Ministar odbrane u Vladi Republike Srbije i potpredsjednik
Demokratske stranke, Dragan Šutanovac, kaže da je stvarni početak
demontaže Miloševićevog režima zapravo počeo protestima koalicije
Zajedno – izazvanim krađom lokalnih izbora 1996/97 – a da su
događaji od 5. oktobra 2000. imali za cilj da spreče da se tako nešto
ponovi.
„Kao grupa različitih i stranaka i ljudi koja je želela da promeni
Srbiju, ondašnji Savez za promene, nažalost, ipak nije uspeo da definiše
zajednički evropski sistem vrednosti“ – kaže ministar Šutanovac.
„Naime, bilo je i onih koji su želeli personalne promene kako bi očuvali
sistem“.
Tamara Nikčević: Mislite na Vojislava Koštunicu?
Dragan Šutanovac: Na njega, ali i na Velimira Ilića, na razne desničarske organizacije…
Tamara Nikčević: Demokratska stranka je, gospodine
Šutanovac, dugo na vlasti i u ovoj državi pokriva veoma važne funkcije;
koliko ste, dakle, sami doprinijeli da Miloševićev režim konačno bude
demontiran?
Dragan Šutanovac: Jasno je da režim Slobodana
Miloševića nije bio samo Milošević; reč je o sistemu duboko ukorenjenom
među građanima Srbije. Da nije tako, ne bi se i sami, veoma često,
ponašali po principu koji kritikujemo. Međutim, uprkos svemu, činjenica
je da je Srbija postala demokratska zemlja, da se izborni rezultati više
ne kradu, da, ma koliko se žalili, postoji sloboda medija… Doduše,
tačno je da još uvek u društvu tinja ona nacionalistička iskra koja, u
drugoj deceniji XXI veka, svoje utemeljenje i dalje nalazi u nekim
prevaziđenim i anahronim idejama. Kada analiziramo stanje u društvu koje
je, bez sumnje, veoma teško, ne smemo zaboraviti da, kako Srbiju, tako i
ceo svet, potresa ona vrsta ekonomske krize koja je – na to nas
upozorava istorija – često znala da dovede do enormnih turbulencija i
afirmacije onih političkih snaga koje su igrale na nacionalističku
kartu.
Tamara Nikčević: Da, ali, pitala sam Vas o odgovornosti DS za takvo stanje.
Dragan Šutanovac: Evo, reći ću Vam: svi se mi često
pozivamo na Zorana Đinđića i s pravom tvrdimo kako je, nakon 5. oktobra,
na pragmatičan način pokušavao da dođe do cilja. Iako smo videli da taj
put nije uvek onakav kakav bismo želimo da bude, ubeđen sam da bi i
Đinđić danas na isti način…
Tamara Nikčević: Mislite da je umjesno nagađati šta bi danas radio Zoran Đinđić?
Dragan Šutanovac: Govorim kao čovek koji je u jednom
periodu sa Zoranom bio veoma blizak: ne verujem, dakle, da bi Đinđić
stajao u mestu. S druge strane, ako se setimo da je 5. oktobra naš cilj
bio Srbija u EU i uspostavljanje novog, evropskog sistema vrednosti – uz
konstataciju da smo, ispunivši uslove za pridruživanje Evropi, konačno
dobili preporuku EK – videćemo da smo delom ipak opravdali ono što se od
nas očekivalo. Ako me pitate da li je sve bilo dovoljno brzo, reći ću
Vam da uvek može i brže i bolje; ali, ako Vas podsetim odakle smo
stratovali, šta se desilo u međuvremenu, jasno je da neke stvari nisu
samo odgovornost DS-a.
Tamara Nikčević: Svjesni ste, pretpostavljam, da sve
više ljudi koji su nekada bili uz DS, danas govore o tome da se Srbija,
po mnogim pokazateljima, polako vraća u devedesete?
Dragan Šutanovac: Kakvo sedište, takvo i gledište!
Tamara Nikčević: Oprostite, nisam Vas razumjela…
Dragan Šutanovac: Tako govore oni koji su
nezadovoljni svojim trenutnim sedištem, svojom pozicijom, pa im je i
gledište negde iskrivljeno. Evo, recimo, ljudi koji su nekada
učestvovali u vlasti, bili na poziciji pomoćnika ministara, danas
zagovaraju takozvane bele listiće! Nažalost, taj stav pokazuje da,
umesto na društvo, ti ljudi misle samo na sebe. Niko ne osporava:
nalazimo se u velikoj, ne samo ekonomskoj krizi koja uslovljava porast
ekstremnog nacionalizma; ali, to ne znači da se vraćamo u devedesete.
