Predrag Lucić: Naš čovik vehabija

 

 

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

 

Ako se u Bosni i Hercegovini uspostavi treći entitet, bit će posla za Krunu Bošnjaka, Ivana Malenicu Iću, Kažimira Hrastu i ostale meštre hrvatske skulpture. Jer ako se pucnjava Mevlida Jašarevića po zgradi američke ambasade u Sarajevu koristi kao argument za formiranje hrvatske republike u BiH, onda pristojnost nalaže da se dotičnome još za života podigne nekoliko spomenika. Ne u Grudama, Posušju, Širokome ili u zapadnom dijelu Mostara, nego u dalmatinskim gradovima po kojima se štancaju zaplotnjački tekstovi o nužnosti rastrojstva susjedne države, inspirirani Mevlidovim šenlučenjem.

U Zadru bi, negdje na Forumu, Ićo Malenica mogao posaditi betonskoga Mevlida, s visoko podignutim rukama i s neizostavnim kalašem, u znak ponosa što je baš u tom gradu objavljen tekst Domagoja Tolića koji je u napadu lucidnosti primijetio kako je »zanimljivo da su pripadnici vehabijskog pokreta svoje kampove, uključujući Gornju Maoču ili pak Bočinju u sjevernome dijelu Bosne kod Brčkog, organizirali uglavnom širom Federacije BiH, ali ne i Republike Srpske«, te da su ti kampovi »uvijek raspoređeni na ‘dodirnome’ mjestu prema Hrvatima«.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Da, baš zanimljivo kako to da vehabijskih kampova raspoređenih na dodirnome mjestu prema Hrvatima nema baš tamo gdje uglavnom nema ni Bošnjaka ni Hrvata, pa tako ni njihovih dodirnih mjesta. A nema ih u Republici Dodikovini čija se etnička očišćenost ingenioznom Domagoju pričinja kao idealan model za obranu od vehabitske opasnosti. Hrvati u Federaciji, veli analitičar zadarskoga »Hrvatskog lista«, ne smiju mirno promatrati širenje vehabizma i čekati da im teroristi zakucaju na vrata, pa je »hrvatska republika u BiH jedini odgovor na sve ove prijetnje«.

Da, baš zanimljivo da je u istom tom zadarskom tjedniku Dario Kordić nedavno proglašen »ponajboljim među Hrvatima iz srednje Bosne«. I još zanimljivije da je, baš u vrijeme kada je »goloruki srpski narod« kod Jarinja snajperima prašio po pripadnicima KFOR-a, čitateljima »Hrvatskog lista« ponuđen ovakav kolektivni uzor: »Pogledajte Srbe što rade na sjeveru Kosova. Trebali bi se diviti toj upornosti i organiziranosti kojom oni brane i čuvaju nacionalne svetinje.«

Komentator Marko Jurić tugovao je što se Hrvate ne može podjariti da negdje u Bosni naprave Jarinje, pa je onda pokušao zamisliti kako bi to izgledalo »kada bi, primjerice, Hrvati iz Orašja iz nekog razloga htjeli preuzeti upravu nad graničnim prijelazom na Savi«. I zaključio kako »ne samo da ne bi dobili potporu iz Hrvatske, nego bi ih kompletna politička struktura i mediji osudili, a ako bi došao takav zahtjev iz zadnjeg EU ureda, još bi i hrvatski interventni policajci išli tamo batinama i suzavcem smirivati situaciju«.

Drugi bi spomenik Mevlidu Jašareviću mogao niknuti na splitskoj Rivi – tik uz Ivana Pavla Drugog i Franju Tuđmana, a podno Kerumova Krista – jer je u »Slobodnoj Dalmaciji« njegova idiotarija s kalašnjikovim iskorištena za žalopojku zbog federacijskog zuluma nad Hrvatima i za iskazivanje divljenja prema Miloradu Dodiku koji medijskim nasrtajima iz Sarajeva odolijeva zato što »ima svoju republiku i svoju televiziju«, pa može »mirno čekati rastavu«. A može i keširati izgradnju Mevlidovih spomenika na Herceg-Jadranu.

 

Tekst preuzet iz Novog lista

 

 

 

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije