
Prema nacrtu ovog Zakona, a od 1. januara, primjenjivaće se drugačiji način obračuna penzija, a u penziju će se odlaziti pod bitno izmijenjenim uslovima. Vlada RS predložila je da muškarci odlaze u penziju sa 40 godina staža i 60 godina života, a žene sa 35 godina staža i 58 godina.
“Pravo na starosnu penziju imaće osiguranik kada navrši 65 godina i najmanje 15 godina staža osiguranja. Izuzetno, moći će da se radi i do 45 godina staža osiguranja”, izjavio je resorni ministar u Vladi RS Petar Đokić.
Đokić je kazao medijima kako će ovi uslovi penzionsanja biti u potpunosti u primjeni tek od 2019. godine, dok će se od 2013. do 2018. Godine postupno uvoditi kumulativan uslov da, osim 40 godina penzijskog staža, osiguranik ima i 60 godina života. To je predviđeno zbog, kako je rekao, izbjegavanja nagle promjene koje mogu negativno da utiču na planiranje i odluke radnika koji se nalaze blizu starosne granice za penzionisanje.
“Uslov za odlazak u penziju jeste 40 godina uplaćivanja doprinosa i 60 godina života. Ako je neko lice napunilo 60 godina života, a nema 40 godina radnog staža, onda je ostavljen prostor da radi još koju godinu dok ne stekne te potrebne godine staža”, pojasnio je Đokić.
Prema riječima ministra Đokića, u Srpskoj je trenutno veliki broj penzionera koji su mlađi od 60 godina.
Istovremeno, Unija udruženja poslodavaca RS i Savez sindikata na sjednici Ekonomsko-socijalnog savjeta RS krajem prošle sedmice nisu podržali predloženi Zakon. Predsjednik Unije udruženja poslodavaca Ranko Milić izjavio je kako ponuđeni zakon ne nudi adekvatna rješenja za penzijsko-invalidski sistem.
Prema njegovom mišljenju, predloženi zakon ne predstavlja spas za Fond PIO.
Članovi Predsjedništva Saveza sindikata RS održali su sastanak u ponedjeljak nakon kojeg su izjavili da će svim oblicima sindikalne borbe nastojati da spriječe da uslov za ostvarivanje penzije bude 40 godina staža osiguranja, bez obzira na godine starosti. Da li to znači da će sindikat potegnuti i za izlaskom na ulice, nisu pojasnili.
Predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić je nakon pomenutog sastanka izjavila da je ovaj zakon neprihvatljiv u elementarnim ili temeljnim dijelovima koji se odnose na godine staža i starosti.
“Ono što mi možemo da prihvatimo je 15 godina staža osiguranja i 65 godina života, kao minimum za odlazak u penziju, te 40 godina staža osiguranja za punu penziju muškaraca i 35 godina staža osiguranja za žene”, rekla je Mišićeva, i dodala, da Fond PIO urušavaju oni koji su dobili pravo na penziju, a nisu to zaslužili.
Konstatujući ranije da je trenutno u RS samo sedam odsto penzionera ostvarilo pravo na penziju po osnovu punog radnog staža od 40 godina, Mišićeva je postavila pitanje “treba li ovih sedam odsto koji rade 40 godina produžiti da rade 45 godina i da dožive 65 ili više od toga godina života?”.
Ona je dodala da Fond PIO urušava i podatak da su u prvih devet mjeseci zahtjev za penzionisanje predale 12.844 osobe, od čega svega 1.344 one koje imaju 40 godina staža osiguranja.
Ministar Đokić je rekao da on nema ovlaštenja da uvažava ili ne uvažava zahtjeve i stavove sindikalaca, ali da će ih prenijeti Vladi RS.
“Ovdje se radi o tome da je 40 godina staža osiguranja i 60 godina života za muškarce i 35 godina staža osiguranja i 58 godina života za žene uslov za ostvarivanje prava na penziju”, rekao je Đokić, i dodao, da će zasjedanje NSRS biti mjesto za dodatni razgovor o ovom pitanju, gdje se može djelovati amandmanski.
Ujedno je istakao, da bi u ovom trenutku bilo pogrešno na bilo koji način podsticati neke vidove nezadovoljstva radnika.
Prema mišljenju ekonomskih stručnjaka, predloženi Zakon je de fakto priznanje vlasti da je Fond PIO bankrotirao.
Damir Miljević, ekonomski analitičar, kaže za BUKU da je ovaj Zakon poruka građanima i privredi da nikakvih privrednih reformi i stezanja kaiša u javnom sektoru neće biti i da sav teret krize pada isključivo na leđa građana.
”Umjesto da se bave osnovnim problemom, a to je mali broj zaposlenih, oni se bave isisavanjem ovo malo novca što je preostalo u privredi i kod građana. Svojom nespremnošću na bilo kakve značajne reforme u smanjenju fiskalnog opterećenja privrede i kresanju javne potrošnje, Vlada je pokazala da nju budućnost građana i privrede RS uopšte ne interesuje. Samo ih interesuje ostanak na vlasti što duže, odnosno vode se tezom dok traje, traje. Kad ne bude više bilo šta trošiti, oni će otići iz RS a mi ostati”, kategoričan je Miljević.