Jer, danas pričati o povratku u devedesete isto je što i ubeđivati ljude
da je bilo bolje za vreme Tita, Mioševića ili početkom dvehiljaditih.
Tamara Nikčević: Sada je najbolje?
Dragan Šutanovac: Dramatično je bolje u odnosu na osamdesete, devedesete…
Tamara Nikčević: Zanimljivo, gospođa Vesna Pešić,
govoreći o smjeni Sretena Ugričića sa mjesta upravnika Narodne
biblioteke Srbije, kaže kako su se ti zli i pokvareni komunisti duže od
godinu dana dovijali kako da sa Filozofskog fakulteta izbace osam
profesora; nasuprot tome, demokrati su Ugričića smijenili ekspresno, za manje od 24 sata.
Dragan Šutanovac: Kada govorimo o bilo kojoj poziciji na koju se dolazi politički…
Tamara Nikčević: Ugričić je, mislite, došao politički?
Dragan Šutanovac: Znam! Tako je i otišao. I to je
normalno. Profesori na koje se pozivate nisu postavljeni politički;
barem ne bi trebalo… Ali, da Vas pitam: kada bi se u Srbiji održao skup
lidera NGO-a, intelektualaca, pisaca, kada bi se u toj sali našla
određena količina eksploziva i kada bi neko napisao da je šteta što taj
eksploziv nije aktiviran…
Tamara Nikčević: Niko to nije rekao.
Dragan Šutanovac: Ne, ne, pitam Vas: kakva bi bila Vaša reakcija?
Tamara Nikčević: Ne mogu da odgovaram na pitanja konstruisana pomoću netačnih premisa.
Dragan Šutanovac: Ne, nisu u pitanju netačne
premise… Da li je moguće da javnost nije ustala protiv čoveka koji je
tako nešto rekao? Pa, izvinite, kakva god da je politika tih ljudi,
govoriti o aktiviranju eksploziva kao o „civilizacijskom činu“ je
neljudski…
Tamara Nikčević: Jeste li uopšte pročitali taj tekst? Jeste li vidjeli proglas Foruma pisaca?
Dragan Šutanovac: Samo u fragmentima koji su se pojavili u medijima.
Tamara Nikčević: Pa, u tome i jeste problem!
Dragan Šutanovac: Ta vrsta slobode mišljenja ne
postoji ni u razvijenijim demokratijama. Ovo je zemlja u kojoj je ubijen
premijer, u kojoj postoje tenzije, u kojoj se vodi najveća bitka sa
organizovanim kriminalom… I vi onda kažete kako je šteta što nije
napravljen „civilizacijski čin“…
Tamara Nikčević: Gospodine ministre, bojim se da
ponovo govorimo o različitim stvarima. Pustite Nikolaidisa! Gdje ste
pronašli da potpisnici Foruma pisaca podržavaju terorizam?
Dragan Šutanovac: Šta Vi mene zapravo pitate?
Tamara Nikčević: Jeste li glasali za to da Sreten Ugričić bude smijenjen sa mjesta upravnika Narodne biblioteke?
Dragan Šutanovac: Jesam.
Tamara Nikčević: Na osnovu teksta koji ste
„pročitali u fragmentima“, čovjeka ste proglasili za podržavaoca
terorizma, a onda i ekspresno smijenili?
Dragan Šutanovac: Ne mislim da je Ugričić terorista,
daleko od toga… Ali, ne možete se buniti zbog načina na koji je neko
smenjen, zaboravljajući kako je na tu funkciju došao. Žao mi je, to tako
funkcioniše.
Tamara Nikčević: I Vi zaista mislite da nikakav
život, nikakvi kriterijumi ne postoje van političkih partija i
političkih zasluga?! Da li se, možda, na neko mjesto dolazi na osnovu
kvalifikacija? Pominjete profesorku Srbijanku Turajlić…
Dragan Šutanovac: Ne pominjem apsolutno nikoga!
