Najveća sjenka na savjesti Evropske unije u njezinojnovijoj istoriji svakako je neispunjavanje cilja da tri različite bh. etničke i religijske zajednice žive u miru i prosperitetu.
EU je do produžila mandat Misije EUFOR-a u BiH do kraja godine “za svaki slučaj” iako prema njihovoj procjeni ne postoji više velika prijetnja sigurnosti naše zemlja.
Do jula ove godine produžen je i mandat policijske misije (EUPM). Sve to urađeno je u trenutku kad BiH nije imala Vijeće ministara, koje je potvrđeno u Parlamentu BiH tek u veljači ove godine. Time su se, prema mišljenju europskog povjerenika za proširenje Štefana Fülea, stekli svi uvjeti za izgradnju jakih državnih institucija.
Ne vole svi BiH
No, u Europskom parlamentu se mogu čuti i drukčija mišljenja, a jedno od pitanja koje je postavljeno u ovom parlamentu je i žele li građani BiH živjeti zajedno u jakoj državi pa i u jakoj Evropskoj uniji.
Ewald Stadler, nezavisni europarlamentarac iz Austrije, izjavio je tako tokom posljednjeg plenarnog zasjedanja kako “se moramo otrijezniti i priznati kako ne postoji volja za zajedničkim životom”.
“U BiH ne postoji zajednički bh. identitet”, kazao je reafirmirajući staru dvojbu dvije godine nakon što je rođena inicijativa prama kojoj je “došlo vrijeme da BiH iskorači dalje od one Daytonske i da se počne sama brinuti za sebe”. Većina europarlamentaraca, ali i ovih naših, slaže se kako je u BiH potrebno provesti ustavne promjene kako bi BiH postala učinkovita i funkcionalna država. Rumunjska europarlamentarka Norica Nicolai upozorava kako “EU mora izbjeći stvaranje neuspješne države te povećati svoju podršku BiH”. No, ima i onih koji se protive ovakvim prijedlozima, posebno britanski euroskeptički zastupnici poput Williama Dartmoutha. Dartmouth upozorava kako su “milijarde eura ‘upumpane’ u Bosnu te kako će se još novca dati toj zemlji”. “Je li vrijedno Evropi, u čisto financijskom smislu, baviti se BiH kad su dosadašnji rezultati nezadovoljavajući i često razočaravajući”, pita se Dartmouth. Štoviše, Dartmouth ističe kako je “Britanija siromašna zemlja koja si to ne može priuštiti”.
“Dobro, zašto to radimo? Radimo li to u zamjenu za kulturnu i etničku raznolikost? Pa imamo mi toga dovoljno i u Evropskoj uniji”, kaže Dartmouth.
U pravu je Dartmouth kada kaže kako Britanija ima dovoljno kulturne i etničke raznolikosti i bez BiH, no činjenica je i kako je, nasreću, ovakvo mišljenje u manjini, pa se Bruxelles ipak odlučio biti vanjska pomoć BiH usprkos dodatnim troškovima i naporima koje mora poduzimati u jeku financijske krize kako u eurozoni tako i u cijelom svijetu. Bruxelles će zadržati svoje snažno prisustvo u BiH kroz specijalnog predstavnika Petera Sorensena, no i BiH mora još mnogo toga uraditi kako bi izgradila zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast te budžet kojim će ispuniti kriterije za pristup Europskoj uniji.
Obrazovanje za Evropu
Mnogo će se morati uraditi i na obrazovanju građana BiH za Europsku uniju, te stoga i ne čudi zalaganje njemačke eurozastupnice Doris Pack koja se u posljednjoj rezoluciji Evropskog parlamenta posebno osvrnula na obrazovni sistem.
“Smatram da je vitalna uloga obrazovanja stvaranje tolerantnog, višeetničkog društva, a uloga svih vlada u BiH treba biti promovisanje inkluzivnog, nediskriminirajućeg obrazovnog sustava kojim bi se eliminirala segregacija različitih etničkih grupa (dvije škole pod jednim krovom) razvijajući zajedničke obrazovne programe i integrirajući učionice diljem zemlje”, ističe Doris Pack koja smatra da su se sad stvorili uvjeti za tako nešto. Pack je zagovornica radikalnijih poteza, a poznat je i intervju koji je dala našem listu u kojem je jasno rekla kako županije u FBiH treba ukinuti. Ona sve objašnjava činjenicom da “kad smo već zakasnili na vlak, mali koraci nam neće pomoći da ga sustignemo”. Što se tiče želje BiH da aplicira u srpnju ili do kraja ove godine za članstvo u EU-u, Pack smatra kako bi za to trebalo poduzeti “velike, drske i hrabre korake”.
Za dobivanje snažne podrške Evrope u situaciji kad imamo krizu eurozone, kad je sve više u sjeni romantičarska ideja o ujedinjenju s kojom su se mislilo i uvelike pobijedilo probleme iz olujne evropske istorije i dok Bugarska i Rumunjska klecaju pred problemom ispunjavanja glavnih kriterija – vladavina zakona te borba protiv korupcije i organiziranog kriminala – potreban je i snažniji signal iz BiH od formiranja Vijeća ministara, raspodjele fotelja i obećanja da će se nešto raditi.