Kada su ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, 2008. godine, novinari Wall Street Journal-a priupitali ne čini li mu se da vojna intervencija ruskih snaga u Gruziji neodoljivo podsjeća na NATO bombardovanje Srbije, ovaj im je lakonski odgovorio: ,,Rusija nije mogla da dozvoli da njeni mirovnjaci mirno gledaju kako se pred njihovim očima čine akti genocida, kao što se to desilo u bosanskom gradu Srebrenica 1995. godine.”
U isto vrijeme ruski ambasador pri NATO-u Dmitrij Rogozin uporedio je stanje u Gruziji sa pozicijama velikih sila pred početak Prvog svjetskog rata.
“Sadašnja atmosfera podseća me na situaciju u Evropi 1914. godine, kada su se velike sile sudarile zbog jednog teroriste. Nadam se da Mihail Sakašvili neće u istoriju ući kao novi Gavrilo Princip”, rekao je Rogozin.”
Dakle, ruska spoljna politika, kao i mnoge druge u svijetu, stava su da je u Srebrenici počinjen genocid i da je Gavrilo Princip obični terorista. To što kamare srpskih rusofila ne vide ili ne žele da čuju stav Moskve prema tamo nekoj ,,jugozapadnoj guberniji”, to je već njihov problem.
Posebno tragikomičan bio je poslednji slučaj u kome su glavni akteri izmanipulisani nesrećni Srbi sa sjevera Kosova i neki šaljivdžija koji ih je nagovorio da zatraže rusko državljanstvo, te se demonstrativno isele u ,,majčicu Rusiju”. Majčica je imala dvojak stav. Ultradesničarska moskovska mladež je jednoglasno izrazila svoje zadovoljstvo ovom odlukom i iznijela prijedlog da se braća Srbi (njih oko 50 000 koji su potpisali zahtjev za iseljenje), nastane negdje sa one strane Urala prema Sibiru. Kosovski Srbi su se našli uvrijeđeni, kao potencijalni stanovnici ispražnjenih gulaga, na šta je opet reagovala službena Moska, koja je uljudno objasnila da od te ljubavi nema ništa jer “nije u praksi” da se stranim državljanima daje ad hoc državljanstvo.
I, kao da Srbe ni ovo nije naučilo onoj staroj narodnoj – Ko te j. nek ti piše pjesme, opet su se naprečac zaljubili u Rusiju i njenih 300 miliona nečega. Inače, stanovnika ima negdje upola manje, pa je ovih 300 miliona čista mistika.
Južni tok je sjeverno od tuge
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik rekao je krajem septembra samouvjereno i ,,Rusiji sa ljubavlju” da će Republika Srpska biti uključena u globalni projekat gasovoda ,,Južni tok”.
Dodik je, naime, poslije sastanka sa ruskim ministrom energetike Sergejom Šmatkom, rekao da je Rusija potvrdila da će uspešno biti realizovan ranije potpisani sporazum između Ministarstva energetike Ruske Federacije i Vlade RS i sada je sigurno da je RS u svim projektima i analizama uključena kao dio projekta ,,Južni tok”.
I bio bi Dodik u pravu da je Republika Srpska na teritoriji Bugarske, Srbije, Mađarske, Slovenije ili Italije. Ali nije. Republika Srpska je u Bosni i Hercegovini.
A prema najnovijoj mapi najvećeg ruskog proizvođača gasa ,,Gasproma”, dionica ,,Južnog toka” ide baš kroz ove države. Bosne i Hercegovine, sa Republikom Srpskom, nema u ovoj priči.
Pa je tako Miloradova priča o ,,Južnom toku” kao još jednoj od ,,kapitalnih investicija za Republiku Srpsku” ubačena u folder – Obećanja ludom radovanja.
E, sad, ne treba da smo na kraj srca, možda neki kanalić ,,Južnog toka” i dođe u našu bestragiju, ali neće biti tranzitnog, već distributivnog karaktera. Preciznije, biće to pipa sa koje će visiti tarifno brojilo za naplatu gasa, a ne neka dugoročna investicija. Još jedan sjajan poduhvat energetskih gurua Republike Srpske, nema šta.
Kako god, svakom pametnom je od samog početka bio jasan ovakav epilog. Problem je što je po n-ti put javnost obmanuta zamjenom i izvrtanjem teza. Dakako da ni za ovu obmanu, kao ni za sve do sad, niko neće odgovarati. A i zašto bi?
Iskorišten je lik i djelo najvećeg svjetskog oligarha, Vladimira Putina, za samopromociju nešto manjeg lika i djela Milorada Dodika. Inače, Putin je u svom ,,srbofilskom” zanosu uspio da maltene džaba dobije NIS, modričku i brodsku rafineriju, a zauzvrat ,,Južni tok” odveo tamo gdje mu je i mjesto, sjevernije i unosnije i naprednije. Prosto, čovjek zna šta su mu prioriteti i interesi. A Srbi, srpstvo, srpsko i ostali prefiksi, nisu na prvih stotinjak stranica njegove agende. Što je i logično.
