Milorad Petrić, direktor Kulturnog centra Banski dvor, kaže za Press RS kako poslije najnovijeg slučaja urušavanja ovoj kulturnoj ustanovi treba hitna rekonstrukcija fasade.
“Da su „Marijina usta” (statua predstavlja Nj. vel. kraljicu Mariju, op. Press RS), koja su ranije otpala, pala nekome na glavu, to bi bio poljubac smrti. Kako bilo, rekonstrukcija je pored kulturne opravdanosti potrebna zbog opasnosti za prolaznike. Da ne govorimo svako jutro: „Hvala ti, bože, što niko nije nastradao”, jer smo jedini odgovorni. Zavod za izgradnju grada Banjaluka napravio je idejno rješenje sanacije i revitalizacije Banskog dvora. Treba uraditi projekat uz konsultovanje komisije eksperata. Posao bi trebalo da počne, međutim, ništa sa sigurnošću ne mogu da potvrdim. Ni rokove, ni koliko je novca potrebno”, kaže Petrić.
On ističe da su fasadu ranije sami održavali, krečili i da je veliki problem i krov stare građevine.
“Curi na sve strane, a može da izbije i požar zbog dotrajalih instalacija koje takođe treba promijeniti. Najgore je što se zimi prevelike količine soli bacaju skroz do temelja zgrade, pa ona prelazi na fasadu i nagriza zidove i stepenice. Da ne govorimo o štetnim vibracijama vozila”, navodi Petrić.
Naglašava da je neobnovljena fasada ogledalo kulture u Banjaluci i RS. On ističe da obnova ne može da počne sve dok su u zgradi Radio-televizija RS njene antene i drugi uređaji na krovu.
Milenko Šajić, portparol Gradske uprave Banjaluka, kaže da je JU-KC Banski dvor posljednjih dvadeset godina koristilo više republičkih institucija, a RTRS je još jednim svojim dijelom u tom prostoru.
“Preduslov za početak rekonstrukcije je da se u potpunosti isprazni prostor. Za to vrijeme se priprema dokumentacija. Naravno, ovdje su potrebna značajna novčana sredstva i u tom smislu da će grad tražiti da se u finansiranje sanacije uključi i Vlada RS, s obzirom na to da su od 1992. godine Banski dvor gotovo u cjelosti koristile republičke institucije”, kaže Šajić.
Banski dvor je kulturni spomenik izgrađen 1932. godine kao rezidencija bana Vrbaske banovine. Zemljište je kupljeno 1930. godine. Kupio ga je ban Svetislav Milosavljević za pet i po miliona dinara. Za rezidencijalne potrebe korišćen je do 1941, a poslije Drugog svjetskog rata kao vojno i političko sjedište. Godine 1955. Narodni odbor grada Banjaluka donio je odluku o osnivanju Doma kulture. Zavod za zaštitu kulturno-istorijskog nasljeđa BiH 1978. stavio je Banski dvor pod zaštitu države kao jedinstvenu arhitektonsku cjelinu neoklasicizma s ukrasnim detaljima preuzetim iz srpske srednjovjekovne arhitekture. Nepokretna i pokretna imovina je državna svojina, a vlasnik je grad Banjaluka. Nakon posljednjeg rata, Banski dvor ima status nacionalnog spomenika od najvećeg značaja za BiH.