Tamara Nikčević: Dobro, ja sam je pomenula; učinilo
mi se da se na nju odnosi… Dakle, zar zaista vjerujete da takvi ljudi –
sa imenom, prezimenom, biografijama, djelom – govore o lošem stanju u
društvu, da se zalažu za bijele listiće samo zato što nisu na pozicijama
pomoćnika ministara ili nešto slično?!
Dragan Šutanovac: Ljudi se menjaju. Znate, u jednom trenutku učestvovati u vlasti, a onda je optuživati da ne valja, nije u redu.
Tamara Nikčević: Profesorka Turajlić je bila dio Vlade Zorana Đinđića; od tada se mnogo šta promijenilo.
Dragan Šutanovac: Pošto vidim da vodimo polemiku – ovo nije intervju…
Tamara Nikčević: Baš ovo je intervju, gospodine Šutanovac!
Dragan Šutanovac: Dobro, recite mi da li je nekada
postojala veća politička ponuda u Srbiji! Kada ste imali toliku lepezu
političkih partija i programa? I vi onda kažete kako niko ne valja,
nećete nikoga da podržite?! U pitanju je i malicioznost i vrhunska
neodgovornost prema pokoljenjima koja dolaze. U pojedinim zemljama EU,
kao što je Grčka, postoji obaveza glasanja…
Tamara Nikčević: U Srbiji je to pravo…
Dragan Šutanovac: Jeste, ali, dozvolite mi da
poziciju „belih listića“ kritikujem na isti način na koji ona kritikuje
mene. Jer, izvinite, nesuvislo je da dođete na biračko mesto i ubacite
prazan listić.
Tamara Nikčević: Niste razmišljali o tome da je jedan broj glasača DS-a, razočaran politikom Vaše stranke, naprosto na to natjeran?
Dragan Šutanovac: U DS sam ušao 1996. i nije mi
jasno kako to da ogroman broj onih sa kojima razgovaram i koji se
pojavljuju u medijima stalno ponavljaju kako su tih godina sa nama –
šetali. Jer, ako je toliko njih šetalo, kako to da je DS imao tako malu
podršku? Hoću da kažem da je pozicija intelektualaca koji su, navodno,
bili za DS, a koji to sada više nisu, potpuno apsurdna. Poštujem
nevladin sektor, intelektualce i ljude koji imaju svoj stav i mišljenje;
nikoga ne napadam, samo iznosim sumnju.
Tamara Nikčević: Uprkos Vašim sumnjama, građani
Srbije se, sigurna sam, mnogo bolje sjećaju, recimo, Srbijanke Turajlić i
Biljane Srbljanović nego Vuka Jeremića, Olivera Dulića ili Vas.
Dragan Šutanovac: To bi bilo kao da ja potežem
spisak novinara kojih se od Vas mnogo bolje sećam. Nema veze! Kao i Vi,
uostalom, u to vreme možda nisam bio eksponiran, tek sam bio ušao u
politiku; tokom demonstracija zbog smene Zorana Đinđića sa mesta
gradonačelnika Beograda, 1997. sam bio uhapšen; kod Vukovog spomenika,
3. oktobra sam vožen na haubi… Nemam, dakle, potrebu da se dokazujem,
ali, kada već potencirate, verujem da i sami znate da je malo ko od
zagovornika belih listića 2008. glasao za DS…
Tamara Nikčević: Dobro, i?
Dragan Šutanovac: I – ništa! Zašto bih se sekirao
zbog toga što je, recimo, Biljana Srbljanović devedesetih bila poznatija
od mene, ako je glasala za LDP? Neka glasa za koga želi. Žao mi je što
ne glasa za DS, ali – nije glasala ni poslednji put, pa smo pobedili.
Tamara Nikčević: Ima li, gospodine Šutanovac, u
svemu ovome ikakve odgovornosti DS-a, šta mislite? Zar je moguće da ne
prihvatate da postoje ljudi koji, uprkos svemu, ne mogu da vam oproste
Zakon o informisanju, tzv. reformu sudstva, smjenu Ugričića, činjenicu
da je država siledžiji, Miladinu Kovačeviću, najprije pomogla da
pobjegne iz SAD, a onda platila milion dolara njegovoj žrtvi,
Deklaraciju o pomirenju sa SPS-om…
Dragan Šutanovac: Prvo, daleko sam od toga da, kao
Milošević, kažem kako mi je svaki glas isti – bio to intelektualac ili
zemljoradnik; jako je važno šta misli, uslovno rečeno, naša
intelektualna elita. Drugo, što se Deklaracije tiče, kada je
potpisana, nisam bio najsrećniji, pre svega zbog toga što sam se nadao
da će nam građani dati mnogo veći broj glasova i da nam koalicija sa
SPS-om neće biti neophodna; ali, kako vreme prolazi, sve sam uvereniji
da je to bila dobra odluka. Naprosto, morali smo da radimo u korist
svoje štete i to neki ljudi ne opraštaju. Ali, šta je bila alternativa?!
