“Građani, privreda, entiteti i država ne mogu vraćati ni postojeće dugove, a kamoli nove”, kaže u intervjuu za BUKU Damir Miljević, ekonomski analitičar. Povod za razgovor je nedavno usvojena politika zaduživanja kojom je dozvoljeno zaduživanje RS u visini do 55 % BDP-a.
Gdine Miljeviću, kako ocjenjujete sadašnje stanje u ekonomiji Republike Srpske?
Ja mislim da stanje u ekonomiji Republike Srpske nikad nije bilo gore, u zadnjih deset godina, nego što je sada. Industrijska proizvodnja u prvom kvartalu ove godine je manja za 3% nego u 2011.godini, pokrivenost uvoza izvozom se smanjuje zbog pada izvoza, cijene su veće za 3% nego u 2011 godini, neto isplaćene plate u martu su manje za 5 KM nego u januaru ove godine. Kada tome dodate nezaposlenost koja raste, nelikvidnost privrede, sve veći broj odjava preduzeća i radnji, onda bi trebalo biti jasno da nam ekonomija vrtoglavo ide prema dole.
Vlada Republike Srpske protekle je sedmice usvojila Prijedlog politika zaduživanja Republike Srpske kojim je utvrđeno osam prioritetnih ciljeva zaduživanja, ali isto tako i utvrdila da se RS može zadužiti do 55 % BDP-a? Šta ovo znači za građane RS, drugim riječima, je li RS previše zadužena?
Prvo, nama ne trebaju politike zaduživanja jer zadužiti se zna svaka budala. Nama trebaju politike razduživanja i politike industrijalizacije, novog zapošljavanja i razvoja. Podizanje nivoa zaduženosti na 55% GDP-a za mene je signal da vlast ne želi bilo šta ozbiljno da radi kada je u pitanju privreda i zapošljavanje, nego će sve pokušati da rješava kroz novo zaduživanje. Bjesomučno zaduživanje, bez strategije i politika koje sam maloprije naveo, znači samo provođenje politike koja se najkraće može sažeti u rečenici: Drži vodu dok majstori odu. Građani, privreda, entiteti i država ne mogu vraćati ni postojeće dugove, a kamoli nove. Povećani nivo zaduživanja i uzimanje novih kredita, da bi se vratili stari, staviće nas sve u dužničko ropstvo. Svi to znaju, ali izgleda da nikoga to ne interesuje. Što se tiče toga da li je RS prezadužena ili ne, zavisi koga pitate. Ako pitate vlast, oni će vam reći da nismo, ako pitate privrednike i građane, oni će vam reći da jesmo. Ja mislim da jesmo, obzirom da svi ekonomski pokazatelji ukazuju na to da se ni sadašnji dugovi ne mogu vratiti. Vlast očito nije spremna da se suoči sa problemom i gura ga pod tepih, kupujući vrijeme novim zaduživanjima, što na domaćem što na inostranom tržištu. Ceh takve politike, nažalost, neće platiti oni, nego svi građani i naši potomci.
Gdine Miljeviću, budžet BiH se nekako teško usvaja. Jeste li Vi zadovoljni kako izgleda bh. budžet trenutno?
Parametar za ocjenu bilo kojeg budžeta bi trebao biti šta građani tj.poreski obveznici i njihove porodice i privrednici dobiju od vlasti za novac koji im daju kroz poreze. Po mom mišljenju, svi budžeti u BiH su preveliki za ono što mi za taj novac dobijemo od vlasti, jer u zadnjih par godina od njih dobijamo samo sve lošiju ekonomiju, sve lošiji život, sve veću korupciju i nepotizam, ličnu i pravnu nesigurnost. U iznesenom kontekstu, i budžet BiH je po meni neopravdano veliki.
U kakvom je stanju privreda u RS?
