Umjetnik koji je svojim životom i smrću 1956. u automobilskoj nesreći kojoj je kumovao alkohol, zaslužio epitet ‘zločestog dečka’ 20. vijeka, svojim je pristupom slikanju otvarao nove umjetničke horizonte i pomicao granice onoga što se može razumjeti kao slikarstvo. Njegovo je stvaralaštvo pomoglo da New York postane nova svjetska prijestolnica moderne umjetnosti, a on ključna figura povijesti američkog slikarstva, čije umjetničke vizije i danas žive, duboko ukorijenjene u američku kulturu.
Povodom stote godišnjice Pollockova rođenja, studio i kuća u kojoj je živio i radio a danas memorijalni muzej Pollock-Krasner House and Study Center u East Hamptonu u saveznoj državi New York, gdje je napravio svoje izrazito utiecajne slike načinjene u tzv. “dripping” tehnici kapanja boje ‘iz zraka’ koja ga je učinila poznatim u svijetu, organizuje niz događanja tokom 2012.
Pollock se u “The Springs”, kako se kuća zvala, zajedno sa suprugom takođe slikaricom i pripadnicom apstraktnog ekspresionizma Lee Krasner, preselio 1945. bježeći od gradske vreve New Yorka. Upravo je tu naslikan velik broj njegovih najznačajnijih djela u razdoblju od 1947. do 1951., kada je svoja platna porazbacao po podu štaglja pretvorenog u studio te, u procesu koji je nazivao “izravno slikanje”, na mala vrata u svijet umjetnosti uveo novi način razumijevanja slikarstva i onoga što ono jest.
Taj je pod sačuvan zahvaljujući čistoj slučajnosti – naime, pred kraj umjetnikova života, originalni je drveni pod pokriven drugim materijalom što je omogućilo da 30 godina kasnije, kada je kuća pretvorena u memorijalni muzej i postala jedno od najvažnijih kulturnih odredišta u SAD-u, bude ponovno otkriven i predstavljen javnosti. Prekriven kapljicama boje, on predstavlja svjedočanstvo Pollockova genija i oltar stvaralaštvu toga velikog umjetnika, gdje posjetitioci mogu u zaštitnim papučama obići ostatke njegova rada na ključnim slikama kao što su “Jesenski ritam” iz 1950., “Plavi polovi” (1952.) – smatranom njegovom najznačajnijom slikom, te “Konvergencija” iz iste godine.
Najvažnije, središnje događanje biće humanitarno okupljanje koje će se 25. aprila održati na sveučilištu Stony Brook University u New Yorku u organizaciji zaklade Pollock-Krasner, s posebnim gostom glumcem Edom Harrisom. Harris je utjelovio Pollocka u filmu “Pollock” iz 2000. za koji potpisuje scenarij i režiju, te u kojemu je glumio glavnu ulogu za koju je dobio nominaciju za Oskara, dok ga je glumica Marcia Gay Harden 2001. i dobila za najbolju sporednu ulogu.
No, već ove subote muzej Smithsonian u Washingtonu DC organizuje izložbu “Memories Arrested in Space: A Centennial Tribute to Jackson Pollock from the Archives of American Art” (Sjećanja zaustavljena u prostoru: obilježavanje stogodišnjice rođenja Jacksona Pollocka iz Arhiva američke umjetnosti). Izložba je otvorena do 15. jula.
U samoj kući Pollock-Krasner takođe su u planu dvije izložbe povodom stogodišnjice umjetnikova rođenja. Prva je “The Persistence of Pollock” (Pollockova postojana prisutnost), koja će prikazivati djela vezana ili inspirirana tim umjetnikom. Uslijediće “Men of Fire: Jose Clemente Orozco and Jackson Pollock” (Vatreni muškarci: Jose Clemente Orozco i Jackson Pollock), izložba Pollockovih i djela velikog meksičkog muralista koji je imao značajan utiecaj na njega. Izložba će obuhvatati djela posuđena iz javnih i privatnih kolekcija, a organizirana je u suradnji s muzejom Hood Museum of Art iz Dartmoutha, te muzejima Tate, MoMa i Metropolitan u New Yorku.
U East Hamptonu će biti obilježen jednostavno i bez velike pompe, uz prikazivanje filma “Pollock” u intimnom ozračju lokalne crkve. Između ostalih događanja planiranih u 2012., newyorška aukcijska kuća Sotheby's održaće privatnu zabavu i jednodnevnu izložbu Pollockovih djela posuđenih iz privatnih zbirki s područja grada New Yorka.
Pollockova velika obljetnica obilježava se i na drugom kraju svijeta u Japanu, gdje je još u prosincu 2011. u muzeju prefekture Aichi – Aichi Arts Center u Nagoyi, organizirana prva velika retrospektiva toga umjetnika “Jackson Pollock: A Centennial Retrospective” (Jackson Pollock: stogodišnja retrospektiva), koja se 10. veljače otvara i u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Tokiju.
Prva velika retrospektiva toga umjetnika u Japanu koja kroz 70-tak djela – slika, crteža i grafika – daje presjek njegove karijere, od ranih crteža, preko slika kojima je ostavio traga u svijetu moderne umjetnosti, do kasnijih godina njegova stvaralaštva od 1951.-56., izložba istražuje utjecaj tog umjetnika na japanski umjetnički pokret sredine prošloga stoljeća Gutai, te odjek koji je imao u japanskim medijima. Izložba ostaje otvorena do 6. svibnja.
Paul Jackson Pollock (1912.-1956.) svoj je proboj na svjetsku i istorijsku umjetničku scenu obilježio slikom “Mural” (1943.), koja označava prekretnicu u slikarstvu 20. vijeka. Riječ je o golemu 2,5 metra visokom i više od šest metara dugačkom platnu koje je za jednu zabavu naručila imućna kolekcionarka Peggy Guggenheim, nećakinja bogataša Solomona Guggenheima i jedna od najistaknutijih kolekcionara klasične moderne, nadrealističke i savremene umjetnosti. Peggy je kasnije tvrdila da je upravo ona najzaslužnija za “otkrivanje” Pollocka te je do kraja života polagala prava na njegova djela, sukobljavajući se pritom s Krasner.
Prvo Polockovo djelo koje je zanemarivalo mjeru čovjeka i istodobno bilo zamišljeno za promatranje s bliske udaljenosti, “Mural” označava početak mita o usamljenu geniju koji radi intuitivno, izravno iz podsvjesnih nagona i fizičke memorije. Umjetnik koji proces slikanja nije smatrao pukom proizvodnjom umjetnosti, već činom u kojem se neposredno odražava djelovanje ljudskog nesvjesnog, Pollocka nije zanimalo raditi “prema prirodi” nego kao priroda, paralelno s njom.
Svoj je umjetnički vrhunac dosegnuo 1950., nakon čega se postupno počeo vraćati svojem ranijem stilu s naglaskom na figurativno, kojeg se u stvari nikada ni nije odrekao. Tokom svojeg najplodnijeg stvaralačkog razdoblja, od 1947. do 1951. kada je proizveo vjerojatno najvažnije slike u karijeri, potpuno je apstinirao od alkohola. U godinama koje su uslijedile pa sve do smrti, njegovo je konzumiranje alkohola ustrajno raslo a stvaralačka moć opadala. Kada je 1956. doznao da newyorška MoMa planira prvu veliku retrospektivu njegovih djela, nije bio ništa naslikao u 18 mjeseci. Izložbu nije doživio – preminuo je u noći 11. avgusta kada je pijan za volanom izgubio kontrolu nad vozilom i zabio se u drvo.