Tomislav Nikolić premijer, Aleksandar Vučić gradonačelnik Beograda?!
Tamara Nikčević: I zbog toga ste morali da
potpisujete dokument kojim ste pokušali da operete biografije onih koji
su i ovu, i mnoge okolne zemlje zavili u crno?
Dragan Šutanovac: Deklaracija je bila preduslov i,
gledano iz ove perspektive, mogu slobodno da kažem da odavno nismo imali
korektnijeg koalicionog partnera. Setite se koga je Zoran Đinđić imao u
DOS-u! Danas ministar Dačić ima svoje zasluge. Naravno, devedesetih se
nisam slagao sa njegovom politikom, ali on se za tu politiku izvinio.
Tamara Nikčević: Vaš kolega u Vladi, ministar
Mrkonjić, kaže da ne razumije zbog čega se Ivica Dačić izvinio i da, ako
bi neko morao da se izvini građanima Srbije, onda su to lideri DOS-a.
Dragan Šutanovac: Ministra Mrkonjića neću da komentarišem; izlišno je. Kao ni većina građana Srbije, ne shvatam ga ozbiljno…
Tamara Nikčević: Ozbiljno shvatate ministra Dačića? Razumijete njegove sve češće neuravnotežene javne istupe, taj povišeni ton, prijetnje SAD?
Dragan Šutanovac: U vremenu predizborne kampanje,
političari i partije traže način da dobiju što veću podršku građana;
ministar Dačić je u toj vrsti retorike video svoju šansu i moje je da
kažem da se sa tim ne slažem, da mi taj način nije blizak i simpatičan.
Ali, bože moj! SPS će voditi svoju kampanju, DS svoju…
Tamara Nikčević: Kakvu kampanju? Sudeći po tonu poslednjeg saopštenja Vaše stranke…
Dragan Šutanovac: U čemu je problem?! Skandalizuje
Vas ton saopštenja DS-a, ali Vas, istovremeno, ne brine televizija koja o
nama po ceo dan iznosi najgore laži! Kada kažemo da su lideri Srpske
napredne stranke političke kukavice, javnost se zgražava…
Tamara Nikčević: Profesor Dragoljub Mićunović i gradonačelnik Dragan Đilas kažu da nisu najsrećniji zbog tog jezika i tona saopštenja DS-a.
Dragan Šutanovac: Ton jeste oštar, ali, naši
politički protivnici ne razumeju drugi jezik. I protiv tog tona nemam
ništa protiv. Naročito ako vidim šta se sa druge strane svakodnevno
odapinje. Ali, čekajte! Potpuno ste mi zamaglili sliku: krenuli ste od
Ivice Dačića i došli do tona saopštenja DS-a! Gde je tu logika?!
Tamara Nikčević: Budući da je ne vidite, ne brinite:
sledeći put, ako budem u prilici, poslaću Vam pitanja, pa mi Vi, da Vam
ne bih maglila sliku, štiklirajte šta Vam se sviđa, a šta ne.
Dragan Šutanovac: Nikada nikome to nisam tražio…
Tamara Nikčević: Ali se, vidim, postavljate kao
vrhovni arbitar cjelokupnog društvenog života u Srbiji! O svemu imate
stav – od stepena slobode medija do pozicije intelektualne elite..
Dragan Šutanovac: Ne, ne, niste u pravu. Hteo sam da
budem jasan: komentarisao sam i kritikovao Dačićeve izjave koje
pomeraju stratešku orijentaciju Srbije, ali ne kritikujem ton saopštenja
DS-a o kome ste govorili.
Tamara Nikčević: Jasno je da ne kritikujete ton
DS-a. Uostalom, taj ton je, čini mi se, vrlo sličan onome kojim ste
polemisali sa predsjednicom Fonda za humanitarno pravo, Natašom Kandić,
čime ste, moram da kažem, iznenadili dobar dio javnosti.
