Foto: Aleksandar Trifunović
Milorad Dodik, predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata : Tragično je što vas i mnoge druge ljude to pitanje zaokuplja već deset godina. Niko ne može da da odgovor. On se može dati sa filozofskog, teoretskog i praktičnog stanovišta. Filozofski kad gledate sve je moguće, naravno. Zavisi kako postavite stvari. Praktično je veoma upitno da li BiH ima kapacitet za svoj život. Sve zajednice na svijetu moraju prije svega da imaju konsenzus o tome da li žele da budu u zajednici i ako taj konsenzus nije igrađen onda je upitna ta čitava zajednica. Dok je bilo konsenzusa za bivšu Jugoslaviju, bila je Jugoslavija. Kad je nestao konsenzus, ili ono što je okupljalo Jugoslaviju, nije bilo Jugoslavije. Sve zemlje bivše Jugoslavije koje su nastale raspadom, nastale su na politikama homogene nacionalizacije koja je dovela do toga da se formira Slovenija, Hrvatska, evo na kraju, Srbija, Crna Gora, Makedonija. Samo je BiH, pod pritiskom stranaca ili idealističke politike u BiH gurnuta je na put očuvanja na vrijednostima zbog kojih je ustvari i propala. BiH je dobila svoj međunarodni subjektivitet, to je tačno.
Sulejman Tihić, predsjednik Stranke demokratske akcije: Bilo je, ima i biće Bosne i Hercegovine, od Kulina bana do današnjih dana. Bosna i Hercegovina kao teritorij, kao društvo, uvijek je postojala u ovom ili onom obliku, kao banovina, kraljevina, kasnije neka provincija u okviru Otomanske imperije, sandžak, vilajet, u okviru Austro-Ugarske takođe sa posebnim pravnim statusom, u okviru Kraljevine Jugoslavije, u okviru SFRJ i evo sada kao nezavisna država i Bosna i Hercegovina će tako ostati što u nas imaju običaj da kažu do ametskog odnosno sudnjeg dana.
Dragan Čavić, predsjednik Demokratske partije : Bosne i Hercegovine ima, samo u njoj postoji konfuzija i ta konfuzija je u kontinuitetu od završetka rata pa do danas. Samo dvije različite forme, raličitog intenziteta, ali ona postoji. Činjenica da postoji je njen međunarodni legitimitet i teritorijalni integritet. To ustvari i manifestuje državu. Koliko je ta država efikasna i sposobna, to je sasvim drugo pitanje. Belgiji niko ne spori suverenitet, a ona je jako komplikovana, ima jako komplikovane odnose između Flamanaca i Valonaca. Skoro je imala ozbiljnu krizu u konstituisanju izvršne vlasti iako je kraljevina. Nema jednostavne države, a posebno Bosna i Hercegovina nije jednostavna država. Kipar je mnogo komplikovaniji. Imao je sličnu vrstu sukoba sa daleko manjim brojem žrtava, manjim razaranjima. To se desilo prije više od 35 godina. To je zemlja koja je članica Evropske unije, u kojoj postoji misija Ujedinjenih nacija da razdvaja dvije davno zaraćene strane. To je zemlja u kojoj nije bilo povratka imovine, niti ima slobode kretanja. To je zemlja u kojoj se domaći političari turskog i grčkog etnosa ili porijekla, kiparski Turci, kiparski Grci ne mogu sjesti i dogovarati u državi u kojoj su rođeni, nego ih vode u Švajcarsku, vode ih u SAD u pokušaju da nađu rješenje zemlji koja je u takvom stanju već 35 godina. Dakle, ove zemlje ima, ali ima daleko veće probleme nego mnoge zemlje u okruženju.
Zlatko Lagumdžija, predsjednik Socijaldemokratske partije BiH: Daću vam najkraći odgovor, vjerovatno ima. Postavlja se samo pitanje kakva je to Bosna i Hercegovina i u kojoj formi ona danas postoji. Ona ima dugu istoriju. Ljudi se svađaju oko toga koliko je dugačka ta istorija, a ne radi se o tome koliko je ona duga. Jedna je činjenica, a to je da je ona u svojoj istoriji bila u svojim različitim fazama poprilično drugačija. Prije svega, ona je uvijek bila odraz vremena. I danas je Bosna i Hercegovina odraz vremena u kome živimo i rezultat odnosa u regionu, rezultat odnosa, generisanih među nama. Ona je takva, između ostalog, kao rezultat događanja na ovim prostorima u poslednjih 20 godina. Svi oni koji govore o vječnosti, dugovječnosti, od danas pa navijeka, do sudnjega dana, do kijameta, to su krupne riječi za bilo šta pa i za bilo koju državu. Dakle, danas ova zemlja postoji sa stanovišta mjesta u Ujedinjenim nacijama, ima svoju himnu, zastavu, međutim ono što je problem ove države danas je ono što ona kao država ne postoji u smislu servisa običnom čovjeku. I to je ono što je najveći problem. Danas, ljudi tragaju za institucionalnim modelima koji okuplja ljude u okviru države, koja je servis tih istih ljudi. A, na pitanje, imamo li mi ovdje taj servis-nemamo. Dakle, država, kao servis građana ne postoji. I na tome se mora poraditi. A, pravo je čudo, da nas uopšte i ima ovoliko kao pripadnika jednog društva, imajući u vidu ovdje zločin koji je činjen. Ne znam koja bi uopšte država i društvo preživjeli zločin kakav smo mi imali od 1992-1995.
