Knjiga se ne ocjenjuje prema koricama – ta stara izreka mogla bi se primijeniti i na vinkovačkog pjevača Gorana Bareta. Mnogi će ga opisati kao autodestruktivnog tipa, glazbenika koji je svoje najbolje godine proveo u paklu droge. No unatoč tomu, karizmatični vođa i pjevač rock benda Majke, strpljivo odgovara na svako pitanje i točno zna što misli i želi reći.
Inzistirao je da se intervju odvije u njemu najdražem kafiću Dugi u Utrini, gdje je i nakon deset godina omiljen u društvu, a opušten razgovor u nekoliko su navrata prekidali vjerni obožavatelji 47-godišnjaka. Ipak, to ga nije spriječilo da odgovori i na najosjetljivija pitanja poput onih o odnosu sa 18-godišnjim sinom Miranom, kojeg nije vidio već nekoliko godina, prerano preminuloj djevojci Željki Matković, kao i planovima vezanim uz njegovu glazbenu karijeru.
Albumom ‘Teške boje’ u jedanaest kategorija konkurirate za diskografsku nagradu Porin, no posljednjih dana digli ste prašinu izjavama kako ste uvjereni da nećete osvojiti nijednu. Imate li konkretan razlog za takav pesimizam?
Imam osjećaj da se u mom slučaju povijest ponavlja. Naime, 1997. imao sam sedam nominacija za Porin i na kraju nisam osvojio nijedan. Mislim da sam time sve rekao. Ne želim se više opterećivati nagradama, one dođu i prođu, dobra je svirka ta koja vječno ostaje zapisana u sjećanjima.
Obrušili ste se i na kolegice Jelenu Rozgu i Severinu Vučković, nazivajući ih pogrdnim imenima i na neki način omalovažavajući ih. Progovara li to iz vas možda ljubomora?
Tko god to misli, lud je. Pretjerao sam malo, i to priznajem. One su divne i simpatične djevojke koje definitivno zaslužuju priliku. Jedna je nedavno pjesmom ‘Bižuterija’ osvojila i titulu prve dame estrade. Svatko tko postane prvom damom estrade na temelju jedne pjesme, za mene je fenomen. To treba znati postići. Isto tako moramo uzeti u obzir i to koliko one gotovo svakodnevno naporno rade i na tome im se svi trebamo pokloniti. Uz sve to, jedna od njih nedavno je postala i majka i na tome joj iskreno čestitam, a za drugu se nadam da će uskoro krenuti stopama kolegice i ostvariti se i na tom životnom polju.
Što vi onda imate, a one nemaju?
Neću ponoviti pogrešku i sebe staviti u prvi plan. One su te koje su genijalne i o kojima se treba pričati. A to je i razumljivo jer imaju sve ono što ja nemam. Talentirane su, pišu svoje pjesme, pjevaju bolje od mene i tako bih mogao nabrajati u nedogled. Jednostavno su genijalne i Hrvatska treba biti sretna što ih ima.
Spot za naslovnu pjesmu albuma prilično je provokativan. Razapeti ste na križu, a navodno ste se u tom razdoblju osjećali razapeti između nekoliko problema. S čime ste se konkretno tada borili?
Suludo mi je konkretno nabrajati probleme, jer oni idu unedogled. Oni su sastavni dio mog života otkako znam za sebe. Ni sam ne znam zašto je to tako, ali nevolje se za mene lijepe kao magnet. Nisam dečko koji svojevoljno upada u nevolje niti ih volim izazivati. U pravilu, kad vidim situaciju koja sluti na problem, bježim od nje, ali to se pokazalo uzaludnim. Križ u spotu, koji je vrhunski napravljen, nema nikakve veze s vjerom. Jednostavno je učinkovit, kao i vrane u spotu koje su prave, nikako rezultat montaže.
Kažete da biste željeli provoditi više vremena sa sinom i nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Imate li za to konkretan plan ili su to samo vaše želje?
Imam konkretan plan. Želim s njim putovati po Hrvatskoj, zbližiti se i ponovno se povezati sa svojim djetetom. On je sada već odrastao čovjek i moći ću s njim iskreno i otvoreno razgovarati. Tada očekujem da mi kaže sve što mi zamjera i da riješimo naše probleme.
Mislite li da će vam ikada oprostiti što ste ga napustili?
Želim vjerovati da hoće.
Tekst je preuzet sa Story.hr