Soroš se nikada ne kladi u male iznose. Osim na tržištu, potrošio je milijarde dolara vlastitog novca u promovisanje političkih sloboda u Istočnoj Evropi i u druge svrhe. Kladio se protiv Bušove Bijele kuće, postavši predmet mržnje desničara, što se zadržalo do danas. I dok se Soroš i gospodari svijeti još jednom okupljaju u Davosu, Švajcarskoj, na Svjetskom ekonomskom forumu ove sedmice, šta je to na šta se jedan od najvećih svjetskih špekulanata sada kladi?
Ni na šta. Prvi put u 60 godina karijere, Soroš, koji sada ima 81 godinu, priznaje da nije siguran šta da radi. “ Teško je znati kako možete biti u pravu, obzirom na štetu koja je nanesena tokom godina procvata”, kaže Soroš. Ne želi da razgovara o svom portfoliju, kako neko ne bi pomislio da želi zaraditi na situaciji. Ali ljudi koji ga dobro poznaju kažu da savjetuje dugoročno ulaganje u solidne kompanije, izbjegavanje zlata i držanje gotovine.
On čak ne radi ni ono što biste očekivali od čovjeka koji prepoznaje oslabljenu valutu kada je vidi: ne prodaje evro, niti američki dolar. Upravo suprotno. On podržava oslabljeni evro, javno pozivajući evropske lidere da učine što god je potrebno kako bi osigurali njegov opstanak. “Evropa mora opstati jer bi alternativa – raspad- uzrokovala katastrofu kakvu Evropa i svijet ne mogu priuštiti.” Kupio je oko $2 milijarde evropskih obveznica, uglavnom italijanskih, od MF Global Holdings Ltd., kompanije koja trguje hartijama od vrijednosti, a kojom upravlja bivši šef Goldman Sachs-a Jon Corzine, koji je podnio zahtjev za zaštitom od bankrota prošlog oktobra.
Da li je veliki trgovac smekšao? Pa, da. Dok sjedi u svojoj kancelariji na 33. spratu visoko iznad Sedme avenije u Njujorku, pripremajući se za svoj put u Davos, više se brine da preživi nego da ostane bogat. “U ovakvim vremenima, najvažnije je preživjeti”, kaže, gledajući kroz svoje sovolike naočare i sklanjajući pramenove sijede kose sa čela. On ne misli da je sada vrijeme samo da zaštitite svoj imetak. On misli da je sada vrijeme da spriječite katastrofu. Po njegovom mišljenju, svijet se suočava sa jednim od najopasnijih perioda u modernoj istoriji—periodom «zla». Evropi prijeti put u haos i konflikt. U Americi predviđa nemire na ulicama koji će dovesti do brutalne represije koja će dramatično ograničiti građanske slobode. Globalni ekonomski sistem bi se mogao potpuno urušiti.
“Nisam ovdje da vas razveselim. Situacija je ozbiljna i teška kao neke koje sam iskusio tokom karijere”, Soroš kaže za Newsweek. “Predstoji nam jako teško vrijeme, u mnogome slično Velikoj depresiji iz 1930-ih. Prijeti nam opšta kriza u razvijenim zemljama, koja prijeti da sljedeća decenija bude decenija stagnacije ili nečeg još goreg. Najbolji mogući scenario je deflacija. Najgori mogući scenario je kolaps finansijskog sistema.”
Soroševo upozorenje se zasniva koliko na njegovoj izuzetnoj ličnoj istoriji toliko na njegovom instinktu za kretanja tržišta. “Ja jesam preživio gore situacije po mene lično, pa sam i emotivan, koliko i racionalan”, priznaje. Soroš je imao samo13 godina kada su nacisti napali i okupirali njegovu domovinu Mađarsku u martu 1944. godine. Za samo osam sedmica, gotovo pola miliona mađarskih Jevreja deportovano je u Auschwitz. Vidio je tijela Jevreja i hrišćana koji su im pomogli kako vise sa uličnih svjetiljki, sa smrskanim lobanjama. Preživo je zahvaljujući svom ocu, Tivadaru, koji je uspio da obezbijedi lažne identitete za svoju porodicu. Kasnije je gledao kako ruska vojska pobjeđuje naciste i fašizam biva zamijenjen novom totalitarnom ideologijom, komunizmom. Kada je život posto teži tokom poslijeratne sovjetske okupacije, Soroš je uspio da emigrira, prvo u London, a zatim u Njujork.
