Naime, Džombićev kabinet je još u martu utvrdio javni interes za dodjelu koncesije radi obavljanja sportsko-ekonomskog ribolova na dvije banjalučke reke.
O rešenju Vlade bilo je riječi i na skupštini Sportsko-ribolovnog društva „Banjaluka”, gdje su delegati zatražili od Vlade da još jednom preispita ovu odluku, a ukoliko ne bude razumijevanja, učiniće sve da spriječe privatizaciju Vrbasa.
U klubu takođe navode da svake godine vrše poribljavanja sa oko 400.000 komada riblje mlađi, od čega najviše potočnom pastrmkom proizvedenom u vlastitom mrestilištu, da imaju dobro organizovanu čuvarsku službu, dobre takmičarske rezultate, kao i školu ribolova koju svake godine pohađa šezdesetak polaznika, a s obzirom na sve rezultate rada, Vlada Republike Srpske treba dobro da preispita odluku o koncesiji.
U Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva kažu da koncesija nije dodijeljena, ali da je utvrđen interes i da će se nastaviti aktivnosti u skladu sa Zakonom o koncesijama.
– Sportsko-ribolovno društvo „Banjaluka” obavlja sve aktivnosti u skladu sa ugovorom o korišćenju voda i nemamo primedbi na njihovo poslovanje, ali pošto je to nevladina, a samim tim i neprofitna organizacija, to znači da ne može da investira. Kada se pojavi zainteresovani investitor, Vlada Srpske može da utvrdi javni interes za dodelu koncesije, od čega budžet Srpske može imati mnogo više koristi – kaže za Press portparol ministarstva Bojan Kecman.
Ribolovcima se ideja o dodjeli koncesije uopšte ne dopada, ali ako već mora tako da bude, onda to treba riješiti tako da bude mesta za sve.
– Treba svima reći da ništa neće proći silom ni preko koljena. Mislim da Vlada treba da odustane od namjere da takvim koncesijama napuni budžet. Rješenje bi bilo da se zainteresovanima dodijeli određen revir, a da se mnogo više pažnje posveti cijelom toku Vrbasa, što je do sada izostalo i od države i od grada. Stalno se priča o nekim akcijama, o kolektorima, a već godinama se ništa nije desilo, osim što sada čujemo da će dati reku pod koncesiju. Zašto se pod koncesiju ne da nekoliko kilometara toka, zar to nije dovoljno za revir? Čemu potreba da se pod koncesiju daju Vrbas i Krupa? Ribari to neće nikad prihvatiti, mogu oni da rade šta hoće, da prodaju i ograđuju, ali doći će kad-tad dan kad će taj ugovor vrijediti tek koliko vrijedi papir za reciklažu – kaže jedan pecaroš koga smo sreli ispod Kastela.
Tekst preuzet iz Pressa