Čak se i danas, više od dvadeset godina nakon njegove smrti, djelo francuskog književnika, fotografa i novinara Hervéa Guiberta (1955.- 1991) uglavnom vezuje kako na njegov daleko najpoznatiji tekst ‘Prijatelju koji mi nije spasio život’ (1990), autorovo svjedočanstvo o sidi, tako i na silnu kontroverzu koju je roman izazvao u francuskoj javnosti. Naime, Guibert je u djelu, među ostalim, opisao posljednje trenutke svog prijatelja, filozofa Michela Foucaulta, koji je preminuo od side 1984, što ga je pred kraj života pomalo nenadano učinilo vedetom književne scene.
Iako je Guibert i za života bio već priznati autor i fotograf, novinar za Le Monde te koscenarist, zajedno s Patriceom Chéreauom, nagrađivanog filma ‘Ranjeni čovjek’ (1983), ne bi bilo nimalo preuzetno reći da prava, sadržajna i konzekventna recepcija njegova djela započinje tek nakon autorove preuranjene smrti.
Dovoljno je zapravo samo letimično pogledati broj hommagea, prevoda, scenskih izvedbi i javnih čitanja upriličenih nakon njegove smrti da bi se uvidjela jačina odjeka Guibertova djela. Jednako tako, posthumno mu je priređen i čitav niz fotografskih izložbi, od kojih je posljednja, retrospektivna, postavljena prošle godine u uglednoj Maison Européenne de la photographie u Parizu.
U tom se kontekstu može tumačiti i pothvat domaće izdavačke kuće Domino koja je nedavno predstavila novi prevod Guibertovih dnevničkih zapisa ‘Mauzolej ljubavnika’ (prijevod: Saša Sirovec, Zlatko Wurzberg), nakon prevoda djela ‘Citomegalovirus’, ‘Moji roditelji’, ‘Samilosni protokol’ i ‘Lud za Vincentom’.
Dnevnički zapisi obuhvataju period od 1976. do 1991, a premijerno su izdani u Francuskoj tek 2001. godine. Nedatiran i ispisan u seriji fragmenata, Guibertov dnevnik djelomično i odgovara svom žanrovskom poslanju, rasvjetljavajući biografske pojedinosti piščeva života, njegove ljubavne afere s muškarcima koji su mahom označeni tek prvim slovom, primjerice T., iskustva s putovanja, složeni odnos s vlastitom porodicom i naličje jednog naizgled mondenog pariškog života. No istovremeno, ‘Mauzolej ljubavnika’ bilo bi nepravedno svesti tek na seriju spretno napisanih i razbarušenih biografskih zapisa.