Da ponovim: privreda je u katastrofalnom stanju. I to nije toliki problem, jer nigdje nije dobro. Problem je što se ovdje ništa ne čini da privredi bude bolje. Bez privrede nema plata, nema poreza, nema budžeta i nema socijalnih davanja. Kad to shvatimo, onda ćemo vjerovatno nešto i promijeniti. Do tada, nastaviće se ovako, jer vlast privredu vidi samo kao kravu muzaru.
Da li Vi vidite ikakav progres u pozitivnom smislu kada je riječ o ekonomskoj politici u RS, radi li se na stvaranju dodatne vrijednosti?
Ja ne vidim da ima bilo kakve ekonomske politike da se provodi. Sve se svelo na – otmi od onoga koji još nešto ima, zaštiti svoga od zakona, pljuj po drugima, pravi od svega politički problem i krivi druge za sve. Usput zadužuj narod koliko možeš i udri brigu na veselje, pa dok traje, traje. Na rasterećenju privrede se nije uradilo ništa, nego baš suprotno, privreda je pod sve većim teretom fiskalnih i parafiskalnih davanja. Građani isto tako. Privredni ambijent je sve gori, pravni sistem liči na karikaturu i nije ni čudo što domaći i ozbiljni inostrani investitori izbjegavaju bilo kakva ulaganja u proizvodnju. Sve se svelo na bombastične priče o ulaganjima često sumnjivog kapitala u monopolske poslove.
Nedavno je objavljeno da je BiH najkorumpiranija zemlja u regionu. Kako se, prema Vašem mišljenju, aktuelna vlast obračunava sa kriminalom i korupcijom?
Što se tiče tzv. normalnog kriminala, ja mislim da policija dobro radi svoj posao. Problem nastaje kada policija preda slučaj pravnom sistemu. Onda tužioci i sudovi pokazuju pravo lice. Kriminalci se ne procesuiraju, donose se smiješne presude, kao što je nedavni slučaj gdje je otmičar za otmicu dobio novčanu kaznu od par hiljada maraka i nikom ništa. Sramota. Što se tiče korupcije, tu se ne radi ništa, što me i ne čudi, jer riba uvijek smrdi od glave, a očito je da pravni sistem nije u funkciji zaštite prava i zakona, nego u funkciji zaštite vlasti. Dokle će to tako, ja ne znam, ali znam da nikome ko je na vlasti u ovoj zemlji ne odgovara uvođenje reda.
Da li će najavljena revizija poslovanja javnih preduzeća uroditi plodom?
To je samo još jedno spinovanje javnosti. Ne znam kakve opet revizije treba da se rade, kad ni one koje su urađene i koje su pokazale da je u javnim preduzećima bilo svega, nisu nikada našle svoj epilog na sudu. Naprotiv, direktor koji je upropastio “Srpske šume” sada je u Vladi RS, direktor koji je od banjalučke “Elektrokrajine” napravio najgoru firmu u sistemu “Elektroprivrede” sada je ministar. To vam najbolje govori kako će završiti najavljene revizije.
Sagledavajući cjelokupnu situaciju u ekonomiji, ali i političku krizu u zemlji, imaju li građani RS razlog da budu zabrinuti za svoju ekonomsku budućnost?
Ja mislim da su svi građani RS već odavno zabrinuti za svoju ekonomsku i socijalnu budućnost. Mislim na one koji ne žive od budžeta. To se vidi na svakom koraku. Sve više ljudi odlazi vani da radi, pa makar i na crno, sve se više stanovništva iseljava. Istok Republike Srpske je već poluprazan. Sve se više firmi i radnji gasi, sve je manje posla, a sve više otkaza. Ova zemlja je stalno u političkoj krizi, jer vlastima odgovara skretanje pažnje sa stvarnih životnih problema na iracionalne političke, koje sami svjesno produkuju svaki dan. Sve to govori da građani strepe nad svojom budućnošću. Razlika je jedino u ponašanju. Jedni odmah reaguju i odlaze svjesni da ovdje budućnosti nema, drugi, nažalost, još misle da će neko drugi riješiti sve njihove probleme. A neće.
Razgovarao Elvir Padalović