Dragan Šutanovac: Nisam se obraćao Nataši Kandić!
Tamara Nikčević: Rekli ste da su hapsili Vas, ne nju, pozvali ste državu da reaguje…
Dragan Šutanovac: Da, pozvao sam državu da reaguje.
Jer, ako je načelnik GŠ, u jednom lažnom „dosijeu“ prozvan kao zločinac,
onda je državno Tužilaštvo obavezno da protiv generala Dikovića pokrene
proces i da javno kaže da li je kriv. O čoveku koji je oficir VS i koji ima dvoje dece, FHP piše
„dosije“ u kome ga optužuje da je bio konjokradica, lopov, da je
organizovao kriminalce… To su monstruozne optužbe. Postoje tačni podaci
gde se general Diković u to vreme nalazio. Naravno, nećemo ulaziti u to
da li je na Kosovu bilo zločina…
Tamara Nikčević: Zašto nećemo? FHP tvrdi da su ti zločini počinjeni u zoni odgovornosti generala Dikovića.
Dragan Šutanovac: Završivši saradnju sa Haškim tribunalom, ova Vlada se suočila sa počinjenim zločinima. Predsednik Tadić je otišao u Srebrenicu…
Tamara Nikčević: A u Srebrenici je počinjen „teški zločin“ ili genocid?
Dragan Šutanovac: Ne mogu tačno da citiram predsednika, ali – slobodno prepišite to što je rekao o Srebrenici; mislim isto.
Tamara Nikčević: Pitam Vas: da li je u Srebrenici bio genocid?
Dragan Šutanovac: Znate i sami da je na to pitanje teško odgovoriti…
Tamara Nikčević: Ne znam. Evo, imate jedanaest pravosnažnih presuda Haškog tribunala u kojima sve piše.
Dragan Šutanovac: Slažem se da je bio teški zločin.
Ali, ako Haški tribunal kaže da je bio genocid, bio je genocid. Ako me
pitate mislim li da je Republika Srpska genocidna tvorevina…
Tamara Nikčević: Ne pitam Vas…
Dragan Šutanovac: …Ne mislim. Ako me pitate da li je
u tim ratovima sve bilo čojski i junački, nije; ali, izražavam žaljenje
zbog žrtava i na srpskoj i na bošnjačkoj i na albanskoj strani. Za
razliku od onih koji se fokusiraju samo na srpske zločine.
Tamara Nikčević: Vratimo se generalu Dikoviću…
Dragan Šutanovac: Nisam advokat generala Dikovića,
ali ovakve stvari se ne smeju objavljivati. Živo me interesuje da vidim
šta će se dogoditi kada sud dokaže da čovek nije bio tu…
Tamara Nikčević: Pa, sačekajte da dokažu!
Dragan Šutanovac: …Uprkos činjenici da nam ni Haški
tribunal, ni naše Tužilaštvo za ratne zločine, ni službe koje imaju te
podatke tako nešto nisu signalizirale, čovek je uprljan…
Tamara Nikčević: Vrlo dobro znate da Haški tribunal
procesuira vođe, dok je na nacionalnim tužilaštvima da pokreću postupke
protiv nižih oficira; dakle, to nije argument. Ali, u presudi Haškog
tribunala za slučaj Milutinović i ostali, u paragrafu 644, se kaže da je
„Diković prihvatio da su, uprkos njegovim preduzetim merama, neki
njegovi vojnici počinili zločine u prvoj polovini aprila. Evidencija
Prištinskog korpusa pokazuje da je od 10. do 15. aprila više lica iz
Dikovićeve jedinice učestvovalo u ubijanju muškaraca kosovskih Albanaca
na području Gornje Kline, nakon čega su se rešavali leševa bacajući ih u
bunar” i tako dalje.
Dragan Šutanovac: Nije nepoznato da je, dok je
Diković vodio tu brigadu, pokrenuto nekoliko postupaka protiv onih koji
su izvršavali zločine. Ali, opet kažem: nisam advokat Dikovića i to sve
što ste mi pročitali, dostavite Tužilaštvu; olakšaćete im posao…
Tamara Nikčević: Ja da dostavljam Tužilaštvu?!
Dragan Šutanovac: Vi, ko hoće… Govorim Vam da je ovo što piše u prvih sedam tačaka „dosijea“ – neistina!
