Izraelski borbeni avioni svoj posao obavljaju precizno i brzo. Oni su
svojim bombama uništili atomski reaktor prije nego je protuzračna
odbrana uspjela reagovati. Tako je bilo 1981. u Iraku i 2007. u Siriji. S
obzirom na jedva prikrivenu prijetnju Izraela da će napasti nuklearna
postrojenja i u Iranu, ovih dana se te operacije često pominju. No,
napad na Iran bi imao potpuno drugu dimenziju.
Vojni kapaciteti
“Postoji velika razlika između iranskih nuklearnih postrojenja, koja su
rasprostranjena na širokom području, i nadzemnog reaktora u Siriji,
kaže David Deptula koji je do jeseni 2010. bio šef tajne službe
američkog zrakoplovstva.
General David Deptula
“Veliki dio javnosti ne shvata da je jedan zračni napad više od leta
od tačke A do tačke B. Izrael bi, istina, od tri moguće rute mogao
izabrati najkraći put koji vodi preko Jordana i Iraka. No i u tom
slučaju bi sedam postrojenja koja važe kao mogući ciljevi bila udaljena
najmanje 1.500 kilometara i time van radijusa koji obuhvataju borbeni
avioni”, objašnjava Deptula.
Osam zračnih tankera kojima raspolaže Izrael nisu dovoljni za opskrbu
gorivom 125 borbenih aviona koji bi najvjerovatnije bili uključeni u
akciju. Ti avioni bi, pored ostalog, morali biti zaštićeni i od napada.
Iako je iranska protuzračna odbrana potpuno zastarjela, niko ne zna šta
je ona sve u stanju učiniti.
Iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad u nuklearnom postrojenuju u Natanu
“Zrakoplovstvo može uputiti dovoljan broj aviona prema ciljevima, o
tome ne brinem. Ono što ne znam je da li oni mogu nanijeti dovoljno
štete”, kaže Shlomo Brom vojni ekspert na Institutu za studije
nacionalne sigurnosti Univerziteta u Tel Avivu. Jer, oba iranska
postrojenja u kojima se proizvodi uran su izuzetno zaštićena.
Postrojenje u Natanu je pod zemljom, a u Fordou je smješteno do 70
metara duboko u planinu. Stoga mnogi eksperti vjeruju da su oni za
najjaču izraelsku bombu za razaranje bunkera – GBU-28, van dometa.
Američka podrška
Iako američke vlasti pozivaju na suzdržanost, one ne isključuju
mogućnost izvođenja sopstvenog vojnog napada. SAD imaju daleko bolje
mogućnosti: nosači aviona temu udaljenost čine beznačajnom,
zrakoplovstvo raspolaže daleko većim brojem raketa i aviona nego je
potrebno, najveća američka raketa za uništavanje bunkera može probiti 65
metara betona – deset puta više nego najbolja izraelska raketa. S
obzirom na to, David Deptula velikodušno gleda na scenarij koji bi mogao
uslijediti nakon toga. Bez navođenja detalja, on opisuje jedan veliki
napad u kome bi protuzračna odbrana bila isključena, kopnene snage ušle
na teren, a u zraku kružili izviđački i komandni avioni.
No upravo korištenje ogromnog broja sredstava predstavlja opasnost,
smatra vojni ekspert Malcom Chalmers savjetnik britanske vlade za
strateška pitanja: “Američki napad bi imao širi opseg i zahtijevao bi
mnogo više žrtava.”
Benjamin Netanjahu i Barack Obama u Vašingtonu
Bez obzira ko bi mogao izvesti napad na Iran, eksperti se u jednom
slažu: iranski nuklearni program bi nekoliko godina bio bačen unazad,
ali ne bi bio zaustavljen. David Deptula smatra da bi se problem
potisnuo, ali da se ne bi eliminirala posljedica, a to je trenutni
režim. “Iranski narod se mora ohrabriti da svrgne vladu, kaže Deptula i
ukazuje na primjer Afganistana gdje su se SAD 2001. udružile sa
opozicionom Sjevernom alijansom i masivnim zračnim napadima podržavale
proboj domaćih boraca prema položajima talibana, pri čemu nisu koristile
sopstvene kopnene trupe. Prema istom planu prošle godine je svrgnut i
libijski vlastodržac Muamer Gadafi.
Deutsche Welle