Ruku na srce, nema pojma Vladimir ni gdje je ni šta je Republika Srpska, ni ko to hoće rusko državljanstvo i slične zamlate. Ali, lokalnim rusofilima je neobično stalo da dokažu kako Vladimir Vladimirovič ne može zaspati od brige za narodom serpskim.
I kako sad lokalnom patrioti sa uzrečicom ,,draže mi je rusko govno, nego američka torta” objasniti da je ,,Gasprom” objavio kako će distributivno čvorište ,,Južnog toka” biti u Sjevernoj Italiji? Može li pravi putinovac iz Republike Srpske izdržati takvu istinu? U italiji? Kod pape? Kod zlih latina?
Jedino logično objašnjenje u rusofilskom mozgu jeste da je Putina lično izdajica Boris Tadić nagovorio na takvo zlo. On je ionako italijanski špijun. To se vidi po Fiatovim ulaganjima u Srbiji.
A, možda i ne bude Južnog toka
Međutim, sve domaće pristalice teorije – Neka i komšiji crkne krava, možda bi mogli doći na svoje. Naime, postoji mogućnost da se famozni ,,Južni tok” uopšte i ne gradi. Zašto ?
Pa, riječ je o preskupom projektu gigantskih razmjera, koj bi bio sposoban iz Rusije dovesti gas u Evropu ispod Crnog Mora, kako bi se zaobišla Ukrajina, sa kojom se Rusija već poodavno spori oko naplate gasa.
Ali zbog ogromne cijene projekta, analitičari su skeptični kada je u pitanju izgradnja Južnog toka.
,,Bolje je uložiti tri do pet milijardi evra u rekonstrukciju ukrainskog sistema gasovoda, nego 20 milijardi evra u izgradnju Južnog toka”,smatra analitičar Valerij Nestorov.
Ovome treba dodati i neusaglašene odnose Turske i Rusije po pitanju Južnog toka i njegove izgradnje u turskim teritorijalnim vodama.
,,Ukoliko se ‘Gasprom’ dogovori sa Ukrajinom oko cijene gasa, a pregovori idu u tom pravcu, projekat ‘Južni tok’ će biti suvišan”, istakao je Nestorov, dodajući da bi odustajanje od projekta obradovalo investitore ‘Gasproma‘ , pošto bi tada visina dividenti porasla.
Zaludno burgijanje
Zapravo, tek poslije samo nekoliko gore navedenih krucijalnih podataka, vidi se koliko je ,,Južni tok” velika investicija, toliko velika da je najvjerovatnije zasad neisplativa i neizvodljiva. Ono što se još više vidi jeste besramna manipulacija Skadrom na Bojani u svjetskim razmjerama i dovođenjem istog u lokalni kontekst od strane vlasti u Republici Srpskoj, ne bi li se ušićarili još poneki patriotski poenčići. Ali ovaj put, riječ je o čistoj fikciji i obmani, koja se godinama kao datost i istina provlači kroz lokalne medije.
A, dovođenje u vezu Vladimira Putina sa Republikom Srpskom, lokalnim rafinerijama, te pripisivanje zasluga za nepostojeće sporazume između ruskog oligarha i Milorada Dodika, u najmanju ruku je neozbiljno.
E, kako ne bi došlo do potpune sprdnje, kada je u pitanju Mile i ruski gas, promptno je krajem prošle godine u Banjaluci ustanovljen Jadran-Naftagas, zajedničko preduzeće NIS-a i NeftegazInKora, ćerke-firme ruske kompanije Zarubežnjeft. Ono trenutno burgija po Republici Srpskoj, od Novog Grada do Doboja, preciznije, na teritoriji opština Novi Grad, Kozarska Dubica, Kostajnica, Prijedor, Oštra Luka, Banja Luka, Čelinac, Prnjavor i Doboj. Oprezno je javnosti saopšteno kako je cilj svrdlanja da se ,,izdvoje najperspektivnije lokacije za buduća detaljna istraživanja nafte i gasa”.
Naravno, ni tempo bušenja, kao niti najperspektivnije lokacije, još nisu poznati javnosti, a sve su prilike da neće ni biti. Razlog – najvjerovatnije ne postoje.
Sam cilj burgijanja je dvojak. Prvo, pokazati da postoji kakva-takva saradnja sa ,,braćom Rusima”, a drugo, stvoriti sliku među sluđenim narodom kako će se možda nešto i izburgijati. Dakako da je i ova zaludnost medijski propraćena, ali sad već opreznije, po receptu – svakog čuda za tri dana dosta. Čisto da se komšiluk ne sprda baš toliko sa ,,istraživačkim novinarstvom” RTRS-a.
Tako će, po svemu sudeći, ,,Južni tok”, ako ga i bude, biti sjeverno od naše tuge. A mi? Kakve veze imamo mi sa ,,Južnim tokom”? Kakve veze srpski narod ima sa Rusijom uopšte? Ima, ukoliko, kad i ako je to potrebno Rusiji. Posljednjih decenija, Srbi nešto nisu u vidnom polju ,,Ruskog medvjeda” i to iz jednog jedinog razloga – Moskva trenutno nema nikavih interesa ulagati u Balkan, pored ozbiljnih novaca koje im nudi Evropa za energetske usluge.
A ljubav. Pa, ko te j. nek ti piše pjesme.