Tokom prošle godine iz mjeseca u mjesec dolazilo je do povećanja cijena hrane i osnovnih životnih namirnica, a jedna prosječna plata od oko 800 KM dovoljna je tek za pokrivanje pola potrošačke korpe jedne četveročlane porodice. Nezaposlenost je postala stalna pojava društva u kojem živimo, a u takvoj situaciji građani na razne načine pokušavaju da se prehrane. Zbog toga ne čudi da se u banjalučkim javnim kuhinjama stalno povećava broj onih koji čekaju da postanu korisnici.
Ovim tekstom prenosimo vam stanje u javnim kuhinjama na području grada Banjaluke čiji su korisnici ljudi različitih starosnih i obrazovnih profila koji nisu uspjeli da se “snađu” u ovom društvu, pa su primorani da obrok potraže u javnim kuhinjama.
Fahrudin Prlja, predsjednik Merhameta u Banjaluci rekao je da javna kuhinja ove organizacije trenutno broji 170 korisnika, od kojih 120 dolazi svakodnevno po obrok, a ostalim korisnicima, kojih ima 50, obrok se donosi kući, jer je riječ o starijim licima koji žive u udaljenim dijelovima grada. Kad je riječ o finansiranju, Prlja ističe da se Merhametova javna kuhinja finansira iz više izvora.
„Stalni izvori finansiranja su sredstva gradske uprave. Prošle godine smo imali oko 40.000 konvertibilnih maraka, a za ovu godinu obećali su nam povećati sredstva na 50.000 KM. Iako nismo potpisali ugovor, vjerovatno će se to obećanje održati, jer su već uplatili prvu ratu. Pored ovog finansiranja, pomažu nam sredstva iz članarine i donacije od privatnih donatora naših građana koji trenutno žive u raznim krajevima svijeta“, rekao je za BUKU Prlja.
„Svaka donacija je dobrodošla, posebno kada se radi o javnoj kuhinji“, dodao je Prlja i rekao da građani Banjaluke donose svoje donacije u vidu hrane. Jedina firma koja svake godine daje donaciju u hrani u iznosu od oko 7 ili 8 hiljada KM je mesna industrija Ovako iz Sarajeva, a unazad tri godine dobijaju i pomoć od Ministarstva lokalne uprave i samouprave RS. Problem je, međutim, što se ta sredstva dobijaju tek na kraju godine.
„Naravno, ova sredstva nisu dovoljna i svake godine pred kraj godine dođemo u krizu za održavanje javne kuhinje. Korisnici Merhametove javne kuhinje su različite starosne strukture. Uglavnom su u pitanju stariji građani, najviše penzionera, ali imamo i mlađih korisnika koji u ovim prilikama ne mogu da nađu posao, kao i čitave porodice koje su naši korisnici. Kod nas se hrane i dvije višečlane porodice koje broje devet i deset članova“, objasnio je Prlja.
Korisnici javne kuhinje u Merhametu pet dana u sedmici dobijaju topli obrok u kojem ima mesa, kao i četvrt hljeba, a petkom se za vikend daje hladni obrok. Topli obrok se uglavnom sastoji od nekog kuhanog jela u kojem ima mesa, pošto u javnoj kuhinji imaju dovoljno mesa.
„Socijalna situacija u kojoj živimo je jako loša, ekonomski smo skoro na dnu, a to se očituje i po tome što javna kuhinja Merhameta ne može da primi sve korisnike koji su zainteresovani da budu naši članovi. Naša javna kuhinja ima kapacitet od 200 korisnika, ali trenutno nismo u prilici da primimo toliko članova, jer su nam sredstva koja imamo nedovoljna. Stalno imamo korisnike na čekanju, ali novog člana možemo da primimo tek kad neko iz bilo kojeg razloga otkaže korištenje javne kuhinje“, rekao je Prlja.
Dodao je da je situacija sa javnom kuhinjom stalno neizvjesna, jer nisu sigurni da će opština ispoštovati dogovore koji Merhamet ima sa njima, pošto je i prošle godine od avgusta mjeseca došlo do smanjenja sredstava. Mesečno je Merhamet ranije dobijao 3.333 KM, da bi se taj iznos, vjerovatno zbog nemogućnosti da se iz bužeta isplaćuje cjelokupan iznos, smanjio na 3.000 KM. Razliku nikada nisu dobili.
Željkica Ilić, Sekretar Crvenog krsta rekla je da su finansije uvijek problem, ali zahvaljujući upravi grada Banjaluke finansira se cjelokupan rad javne kuhinje, a to je, prema njenim riječima, velika stavka.
„Prošle godine imali smo 400 korisnika javne kuhinje što se tiče grada, a mjesečno se za rad javne kuhinje trošilo 27.000 KM. Potpisali smo jedan ugovor sa Društvom crvenog krsta/križa BiH i Fondom za otvoreno društvo kojim se finansira rad javnih kuhinja na području cijele Bosne i Hercegovine i na tih 400 korisnika mi smo dobili finansije za još 60 novih korisnika. Ovaj projekat je potpisan na godinu dana i ne znam kakva će mu dalja sudbina biti“, rekla je Ilić za BUKU.
Objasnila je da ove godine još uvijek nije potpisan ugovor sa gradskom upravom, ali da ima usmenu informaciju iz grada da će biti povećanja broja obroka, ali ne zna za koliki broj korisnika. Korisnici javne kuhinje su zadovoljni hranom koju dobijaju, jer svaki dan, osim nedjelje, imaju kuhan obrok sa mesom, a subotom za nedjelju dobiju samo hljeb. Kad se uzme u obzir iznos sredstava koji se utroši na pripremanje obroka i svakodnevno divljanje cijena, iz Crvenog krsta kažu da se za malo novca spremi kvalitetan obrok, a povećanje cijena hrane na tržištu povećava broj onih koji bi htjeli postati korisnici javnih kuhinja.
„Bez pretjerivanja mogu reći da svaki dan imamo određen broj ljudi koji nam dolazi da se raspitaju kako mogu postati korisnici javne kuhinje. Mi ne određujemo korisnike, jer to radi Centar za socijalni rad gdje se mora proći sva procedura, snimanje socijalne karte i na osnovu toga se vidi da li postoje svi uslovi da neko postane korisnik javne kuhinje“, rekla je Ilić.
Dodala je da je mnogo onih koji imaju potrebu za ovakvom pomoći, pa čak i mlađih ljudi koji su ostali bez zaposlenja, a najviše je starih i iznemoglih lica koji nemaju srodnike koji bi im pomogli. Po ugovoru je definisano da javnu kuhinju mogu koristiti osobe preko 65 godina, a činjenica je da su mnogi mlađi ljudi, koji su bili jedini hranioci porodica, ostali bez zaposlenja. U javnoj kuhinje se hrani i veliki broj cijelih porodica, uglavnom višečlanih. Oni koji nisu korisnici javne kuhinje, a koji se nalaze u teškim socijalnim okolnostima, traže pakete sa hranom, higijenom, garderobom. Iz Crvenog krsta ističu da su u toj oblasti zaista „tanki“ i pokušavaju na sve moguće načine prikupiti sredstva, jer kad su u pitanju ovi paketi niko im ne pomaže
„Veliki problem su nam prigradska naselja, gdje se rijetko odlazi i gdje rijetko ljudi dobijaju pomoć, a u gradu se ipak nešto dešava. Upravo u prigradskim naseljima imamo dosta višečlanih porodica, ali na tim mjestima imamo razvijenu mrežu volontera i čim se nešto prikupi odmah se šalje onima kojima je to potrebno. Crveni krst je postavio humanitarne kase u Mercator centru, Obiju, a vjerovatno će biti postavljena i u Robotu i iz tih kasa dobijaju se značajna sredstava za ove pakete“, rekla je Ilić.
Ispred Merhametove javne kuhinje sreli smo stariju ženu, damu, koja je prema izgledu u nekom ranijem periodu bila pripadnica srednjeg građanskog sloja, obučena u bundu i lijepo našminkanu. Rekla nam je da se zove Slavica i da je jako zadovoljna hranom u javnoj kuhinji.
„Hrana je ukusna, i izuzetno je pozitivna stvar što se u ovoj javnoj kuhinji mogu hraniti svi, bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost“, rekla nam je ona, tužno ponavljajući „sve je ovo dobro, sve je ovo dobro“, dok je sitnim koracima odlazila od javne kuhinje noseći u jednoj ruci malu crnu torbicu, a u drugoj kesu sa hranom koju je dobila.