Premijera filma, prvenca Anđeline Džoli, „U zemlji krvi i meda“ juče je premijerno odražana u Prijedoru, u stanu djevojke koja se na društvenoj mreži Facebook predstavlja kao Radost Stroynik.
Nakon prikazivanja filma Radost Stroynik je na svojoj Facebook stranici napisala da je projekcija u čast građanskih sloboda prošla u savršenom redu. Na zidu je napisala da je dobila podršku i od tima Anđeline Džoli, pa se nada da će dobiti bolju kopiju filma, a tako ih niko neće moći tužiti za autorska prava.
“Prvo prikazivanje filma ‘U zemlji krvi i meda’ u BiH prošlo je u savršenom redu. Što se mene tiče film je sigurno puno bolji nego što je ‘prikazan’ u našim medijima. Još jednom se potvrdila moja stara teza da je naš najveći problem taj što nemamo mjeru. Ukratko mogu reći da je puno manje loš od onog što sam očekivala. Tu je opet krivica medija koji su, htjela ja to ili ne, uticali i na mene i spustili vjerovatno moja očekivanja do razine s koje se moglo ići samo ka gore. ‘Strašne scene’ nisu ništa manje strašne od onih u ‘Lepa sela lepo gore’ na primjer. Film je ‘antisrpski’ koliko i ‘Turneja’, ‘Parada’ i ‘Život je čudo’. U mnogim je aspektima je šablonski a meni lično zasmetalo je što se po ko zna koji put žrtva bavi umjetnošću i kulturno je vazdignutija od zlikovca koji je uz to i prilično neprivlačna pojava”, zapisala je danas Radost Stroynik na svom blogu.
(Fotografija sa jučerašnje premijere filma)
Na ovaj čin Prijedorčanka se odlučila zbog odluke direktora banjalučkog Multipleksa Palas i distributera filma “U zemlji krvi i meda” za RS Vladimira Ljevara, da ovaj film ne prikazuje u Banjaluci. Direktor Multipleksa Palas tu odluku opravdao je nedovoljnom zainteresovanošću građana u tom gradu.
Ali svi oni koji žele da pogledaju ovo filmsko ostvarenje mogu to uraditi pedesetak kilometara od Banjaluke, u Prijedoru, gdje je jedna djevojka odlučila da nabavi kopiju filma i da ga prikaže svima zainteresovanim i rekla je da će film prikazivati onoliko puta koliko bude potrebno, kako bi i posljednja zainteresovana osoba mogla da ga pogleda.
U pozivnici za premijeru istakla je da organizuje premijeru filma „U zemlji krvi i mena“ s obzirom na to da je postalo očigledno kako živimo pod diktaturom nacionalizma u kojem individualci odlučuju u naše ime za dobrobit našeg zajedničkog identiteta nacionalnosti i duša.
Ovaj čin će biti njen mali doprinos u borbi protiv rastuće cenzure u BiH, pogotovu u RS.
“Niko nema pravo odlučiti u moje ime šta je dobro, a šta loše, šta je lijepo, a šta ružno, šta je normalno, a šta neprirodno”, rekla je Radost Stroynik.
Stupili smo u kontakt sa Radost Stroynik i postavili smo joj nekoliko pitanja:
Zbog čega ste se odlučili na prikazivanje filma “U zemlji krvi i meda” na ovaj način?
Zbog toga što izgleda ne postoji drugi način. A ja i mnogi drugi građani i građanke RS želimo da ga pogledamo i da sami donesemo svoj sud o filmu, bio on loš ili dobar. Nametanje vrijednosnih sudova od strane vlasti a kojima nije u cilju ništa drugo nego da se narod drži u potpunoj kontroli te da se ta ista vlast perpetuira na istim osnovama mora jednom prestati.
Kako komentarišete cenzuru koja je uslijedila od strane distributera filma za RS?
Mislim da RS tu upravo najviše gubi. Pokazali smo da smo neslobodni, demokratski nezreli i diskriminatori.