Martin Raguž, potpredsjednik HDZ 1990 : Nije jednostavno dati odgovor na ovo pitanje, jer to pitanje se postavlja u kontinuitetu stoljećima. Ono je u BiH u zadnje vrijeme ponovo aktualizirano iz domaćih političkih krugova, iz međunarodnih i analitičkih krugova, kao i od onih koji osmišljavaju ovaj prostor i njegovu budućnost. Mislim da je odgovor jednostavan, a to je da se BiH kao pojam ne može ignorirati. Ona postoji, u ovoj ili onoj formi je postojala kroz stoljeća, i sigurno je da na pitanje pojma BiH, bez obzira kojiko se on ponekad činio virtualim, a i cijeli svijet je danas virtualan, mi ne možemo ignorirarti BiH kao važnu povijesnu i sadašnju stvarnost, a o njenoj budućnosti možemo razgovarati. Druga je stvar kad nju kompariramo sa uobičajanim kategorijama država i državnih zajednica, ustavnim uređenjima tih zemalja, njihovim načinom nastanka i autonomijom. Onda je BiH sigurno jedan globalni specifikum u nekim elementima izgleda kao provizorij, u nekim drugim kao najveći međunarodni eksperimen u novijoj povijesti. Ako uzmemo sve te elemente u njima ima istine. Ima istine u tome da je BiH još uvijek otvoreno pitanje što se tiče načina na koji ona može funkcionirati. Ima istine u tvrdnjama da smo mi u pat pozicijmama u BiH kad su u pitanju temeljni odnosi između stupova na kojima bi trebala počivati ova zemlja.
Josip Pejaković, glumac : Da bi odgovorio na to pitanje morao bi da znam sta je Bosna i Hercegovina, šta predstavlja taj geopolitički prostor koga neki smatraju domovinom neki smatraju zemljom a neki smatraju ničim. To je to neminovno trojstvo koje nam se dešava ne samo u nacionalnoj podjeli nego i u podjeli mišljenja. Ako govorimo o domovini, nje nema. Ona ne može biti domovina bez obzira što je to za neke bolno i koji je stalno svojataju kao takvu. Ono što jeste BIH, ona je zemlja, dakle bez obzira htjeli to Bošnjaci Srbi ili Hrvati i ostali, ona je zamlja i ona egzistira kao sadašnji komad jedne bivše zemlje koja se zvala Jugoslavija. Meni se to dopada da kažem da Bosne ima kao zemlje, dakle gruntovno je ima, jedan kroz jedan, nije ničija, ne kaže se slučajno da ona nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska već i srpska i hrvatska i muslimanska. Tako je to zapisano u knjigama, gruntovnim knjigama. Bosne ima, ali samo kao zemlje. O onima koji tvrde da je nema nikako, ne želim komentarisati.Smatram to neozbiljnim odgovorom.
Franjo Komarica, biskup banjalučki: Hvala vam za ovaj razgovor i za ovo pitanje. Hvala Vam za vašu nakanu da zajednički analiziramo trenutnu situaciju u zemlji koju zovemo domovina Bosna i Hercegovina, da li je ima ili nema. U mnogim glavama i željama je ima, nažalost u mnogim segmentima života nje nema dovoljno. Normalno je za svakog normalnog čovjeka da pripada svojoj domovini i svom rodnom kraju, jednoj konkretnoj državi. A rodni kraj je za svakog čovjeka najsvetije mjesto i normalno je da svaki čovjek čezne za svojim rodnim krajem. BiH nije samo geografski pojam već je ona domovina za sve ljude koji se na njoj rađaju. Kako god da se ona zvala, Bosna i Hercegovina u sastavu neke druge države, konfederacije monarhije, kakogod, ona mora biti u stanju zaštititi i afirmirati svoje stanovnike. BiH je je već 15 godina međunarodno priznata država ali ona, nažalost, još uvijek nije u stanju zbrinuti sve svoje stanovnike niti dati do znanja svim onima koji ju nose u srcu, jer su iz nje potekli, da je ona stvarno njihova mati. Drugim riječima, nije se omogućilo Bosni i Hercegovini da postoji kao normalna država. Malo bih suzio vaše pitanje „Ima li BiH“ na konkretno populaciju Hrvata, kojoj pripadam, u mome rodnom gradu Banjaluci i njenoj okolini, onda nažalost tu nema Bosne i Hercegovine jer nema toga naroda. Jedan autohtoni narod ovdje ne postoji više. Jedva pet posto od onoga broja koji je bio 91. godine i izbijanja rata. Bosna i Hercegovina je jedva što uradila za taj narod koji je autohtoni narod i bez kojeg nema Bosne i Hercegovine. To je ono što je zabrinjavajuće.
