Ime Čarlsa Dikensa nerazdvojivo je od smoga viktorijanskog Londona, ali je on je iznad svega pisac svijeta i ubrzo se obilježava 200. godšnjica njegovog rođenja. (7. februar 2012.)
Iz njegove ranije biografije se ističe da je u desetoj godini prekinuo redovno školovanje, jer je tako htio pomoći višečlanoj porodici pošto mu je otac završio u zatvoru. Poslije kraćeg vraćanja u školu počinje raditi kao pomoćnik u tvornici laštila, a potom kao advokatski pisar i novinski reporter.
Pristao je riječima ilustrirati crteže karikaturista Seymoura o zgodama i nezgodama jednog sportskog kluba te tako nastaje njegov “Pickwick”, kojem je stekao slavu.
Poslije toga uslijedilo je 16 djela: “Oliver”, “Nicholas Nickleby”, “David Copperfild”, “Velika očekivanja”, “Božićna priča”, i druga djela.
Slikar je engleskog srednjeg i nižeg građanskog staleža i osnivač socijalnog romana. Njegova djela odražavaju sklonost humoru i satiri, ali i primjesama romantičnog i sentimentalnog.
Dikens je pisac kojeg su voljeli, ali i kritikovali brojni, a sudeći po najavama obilježavanja godišnjice rođenja, neće dobiti tek protokolarnu proslavu jer su se u organizaciju uključile brojne britanske institucije. British Council zadužen je za organizaciju performansa, debata, izložbe, simpozija, festivala, filmskih ciklusa u čak 50 zemalja svijeta.
Planiraju se i nove ekranizacije, od čega dvije Dickensova ponajboljeg romana “Velika očekivanja”. U jednom od njih nesretnu, ogorčenu gospođicu Havisham glumiće Helena Bonham Carter.
Proslava je već počela prvim izložbama, a nedavno su objavljene i dvije nove nove biografije posvećene najpopularnijem piscu viktorijanskog doba: “Becoming Dickens” Roberta Douglasa-Fairhursta, te “Charles Dickens: A Life” Claire Tomalin.
Moralna vertikala u privatnom životu ipak nije bio, pa je tako svoju suprugu, majku njihovo desetoro djece napustio nakon 20 godina braka – zbog mlade glumice Nelly Ternan. Razlaz nije bio gospodski, suprugu Catherine Dickens je okrutno odbacio, ponižavao, djeci zabranjivao konatakte s njom.
Dvije nove biografije bave se različitim aspektima piščeva života. Douglas-Fairhurst analizira razdoblje do izlaska “Olivera Twista”, odnosno do piščeve 27. godine, a svog junaka tretira kao “središnju i najekscentričniju figuru svog doba”, pokušavajući odgovoriti na pitanje što je Dickens mogao postati, što je sve zatomio kad se odlučio za karijeru pisca, a ne onu glumca, službenika, upravitelja ili novinara.
Mjesta se tu našlo i za loše starenje, prevare, maratonske turneje, grčevitu borbu za održavanjem na površini, smrt od srčanog udara u 58. godini. Dobar čovjek, loš čovjek, smatra Tomalin, nisu kategorije koje bi trebali analizirati biografi.
Istina je da su Dickensovi romani prepuni stereotipa, da u njima, unatoč preprekama koje junaci moraju prijeći, dobro uvijek pobjeđuje, i ovaj pisac zaslužuje da se pamti kao jedan od najvećih pripovjedača, zabavljača i filantropa na svijetu.