Udruženje građana „Mozaik prijateljstva“ osnovano je prije osam godina i od tada je u okviru svog rada provelo mnogo projekata, prije svega fokusirajući se na humanitarni rad kroz koji pomažu onima kojima je pomoć najpotrebnija.
Članovi ovog udruženja ističu da vjeruju da je pravi smisao života u nesebičnom pomaganju drugima, a posebno žele da pomognu odbačenim i zaboravljenim ljudima koji se nalaze na marginama društva. Da bi u udruženju sve teklo po planu, brine se desetak aktivnih članova i veliki broj volontera, bez čije pomoći Mozaik prijateljstva ne bi mogao da funkcioniše na način kako to radi. Kroz svoj rad sarađuju sa institucijama i udruženjima koji imaju slične fokusne grupe, tako da usko sarađuju sa Domom za nezbrinutu djecu iz Banjaluke „Rada Vranješević“ i vrtićom za djecu sa posebnim potrebama, a posebno ističu posjete odjelu onkologije u okviru Kliničkog centra, gdje zajedno sa volonterima Omladinskog komunikativnog centra Banjaluka obilaze ljude koji su suočeni sa teškim bolestima.
U prostorijama Mozaika prijateljstva održavaju se i razni kusrevi, poput kursa engleskog jezika i kursa zdravog načina života koji je posvećen pravilnoj ishrani, ali u okviru rada ovog udruženja najviše se ističe projekat „Obrok ljubavi“ kroz koji djeluje javna, odnosno narodna kuhinja, koja je priznata kao četvrta javna kuhinja grada Banjaluke.
Miroslav Subašić, sekretar Udruženja „Mozaik prijateljstva“, rekao je da se kroz „Obrok ljubavi“ trenutno hrani 363 korisnika, a hrana se dijeli jednom sedmično, nedjeljom, kad su druge javne kuhinje u gradu zatvorene.
„Subotom i nedjeljom ujutru, hrana se priprema da bi posljednjeg dana u sedmici, u 9 časova, kuhinja bila otvorena. Korisnici dolaze sa svojim šerpama i posudama da pokupe hranu, a imamo i stolove koji su namijenjeni za korisnike koji će jesti kod nas. Imamo i kombi kojim prevozimo hranu korisnicima koji nisu u mogućnosti da sami dođu po hranu. Od početka ovaj projekat je osmišljen tako da narod, svi mi, naši poznanici i naši sugrađani dobre volje pomažu u tome da obok, onima kojima je on zaista potreban, bude gotov“, rekao je za BUKU Subašić.
(Podjela paketića)
Rekao je da dugogodišnjem radu narodne kuhinje mnogo pomažu humanitarne kutijice na kojima piše „Za Obrok ljubavi“ u Maksi Tempo marketima koje su postavljene pored kasa za plaćanje. Novcem koji su dobijali u ovim kutijicama jedno vrijeme mogli su zadovoljiti veliki dio potreba javne kuhinje, ali kako broj korisnika svakodnevno raste, da bi nedjeljom ručak bio gotov, moraju tražiti pomoć i na druge načine.
„Svaka godina je sve teža i teža, a korisnika je sve više i više, pa nam kutijice od kojih smo se dobrim dijelom finansirali više nisu dovoljne. Zbog toga smo se obraćali raznim firmama koje nam izlaze u susret i daju nam namirnice kojima, na primjer, ističe rok za mjesec dana. Pomaže nam dosta i ono što dobijamo od gradskih pekara. Ima pet pekara – Đurić, Radić, Madona, Manje i Žitopeke, koje nas godinama podržavaju. One izdvajaju hljeb za obroke, plus ne bacaju ono što im ostane nego sve prosljeđuju nama, a mi korisnicima“, objasnio je Subašić.
Narod daje narodu
Dodao je da javnu kuhinju zovu narodnom kuhinjom, zato što se od svih drugih javnih kuhinja razlikuje baš po tome što građani pomažu opstanak ove kuhinje, odnosno narod daje narodu. Na taj način i građani su uključeni u projekat „Obrok ljubavi“, pomažući onima kojima je ovaj obrok zaista nešto veliko. Ljudi im se često javljaju da doniraju, ne samo hranu, nego namještaj i odjeću. Često se u njega uključuju osnovne i srednje škole i fakulteti, pa djeca i omladina donose hranu od kuće i na taj način pomažu Mozaiku prijateljstva. Od kad postoji narodna kuhinja, gledaju da ni jednog korisnika koji im se obrati za pomoć ne vrate, a da bi neko bio korisnik ove narodne kuhinje ne mora prolaziti komplikovane administrativne procedure.
(Paketi osnovnih namirnica za korisnike)
„Iako sam optimista, činjenica je da će ubrzo u Banjaluci biti potrebno deset javnih kuhinja, jer firme svakodnevno idu u stečaj. Ne treba zaboraviti da postoji jako mnogo ljudi koji bi htjeli da se hrane u ovoj javnoj kuhinji, ali ih je sramota. Naša javna kuhinja je poznata u Banjaluci, pa građani koji čak i koriste našu pomoć ne žele da im kombijem dovozimo hranu, pa oni i u slučajevima kad su stari i iznemogli odlučuju da pređu velik put i sami uzmu obrok koji ih sleduje“, ispričao nam je naš sagovornik.
Svaka javna kuhinja u gradu dobija pomoć od grada Banjaluke i ostalih institucija koje se bave ovom oblašću, ali po mišljenju Subašića, ta pomoć je nedovoljna i mogla bi biti veća. Subašić napominje da bi, bez pomoći građana koji su dobri i humani, korisnici ovih kuhinja često ostajali gladni. Akcijom u školama sakupljeno je preko hiljadu paketa koji su podijeljeni korisnicima, a u akciji sakupljanja odjeće, prikupljeno je preko 30 kombi vozila sa odjevnim predmetima za različite generacije građana.
(Obrok ljubavi, narodna-javna kuhinja)
Za kraj, iz ovog udruženja apeluju na građane Banjaluke da obrate pažnju na humanitarne kutijice u Maksi i Tempo marketima u kojima mogu ostaviti svoj dobrovoljni prilog za rad kuhinje. Sitan novac, pet ili deset feninga, nekome nije mnogo, ali za rad ove narodne kuhinje je dovoljno, i kad bi svi građani bili voljni da ostave malo novca, u ovom udruženju ne bi sa zebnjom čekali subotu kad se hrana mora početi pripremati.
Ukoliko želite nešto da donirate ili da pomognete radu udruženja „Mozaik prijateljstva“ možete se obratiti na kontakt telefon + 387 65 560 871 ili na e-mail adresu [email protected].