Soroš govori o svojoj prošlosti tvrdeći da je globalna ekonomska kriza značajna i nepredvidljiva, kao i kraj komunizma. “Pad sovjetskog sistema je bio prilično nevjerovatan događaj, a mi trenutno proživljavamo nešto slično u razvijenim zemljama, a da ne shvatamo u potpunosti šta se dešava.” Soroš smatra da je spektakularno pobijanje teorije o efikasnom tržištu – ideje da su tržišta racionalna i da se mogu sama regulisati kako bi spriječila katastrofu – slično kolapsu marksizma kao političkog sistema. Dominantno tumačenje se ispostavilo kao netačno. Ono podrazumijeva savršeno znanje, što je veoma daleko od stvarnosti. «Moramo se odmaknuti od doba razuma u doba pogrešivosti kako bismo zaista razumjeli problem.”
Razumijevanje je, kaže, ključno. “Neograničena konkurencija može navesti ljude na postupke zbog kojih bi se inače kajali. Tragičnost trenutne situacije je nenamjerna posljedica nesavršenog razumijevanja. Mnogo zla u svijetu zapravo nije namjerno. Mnogo ljudi u finansijskom sistemu je nanijelo mnogo štete bez namjere.” Ipak, Soroš vjeruje da se Zapad teško bori sa posljedicama zla u finansijskom svijetu, kao što se zemlje bivšeg istočnog bloka bore sa političkim. Da li on zaista govori da su finansijski stručnjaci odgovorni za ekonomsku krizu ne samo loši, već i zli? “To je tačno.” Uzmite onog Lloyd Blankfein, šefa Goldman Sachs koji je u jeku finansijske krize izjavio za londonski The Sunday Times da bankari rade božji posao.”
Mnogima je pomisao da Soroš drži lekciju svijetu o tome šta je «zlo», u najmanju ruku, smiješna. Radi se ipak o investitoru koji je dokazao – i dobrano profitirao od nje—sada odbačenu ideju da je tržište, ili u njegovom slučaju jedan investitor, moćnije od državnih vlada. On je srušio Englesku banku, uništio reputaciju Konzervativne stranke o ekonomskoj kompetenciji, i smanjio vrijednost funte u džepovima britanskih potrošača za jednu petinu u jednom danu. Soroš, špekulant valutama, proglašen je kao nepotreban, neproduktivan i nemoralan.” Mahathir Mohamad, bivši premijer Malezije, jednom prilikom ga je nazvao kriminalcem i moronom.
U Americi, gdje mu desnica još nije oprostila kampanju protiv predsjednika Džordža Buša i «rata protiv terorizma» nakon 9/11, koji je opisao kao izopačen, njegova predviđanja o nemirima na ulicama – koja su se, kaže, već obistinila – vjerovatno će izazvati novu kritiku da je Soroš «ekstremni ljevičar, radikalni bombaš», kako je to Bill O’Reilly jednom rekao. Kritičari već tvrde da on potpaljuje vatru finansirajući pokret Okupirajmo, preko Adbusters, kanadskih provokatora koji su započeli pokret. Nije tako, kaže Soroš.
Sorošev bogat privatni život takođe će izazvati mnoge da ispljuju njegovo moralisanje. Prošle godine, Adriana Ferreyr, njegova 28-godišnja partnerka sa kojom je već dugo zajedno, tužila ga je da nije održao dva obećanja da će joj kupiti stan, što joj je prouzrokovalo veliku duševnu bol. Ferreyr, bivša zvijezda sapunica u Brazilu, kazala je da je stan koji je njoj obećao Soroš dao drugoj djevojci. Takođe je tvrdila da ju je napastvovao. Soroš je odbacio nejne tvrdnje kao “besmislene i neosnovane» i «pune lažnih optužbi i očigledan pokušaj da izvuče novac.”
Uprkos svemu, čovjek koji sebe sada vidi kao filantropa je nepokoleban. Nakon što je profitirao od neregulisanog tržišta, sada želi da nas izbavi od njega. Uzmimo Evropu. On je sada ubijeđen da “ako imate nekontrolisan pad evra, imate opasnost od oživljavanja političkh konflikata koji su cijepali Evropu vijekovima — ekstremni oblik nacionalizma, koji se manifestuje ksenofobijom, isključivanjem stranaca i etničkih skupina. U Hitlerovo vrijeme, to se fokusiralo na Jevreje. Danas se to dešava Ciganima, Romima, koji su malobrojna manjina i, naravno, muslimanskim imigrantima.”
