Kao i u svakom predbračnom sporazumu, i u koalicijskom sporazumu se unaprijed dogovori podjela imovine, ovisno o tome tko kakav miraz donosi iz svog prethodnog političkog života.
Potom se nađe neki prigodni restoran. Pa se u to ime nešto pojede, nazdravi i popije… Društvo je odabrano, nema kumova ni previše svjedoka. I onda se čeka uplovljavanje u bračnu luku, u ovom slučaju da HDZ izađe iz luke, tj izgubi izbore.
I baš kao na početku svake veze, partneri se silno trude prikazati u najboljem svjetlu. Skrivaju se mane, ističu vrline, najavljuje se bolji i sretniji život…
Datum vjenčanja je poznat – 4. prosinca. Što je taj dan bliži , uzbuđenje je sve veće…
I konačno, nova zora počinje u večernjim satima s prvim rezultatima izlaznih anketa… ali jedan od partnera vidno je nervozan. Telefonira, nervozno šetka po svadbenoj dvorani, mrk je i ozbiljan. Uzvanici su stigli, meza je na stolu, sve je spremno za poljubac, šampanjac i četvorogodišnje ‘da’, ali mlade (Milanovića) još nema, a već je jedanaest sati.
Nešto prije ponoći stiže i mlada, Čačić je vidno olakšan, padaju prvi poljupci, zajedničko fotografiranje, pokoji zagrljaj i osmijeh, atmosfera opuštena ali ne i slavljenička.
Kao da su i svatovi svjesni velikih očekivanja i malih mogućnosti.
Zajebano, baš kao u životu.
Jabuku, za sreću i darivanje, nitko nije prebacio. A trebao je.
Jer nije trebalo dugo da počnu trzavice. Najprije preko telefona, a onda i licem u lice. Već drugog dana nakon vjenčanja, još uvijek bez zajedničkog doma, svatko se vratio na svoju dotadašnju adresu i iz čiste dosade izvukao onaj prokleti predbračni ugovor. I počeo zbrajati. Kome, koliko, zašto i kako.
Naravno, da bi brak iz interesa bio uspješan, treba zadovoljiti puno interesa i puno kadrova. Svatko ima pravo izabrati svoje. Kvota jasna, pobogu sve lijepo piše u ugovoru. Ali mašta radi svoje. Vlast je strast.
A strast je teško kontrolirati. Čak i pred novinarima.
A ako je mladoženja tak nervozan pred novinarima, kakav je tek iza
zatvorenih vrata.
Još je prerano za uvrede i bacanje pepeljara, za lupanje vratima i prijetnjama o razlazu, ali nerazumijevanje, taština i ambicija pršte do svemira.
PR-ovci lupaju glavom u zid, pokušavaju sanirati štetu, telefoni se užarili, objašnjavaju nam kako se svi oni i dalje vole, dajte im priliku da pokažu što mogu.
U redu, nervoza je u ovakvom braku možda razumljiva, nema love, a nema ni vremena. Ali medeni mjesec je završio iste one večeri kad je i počeo. Ipak je to samo brak iz interesa.
Tekst preuzet sa bloga autora