one sitne elektronske efekte u bajkovitoj i prelepoj “Good Morning” i kaz’će vam se samo zašto su Nora i Brajan odličan tandem. “4 Broken Hearts” je negde na pola puta između Dasti Springfild (Dusty Springfield) i K.D. Lang, dok je optimistički ritam prvog singla “Happy Pills” vešto zakamuflirao Norine bolne i pomalo autosugestivne vapaje “I’m going to get you / I’m going to get you / I’m going to get you out of my head / Get out”.
Zanimljivo je pomenuti da je omot albuma inspirisan posterom za film “Mudhoney” Rasa Mejera (Russ Mayer), čiji je Danger Mouse veliki ljubitelj. Naime, taj poster je visio u Brajanovom studiju u kome je “Little Broken Hearts” sniman, i Nori se toliko dopao stajling Klare Bel (Clara Belle) da je i sama poželela da izgleda tako.
Ukoliko spadate među one kojima se dopalo Norino prošlo izdanje, ili Danger Mouseov “Rome”, gotovo sigurno ćete uživati u većem delu “Little Broken Hearts”. Pored toga što se Nora na ovoj ploči ogolila skroz naskroz (na mušku žalost, samo emocionalno), ona nam je dala do znanja da nema nameru da tapka u mestu snimajući džezi-pop pesmice koje će zabavljati samo onu publiku čije fonoteke pored “Come Away with Me” sadrže izdanja Adele ili Duffy. Ako pak “skladištite” Norine albume kraj ploča koje potpisuju Džejn Birkin (Jane Birkin), Džoni Mičel (Joni Mitchell) ili čak Beck, to je dobra polazna tačka da vam se dopadne “Little Broken Hearts”. Izbor Danger Mousea kao glavnog saradnika pokazao se kao odličan potez koji uliva nadu da će se Nora u budućnosti odvažiti na još radikalniji pristup kada je njeno viđenje popa u pitanju. Do sada nismo imali ni trunke sumnje da ona poseduje talenat za to, a od ove godine vidimo da joj ne fali ni hrabrost.