Jedna od najčešće spominjanih prednosti Srbije u odnosu na druge zemlje u okruženju je – niska nadnica. I odista s prosječnom platom od oko 380 evra ina spada u red država sa najmanjim platama. Problem je, međutim, što su nameti na te plate nesrazmjerno visoki, pogotovo na primanja koja su znatno ispod tog skromnog prosjeka. Drugim rečima, ne postoji selektivnost u opterećenjima – da se srazmerno više uzima od onih koji i primaju više.
Prema podacima portala EurAktiv Srbija, a prenosi Beta, poresko opterećenje plata u Srbiji je na nivou prosjeka EU, ali nema skale u oporezivanju visokih i niskih zarada, nego se svima uzima gotovo isti procenat.
Prema podacima Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj OECD, poresko opterećenje bruto plata u Srbiji je 38,5 odsto, a u EU 39 odsto.
To opterećenje je, kako je preneo EurAktiv (www.euractiv.rs), jednako nametu od 63 odsto na neto platu što znači da na svakih 100 dinara koje isplati zaposlenom, poslodavac u Srbiji mora da izdvoji još 63 dinara za poreze i doprinose.
Problem sa sistemom oporezivanja plata u Srbiji nije, međutim, samo u tome što je poresko opterećenje preveliko za prosječnu platu, nego u tome što je žestoko za plate niže od prosjeka, istakao je profesor na predmetu Tržište rada na Ekonomskom fakultetu u Beogradu Mihail Arandarenko.
Poreska opterećenja na plate niže od proseka, kakve prima većina zaposlenih, procentualno su gotovo identična kao na visoke. Tako na neto platu od 210 evra poslodavac državi daje još 127, što je 62 odsto neto zarade, dok se na dvostruko veću platu izdvaja 66 odsto, a na 150.000 dinara 68 odsto.
Kako je ukazao Arandarenko, drugi problem je to što je u Srbiji neoporezovani iznos plate mali – 73 evra, dok je u evropskim zemljama taj deo često jednak minimalnoj zaradi, a u nekim zemljama su i stope doprinosa za radnike sa malim platama niže.
U Srbiji se, doduše, ne plaćaju doprinosi za penziono i socijalno osiguranje za plate koje su do 35 odsto od prosjeka zemlje, ali ni na dio primanja koja su iznad pet prosječnih plata – nešto manje od dvije hiljade evra. Za nekog, na primjer, ko ima platu od pet hiljada evra doprinosi od 22 odsto obračunavaju se za dio zarade do dvije hiljade, a ostatak je neopterećen za penziono i socijalno osiguranje.
Jedan broj zemalja u EU u aktuelnoj krizi smanjio je opterećenje zarada i ponudio olakšice za porodice. Srbija nije pošla tim primjerom, jer se nametnuo problem minusa u fondovima i budžetu. Poreske reforme, najavljivane za 2009. i 2010. godinu, odložene su za neko bolje i bogatije vrijeme.
Ministar ekonomije i regionalnog razvoja Srbije Nebojša Ćirić nedavno je predložio da se prije parlamentarnih izbora koji se očekuju u proljeće 2012, opterećenje na neto plate smanji sa 63 odsto na 40 do 45 odsto, ali taj plan se za sada ne razmatra zvanično.
Prema pisanju EurAktiva, postoje velike prepreke za ostvarenje tog plana u mandatu sadašnje vlade – prijedlog ima predizborni karakter, a o njemu se još nije izjasnila Demokratska stranka, najveći koalicioni partner stranke G17 čije stavove iznosi Ćirić.
Druga eventualna promjena o kojoj se govori jeste podizanje neoporezivog iznosa plate na 100 evra, na šta se vlada obavezala u dogovoru sa socijalnim partnerima sredinom ove godine, ali i to bi se odrazilo na budžet.
Stručnjaci podvlače da odluka o smanjenju poreskog opterećenja plata ne može biti izolovana mjera, što znači da bi bilo potrebno smanjenje rashoda u budžetu ili povećanje deficita i povećanje nekih drugih poreza, što znači povećanje PDV. „To ne može da bude reforma koja samu sebe finansira, kad god da smo je sprovodili, i u dobra i u loša vremena”, smatra član Fiskalnog savjeta koji se dugo bavio poreskom reformom Nikola Altiparmakov, ne želeći da kaže da li bi povećanje PDV bilo neophodno u slučaju poreske reforme.
Lokalne samouprave usprotivile su se povećanju neoporezivog dijela, jer je nedavno usvojen zakon o njihovom finansiranju po kojem one dobijaju više novca od poreza na plate na svojoj teritoriji.