Vladika Hrizostom, episkog bihaćko-petrovački: Ja sam zagovornik Bosne i Hercegovine, u svim njenim dimenzijama, etničkim, nacionalnim, kulturnim, jezičkim, ali i pravnim i prije svega socijalnim i društvenim. Bez toga bi bilo besmisleno govoriti da li postoji Bosna i Hercegovina, jer država nije samo granica, teritorija, jedna oblast. Država je sve ono što ona treba da bude u odnosu prema svakom čovjeku, najmanjem i najvećem, najškolovanijem i najprostijem, prema svakoj zajednici, bilo da je nacionalna, bilo da je manjinska. Država se mora cijeniti da li postoji upravo tim parametrima. Pravno govoreći, Bosna i Hercegovina danas sigurno postoji, kao međunarodno priznata država, ali društveno govoreći, ona zaista ne postoji, jer u sredinama gdje je jedna nacionalna manjina apsolutna većina, druge nacionalne manjine nemaju šansu. One su apsolutno u zapećku, vrše se sve opstrukcije da se ta manjina ili potisne, utiša, da ne bude uopšte javno prisutna. Mi to ne dozvoljavamo. Borimo se da budemo iako nas stalno stavljaju u neku ignorantsku poziciju, stalno smo opstruisani sa svih aspekata, kulturnih, političkih, ekonomskih, socijalnih. Mi se borimo da pokažemo da, uz našu borbu, Bosna i Hercegovina ipak postoji u domenima koliko se mi borimo i tražimo naša prava. Najbolji dokaz da Bosna i Hercegovina kao društvo ne postoji je u politici gdje stalno čujete da neko traži zaštitu nacionalnih interesa. To je u normalnom svijetu besmilica. Kakvi nacionalni interesi u normalnoj demokratskoj državi? Društveno Bosna i Hercegovina ne postoji, jer njom vladaju tri nacionalna interesa. To su tri potpuno dijametralno različita interesa, ne od danas, ne od juče, već vijekovima
Dino Mustafić, režiser : To je vrlo teško pitanje i ja mislim da je BiH danas ostala samo kao ideja. Ideja u onom smislu u kojoj je BiH civilizacijska, teritorijalna, i geografska činjenica. U BiH je ovako složeno društvo uvijek bilo u koegzistenciji i suživotu. Postoji jedna odvratna riječ koja se uvukla u naš jezik, a to je tolerancija. Mi često upotrebljavamo riječ „tolerancija“ pa se uz ovaj suživot često doda ta riječ koja znači trpljenje drugoga. Mislim da se u bh prostorima ljudi nisu samo trpjeli, ljudi su živjeli jedni sa drugima. Nažalost nasilje, rat, destrukcija i zločini su nešto oko čega još uvijek ne postoji konsenzus u bh društvu. Ne postoji konsenzus o faktima, ne o uzrocima i mislim da je to prva stepenica koja će biti neophodna da bh društvo krene naprijed. Bh društvo kao jedna mikrozajednica na mapi Balkana ako ne bi opstala to bi bio veliki tektonski poremećaj za Balkan, jer najoštrije osuđujem nove izjave koje dolaze od intelektualno najodgovornijih minovnika balkanskih ratova u proteklih dvadeset godina, poput Dobrice Ćosića, koji je rekao da nije moguć mir na Balkanu bez nove rekompozicije Balkana. Ja ne znam šta više nama treba da se dogodi da shvatimo da svaki put kad pravimo novu rekompoziciju nekog prostora mi tog trenutka pravimo rekompoziciju bračnih postelja, haustora, ulica, dječijih igraišta i tako dalje. To ne može proći bez krvi, sukoba, rata i razaranja. Moja najtragičnija spoznaja je da mi sada razovaramo i prošlo je više od deset godina od rata u BiH, a imam dojam kada bi sutra otišla međunarodna zajednica da bi za nekoliko dana rat bio intezivniji nego što je bio prije petnaest godina. Ovo što ja sada izražavam nije pesimizam, već to proizlazi iz velike svijesti i odgovornosti i to želim da što više govorim bh. javnosti da se jednom otrijeznimo od onoga što je jedna temperatura, jedna bolest, jedan mentalni defekt, odnosno bolest nacionalizma koja nam je ovdje ušla pod kožu
Veselin Gatalo, pisac : To je pitanje svedeno na neki metafizički novo i postalo je individualna stvar. Ako deset ljudi pitate ima li BiH velika je vjerovatnoća da ćete dobiti bar šest različitih odgovora. O je slično onom pitanju koje je upućeno Dudeku kada se ženio da li je Regica bila nevina prije braka ili ne, a on kaže „neki velju da je, neki velju da nije“.
Sve intervjue iz ciklusa “Ima li Bosne i Hercegovine” ali i ostale emisije BUKE možete pogledati na ovom linku