Grčka neće moći vratiti dugove, reći će Soroš liderima u Davosu ove sedmice. On će kritikovati evropske lidere koji čini se samo znaju kako da „učine dovoljno da smire situacije, ali ne i da riješe problem.” Ako Angela Merkel u Njemačkoj ili Nicolas Sarkozy u Francuskoj gaje i malo nade da će pronaći spas izvan Evrope, varaju se. “Nedavno sam putovao u Kinu, i Kina neće doći u pomoć Evropi,” kaže Soroš. Uprkos svim njegovim slabostima, on ipak vjeruje da će evro – makar i jedva – preživjeti.
Dok se Soroš, čija će nova knjiga, Finansijski haos u Evropi i Sjedinjenim Državama, biti objavljena početkom februara, trenutno bavi Evropom, on bez premišljanja tvrdi da će se ekonomski i društveni jaz u SAD-u takođe proširiti. On suosjeća sa pokretom Okupirajmo, koji artikuliše rašireno razočarenje u kapitalizam, koje i on dijeli. Ljudi „imaju razlog da budu frustrirani i ljuti“ zbog cijene spašavanja bankarskog sistema, cijene koju većinom snose poreski obveznici, a ne akcionari.
Okupirajmo Wall Street “je neformalna manifestacija protesta bez vođe“, ali će rasti. Stavili su na dnevni red pitanja koja institucionalna ljevica nije četvrt vijeka nije uspjela staviti na dnevni red.” Poseže za analizom koju je uradio politički blog ThinkProgress.org, koja pokazuje kako je pokret Okupirajmo progurao pitanja nezaposlenosti među prioritete velikih medijskih kuća uključujući MSNBC, CNN, i Fox News. Ona otkriva da je u jednoj sedmici u julu prošle godine riječ dug pomenuta više od 7,000 puta na glavnim američkim TV mrežama. Do oktobra, pominjanje riječi dug opalo je na 398 u periodu od sedam dana, dok je riječ “okupirajmo” pomenuta 1,278 puta, “Wall Street” 2,378 puta, i “poslovi” 2,738 puta. Ne može finansijer bez svoje računice.
Kako ljutnja bude rasla, nemiri na ulicama američkih gradova su neizbježni. “Da, da, da, ” on kaže, gotovo likujući. Odgovor na nemire bi mogao donijeti više štete od samog nasilja. “To će biti izgovor za harangu i upotrebu sile da bi održali red i mir, što bi, sprovedeno u krajnosti, moglo dovesti do represivnog političkog sistema, društva u kojem su individualne slobode mnogo manje, što bi bilo protivno tradiciji SAD-a.”
Uprkos njegovim upozorenjima u vezi sa političkom krizom u SAD-a, on ne planira da se direktno uključi u politiku. “Radije se ne bih miješao u partijsku politiku. Ja sam se onomad uključio samo zato što sam smatrao da Bušova administracija pogrešno vodi zemlju. Bio sam pun nade u novi početak sa Obamom, i donekle sam razočaran. Ostajem pristalica Demokratske stranke, ali sam potpuno svjestan njihovih nedostataka.” Soroš vjeruje da Obama još uvijek ima šansu da pobijedi na ovogodišnjim izborima. “Obama bi mogao iznenaditi javnost. Glavno pitanje koje se postavlja pred glasačko tijelo je da li bi bogate trebalo više oporezovati. Obami ne bi trebalo biti teško da argumentuje svoj stav.”
Ako postoji i tračak nade za svijet u 2012. godini, Soroš vjeruje da ona leži u novim tržištima. Pokret demokratskih reformi koji se proširio po Bliskom istoku, uspon demokratije i ekonomski rast u Africi, čak i reforma u Rusiji mogli bi izvući svijet iz gliba. «Dok su razvijene zemlje u dubokoj krizi, budućnost za zemlje u razvoju je veoma pozitivna. Aspiracije ljudi ka otvorenom društvu su veoma inspirativne. Imate ljude u Africi koji čekaju u redu više sati kada im je data prilika da glasaju. Diktatori su zbačeni. To je veoma ohrabrujuće za slobodu i razvoj.”
Soroš insistira da je ključ za sprečavanje kataklizme u 2012. godini to da kriza iz 2011. godine ne bude uzalud. “U vremenu krize, nemoguće postaje moguće. Evropska Unija bi mogla povratiti svoj sjaj. Nadam se da će SAD-e kao političko tijelo, proći veoma težak test i zapravo ojačati instituciju.» Nije se prestao nadati ni da centralni bankari i premijeri koji se okupljaju u Davosu ove sedmice imaju ono što je potrebno da ponude pomoć i dokažu da je on u krivu. Ovog puta, bio bi zaista sretan da bude u krivu.
Tekst iz Newsweeka za BUKU prevela i prilagodila Milica Plavšić