Gdje nas to vodi, možemo li očekivati još veće i strože cenzure nepodobnog sadržaja?
Nemojmo se zavaravati. Cenzura ovog tipa već je ustaljena taktika u RS. Ni Broke Back Mountain niste mogli baš pogledati u Banjaluci, ni Grbavica ne vidim da se nešto prikazivala. Veće i strože cenzure možemo očekivati sigurno. Da bismo to spriječili moramo što prije pokazati da je u nama ostalo bar još malo nezavisnosti i slobode. Treba da sad iskoristimo priliku i vlastima pošaljemo poruku da u RS ima makar 20 građana/ki koji/e žele donositi sopstvene ocjene i odluke.
Šta to govori o društvu u kojem živimo?
Da imamo ozbiljan problem. Bolesno smo vezani za sopstvene konflikte i strahove a to sami sebi nismo uradili, bar ne najvećim dijelom. U RS, šta god se radi ili ne radi, upoređuje se sa Federacijom. Eto nećemo se mi suočiti s našim zločinima jer nisu ni oni, pa šta ako imamo cenzuru, imaju i oni. Ako kod nas povratnici loše žive političari će reći pa eto žive loše i u Federaciji. Zamislite da vam u sopstvenoj porodici uskraćuju i ljubav i pravdu i materijalnu sigurnost zato jer ih eto nema ni kod komšije! Mene samo zanima jel u RS vlasti misle da smo mi svi “sisali/e vesla” pa ćemo do besvijesti samo kimati glavom: jes’ tako, slažem se. Ja neću.
Koliko ljudi očekujete na projekciji?
Prijavilo ih se puno no moram za premijeru i drugu večer podijeliti ih u grupe od po 20 a ostale zamoliti da dođu neki drugi dan. Stan mi je mali i uopšte i nije moj, plaćam stanarinu. Gazda mi je super pa “sačeka” i po koji mjesec. Vode ima pa nema ali nadam se da će je na premijeri biti dovoljno da mi niko ne sjedi žedan. Da mi je tata s ratišta u Orašju umjesto knjiga k'o i sve patriote donosio videorekordere možda bih mogla i više ljudi da primim i to u sopstvenom stanu.
O filmu:
U kinima širom regiona film će se početi prikazivati prikazivati od 16. februara, a u Sarajevu premijera filma biće organizovana biće održana 14. februara u Olimpijskoj dvorani Zetra.
Priča filma „U zemlji krvi i meda“ odvija se u pozadini rata u Bosni tokom 1990-ih, a film je sniman u Bosni i Mađarskoj.
Film „U zemlji krvi i meda“ donosi priču o Danijelu (Goran Kostić) i Ajli (Zana Marjanović), koji su se našli sa suprotnih strana brutalnog etničkog sukoba. Danijel je bosanski Srbin, policajac, dok je Ajla muslimanka i umjetnica. Prije rata bili su zajedno, međutim, kako nasilje preplavljuje zemlju, njihova se veza mijenja. Mjesecima kasnije Danijel služi pod zapovjedništvom svojeg oca, generala Nebojše Vukojevića (Rade Šerbedžija), kao oficir u Jugoslavenskoj vojsci. On i Ajla još se jedanput sreću kad nju trupe pod Danijelovim zapovjedništvom izvode iz stana u kojem živi sa sestrom Lejlom (Vanesa Glođo) i njenom bebom. Sukob preuzima kontrolu nad njihovim životima, pa se njihova veza mijenja, njihovi motivi i međusobna povezanost postaju dvosmisleni, a njihova odanost sve nesigurnija.
U zemlji krvi i meda prikazuje emocionalnu, moralnu i fizičku cijenu koju rat naplaćuje pojedincima, kao i posljedice nedostatka političke volje za intervencijom u društvo u sukobu.
Tekst na ovu temu:
Dodik: Federalna laž je da Anđelinin film neće igrati u Srpskoj?