Tamara Nikčević: Da li je to što piše predmet sudskog spora?
Dragan Šutanovac: Jeste. I sud će dokazati da su sve te tvrdnje neistinite!
Tamara Nikćević: Odakle Vi znate šta će o tome reći sud?
Dragan Šutanovac: Imam podatke…
Tamara Nikčević: I FHP, sigurna sam, ima svoje podatke i argumente…
Dragan Šutanovac: Nema!
Tamara Nikčević: Da nema, ne bi to objavili. Ali,
zar ne shvatate da na ovaj način, pojavljujući se u javnosti upravo kao
advokat generala Dikovića, sa mjesta ministra odbrane, prejudicirate
sudsku odluku i vršite pritisak na sud?
Dragan Šutanovac: To nije tačno! Evo, u tekstu u
Danasu, Nataša Kandić kaže da se Ljubiša Diković možda nije nalazio u
Istočnoj Srbiji, iako u „dosijeu“ piše da je bio komandant 16. graničnog
bataljona koji je ubijao Muslimane. Dakle, zaletela se, pa sada
demantuje sebe.
Tamara Nikčević: Vraćam Vas na presudu Haškog tribunala: Diković je, kažu, prihvatio odgovornost…
Dragan Šutanovac: Da, ali se kaže i: „uprkos
njegovim preduzetim merama“… Zašto to previđate? Ako je neki oficir,
suprotno naređenju, počinio krivično delo, onda je odgovoran on, ne
general Diković.
Tamara Nikčević: Ali, jasno je da je to urađeno u Dikovićevoj zoni odgovornosti.
Dragan Šutanovac: Diković je takve procesuirao!
Tamara Nikčević: I, šta je bilo sa tim procesima? Kada ih je procesuirao?
Dragan Šutanovac: Još tada. I ne znam zašto se pozivate na paragraf koji u prvih sedam tačaka „dosijea“ FHP
ne postoji. Taj „dosije“ je pisao čovek koji je tvrdio da je video
transkript razgovora pilota aviona NATO-a sa bazom u Avianu u noći kada
je gađan RTS, a koji, naprosto, ne postoji.
Tamara Nikčević: Pozivam se na presudu Haškog
tribunala da ne bismo ulazili u detalje i da bi bilo jasno da je
profesionalna biografija generala Dikovića – ma iz kojeg ugla je
posmatrali – najblaže rečeno problematična. A Vi ga uporno branite.
Zašto? Da li zato što ste, predlažući Dikovića za načelnika GŠ, uletjeli
u igru koja je imala za cilj da Vas – kao ministra koji je u toj vladi
ipak najjasniji u podršci evropskim integracijama Srbije – diskredituje i
oslabi Vašu poziciju potpredsjednika DS-a; sve, naravno, u susret
parlamentarnim izborima?
Dragan Šutanovac: Znate zašto ta teorija nema
osnova? Zato što ja ne predlažem načelnika GŠ, što biste znali da ste
pažljivije pročitali Zakon o vojsci.
Tamara Nikčević: Nisam čitala Zakon, priznajem. Ali, možemo i ovako: da li ste, dakle, dovodeći sebe u poziciju advokata takvog generala Dikovića, uletjeli u aferu čiji je cilj Vaša kompromitacija? Šta mislite?
Dragan Šutanovac: To nema veze! Videvši da se
podigla prašina, generala Dikovića branim samo zato što znam da su
optužbe FHP banalne i neosnovane.
Tamara Nikčević: Pomenuli ste tekst Nataše Kandić u
Danasu, u kome kaže da Vam je 2009. rekla da na Pasuljanskim livadama
postoji masovna grobnica…
Dragan Šutanovac: Gospođa Kandić mi je, sećam se, u
prisustvu svedoka, ne tajno, rekla nešto na tu temu. Odgovorio sam da mi
se obrati ako joj bude potrebna bilo kakva pomoć. To je sve.
Tamara Nikčević: I ne znate ništa o navodnim masovnim grobnicama na Pasuljanskim livadama?
Dragan Šutanovac: Verujte mi da ni pre ni posle tog
susreta sa gospođom Kandić o tome ništa nisam čuo. Ako postoje dokazi,
neka kaže gde je i dozvoli da na tome rade oni koji su za to plaćeni.
Naprosto, nije moj posao.
Preuzeto sa prijateljskog portala Peščanik.net