Prema mišljenju Siniše Božića, ekonomiste iz Banjaluke, Zakonom se pokušava spriječiti finansijski kolaps PIO sistema.
”Kriteriji za odlazak u penziju će biti oštriji. PIO sistem je, faktički, već propao, jer ne ispunjava svoju funkciju – što najbolje osjećaju penzioneri. Od penzija se ne može živjeti. Istina, treba biti iskren pa istaknuti da se ne mogu ni svi penzioneri svrstavati u istu grupu, budući da je samo manji dio njih ostvarilo pravo na penziju putem punog radnog staža, jer je javna tajna da su se penzije po raznim osnovima dijelile ‘šakom i kapom’, a da za to do danas niko nije odgovarao”, rekao nam je Siniša Božić.
Prema njegovom mišljenju, očigledno je da se ide na pooštravanje uslova za ostvarivanje prava na penzionisanje, što obuhvata produženje godina staža, te obuhvatanje nekih kategorija koje do sada nisu bile obavezne da plaćaju doprinose za PIO.
”Sve je to posljedica finansijske neodrživosti sistema PIO”, kaže za BUKU Božić.
Kada je riječ o neprihvatanju ovog Zakona od strane Unije udruženja poslodavaca RS, ali i Saveza sindikata RS, naši sagovornici ističu kako u RS nema dobrih socialno- ekonomskih partnera, jer niko od njih ne štiti interese radnika, privrede i građana.
”Udruženje poslodavaca je filijala Privredne komore koja je opet para-državna asocijacija podređena interesima par pojedinaca koji tu komoru vode. Sindikat je, s druge strane, sindikat budžetskih korisnika, čiji je jedini interes zaštita plata budžetskih korisnika i opstanak rukovodstva na vlasti”, kaže Damir Miljević.
I Siniša Božić se slaže kako se u ovakvoj situaciji ni Vlada ne može pokazati kao dobar socijalni partner.
”Vrijeme je rezanja troškova, štednje na svim mogućim nivoima. Savez sindikata ne odražava želje radnika – to je parazitska, foteljaška i korumpirana organizacija koju treba raspustiti. Drugo je pitanje da li je moglo biti učinjeno više da se ne dođe u ovakvu situaciju”, navodi Siniša Božić.
Ono što naši sagovornici vide kao veliki problem jeste nedostatak angažiranosti kada je riječ o značajnim promjenama uslova poslovanja i pravima građana, a koje predstavlja ovakav Zakon. Da je to tako, potvrđuje i to da socijalni partneri nisu spremni ni pod kojim uslovom da izvedu svoje članove na ulice, kako se to svagdje radi kad je u pitanju ovako drastična promjena uslova poslovanja i prava građana, i bore se protiv namjere vlasti da dugoročno upropasti budućnost ove zemlje.
A kako bi mogla izgledati budućnost RS sa ovim novim predloženim Zakonom?
”Ovako drastičnim produžavanjem radnog vijeka da bi se stekli uslovi za penziju, vlast je poručila mladima,koji su i inače najugroženija kategorija stanovništva, da na njih ne računa i da za njih ovde nema nikakvog života niti budućnosti. I to je po meni suština”, kaže nam Miljević.
On smatra kako i oni koji su sada zaposleni i njihovi poslodavci već sad računaju ima li ikakvog smisla isplaćivati stvarne iznose plata i na njih plaćati pune doprinose ili je svima pametnije uplaćivati minimum, a ostalo dijeliti na crno.
“U svakom slučaju, crno nam se piše. Umjesto da se vlast bavi problemom kako stvoriti ambijent za novo zapošljavanje i na taj način povećati bazu za Fond PIO, oni se bave problemom kako namaći pare u Fond PIO, što je zamjena teza. To vam je ista stvar kao da požar gasite benzinom”, zaključuje Damir Miljević.
Prema mišljenju analitičara Siniše Božića, oni koji misle da u poznoj životnoj dobi žive koliko-toliko dostojanstveno, moraće da štede, da stvaraju zalihe, a od čega će to učiniti, to je tek pitanje.
”Drugi problem je kretanje broja zaposlenih. Ako se nastave ovakve tendencije da, na primjer, broj penzionera raste za 6.000-8.000 godišnje, a da broj zaposlenih opada ili stagnira, ni ova reforma PIO sistema neće biti dovoljna da spriječi totalni kolaps koji podrazumijeva privremenu ili trajnu nemogućnost isplata penzija. A šta će biti sa borcima i njihovim primanjima, saznaćemo na početku iduće godine. Period trošenja i rasipanja je gotov. Socijalno nezadovoljstvo će biti sve izraženije”, zaključuje Božić.