Hoće li sadašnja SDP-ova koalicija na vlasti proći kroz iste ili slične kušnje kao i ona prethodna? Konkretno, hoće li SDP prvo napustiti IDS kao regionalni partner, a zatim i glavni partner koji je 2000. bio HSLS, a sada je to HNS? Je li Radimir Čačić Zoranu Milanoviću ono što je pokojnom Ivici Račanu bio Dražen Budiša?
Prvih sto dana aktualne vlade Kukuriku koalicije uistinu podsjeća na neke elemente trećesiječanjske koalicije koja je pobijedila na izborima 2000. Drugi pak elementi govore u prilog tomu da se način rada i održavanja sadašnje koalicije temelji na izvlačenju bitnih pouka iz ranijeg koalicijskog iskustva. Što će prevagnuti? Ili će u konačnici posve drukčiji odnos snaga, okolnosti, očekivanja i mogućnosti novu koaliciju dovesti pred izazove koje će morati rješavati na nov način. Jedno je sigurno. Hrvatska već četvrti izborni cikus zaredom otkako je politički sustav u zemlji iz polupredsjedničkog prešao u parlamentarni ima koalicijske vlade čija je podrška u parlamentu znatno stabilnija no što se to čini temeljem dinamike među koalicijskim partnerima u izvršnoj vlasti i njihove komunikacije u javnosti. Potvrdi li se ovaj trend i u aktualnu izbornom ciklusu, Hrvatska će ostati jedna od rijetkih europskih zemalja u kojoj su i tvorba i održavanje vladajućih koalicija kontinuirano relativno stabilni.
Što čini sličnima aktualnu i nekadašnju SDP-ovu koaliciju na vlasti? Obje koalicije čini veći broj političkih stranaka od onoga koji je potreban za natpolovičnu potporu u Hrvatskom saboru. Takve se koalicije u teoriji nazivaju prevelikima jer se koalicija može održati na vlasti i u slučajevima kada jedan ili više partnera odluči napustiti koaliciju. I dok je prva SDP-ova koalicija na vlasti doslovce bila prevelika jer ju je izvorno činilo šest stranaka (u dva izborna bloka), od kojih su čak četiri (HSS, IDS, HNS, LS) pojedinačno mogle istupiti iz koalicije a da se pritom uopće ne ugrozi njena parlamentarna većina, nova je SDP-ova koalicija zapravo ‘minimalna’ prevelika koalicija jer se odlaskom samo jednog, i to mandatno najslabijeg partnera koalicija svodi na puko održavanje većine u parlamentu. Istupe li kojim slučajem IDS ili HSU iz Kukuriku koalicije, njena će saborska većina pasti na 77 mandata, samo mandat više od natpolovične većine. To ne znači da bi Vlada pala jer bi se u Saboru zasigurno našlo dovoljno ruku koje bi i izvan koalicijskog sporazuma podržale vladu. Problem bi nastao kada bi koaliciju eventualno napustio HNS koji svojim brojem zastupničkih mandata čini pivotalnu stranku tj. partnera čijim izlaskom iz koalicije ona gubi saborsku većinu. Upravo je to u ljeto 2002. učinio HSLS koji je uskratio povjerenje vladi Ivice Račana, ali je taj gubitak glasova nadoknađen bivšim HSLS-ovcima koji su zatim osnovali novu stranku Libru koja je Vladi osiguravala saborsku većinu do kraja mandata.