Dolaskom jeseni i hladnijih dana, u Banjaluci se u proteklih nekoliko godina suočavamo sa jednim te istim problemom koji je uzrokovan velikom količinom otpada na rijeci Vrbas. Riječ je o tonama otpada koje se nalaze u Eko centru “Bočac”, i koje iz godine u godinu prijete gradu, koji se zbog toga nalazi pred konstantnom ekološkom prijetnjom, koja nikoga ne zabrinjava.
Nenad Opačić, direktor preduzeća Euro-hem, pod čijom nadležnošću se nalazi Eko centar Bočac, uporno upozorava da dvije privremene mreže više od dvije godine zamjenjuju glavnu mrežu i da im je zbog toga otežano čišćenje jezera.
“Situacija u Eko centru Bočac je nepromijenjena u zadnje dvije godine kad je pukla glavna mreža i od kad su postavljene dvije privremene mreže koje mijenjaju tu glavnu mrežu. Smeće polako prolazi kroz jednu i kroz drugu privremenu mrežu i odlazi u donji dio jezera, a to nam povećava troškove održavanja i čišćenja. Tenutno pokušavamo da prije zime postavimo glavnu mrežu, a za to nam je prema predračunu potrebno 84.000 KM. Sa sredstvima koja smo ranije dobili, jedan dio posla smo završili, a sad čekamo sljedeća sredstva. Obavio sam razgovor sa gradonačelnikom Banjaluke Dragoljubom Davidovićem, koji nam je obećao pomoć, i konkurisali smo za sredstva kod Fonda za zaštitu životne sredine RS, pa se nadamo da će ovaj problem biti riješen”, rekao je za BUKU Opačić.
Dodao je da će na taj način Eko centar Bočac moći nastaviti sa radom na način kako je to ranije radio, prije nego što je glavna mreža pukla.
Dodao je da su njemu prije skoro deset godina govorili da će zajednica naći rješenje za problem otpada u Bočcu, no Opačić tvrdi da je on tad bio pesimista, što se ispostavilo kao istinito, jer od 2003. godine, kad je postavljena glavna mreža, do danas nije nađeno rješenje za ovaj problem.
“Društvo u cjelini ima nedovoljno konkretan pristup i nedovoljno smo spremni da odvojimo novac za problem sa smećem, a kao rezultat imamo divlje deponije u rijekama. Treba istaći da zajednica u cjelini nije uradila ni blizu onoga što bi trebala da se ovaj problem konačno riješi”, istakao je Opačić.
Miodrag Dakić, predsjednik Centra za životnu sredinu smatra da nije istina da otpad koji se nalazi u Eko centru Bočac predstavlja veliku opasnost grad, jer se ne može očekivati uticaj na kvalitet vode ili bezbjednost građana u Banjaluci.
“Taj otpad se nalazi na mreži koja je postavljena na jezeru Bočac, a da bi otpad došao do grada prvo treba proći branu HE Bočac. Prije nego što su postavljene mreže, još veće količine otpada su bile zadržavane na brani. Mnogo veća prijetnja za građane Banjaluke su otpadne vode koje se bez bilo kakvog tretmana izlijevaju u Vrbas. Sve kanalizacije i septičke jame u slivu rijeke Vrbas se izlijevaju direktno u rijeku, a to znači ogromne količine fekalija i hemikalija iz domaćinstava, kao i razne otpadne vode iz industrije. To su stvarni problemi koje nikakve mreže ne mogu zaustaviti, već se moraju graditi postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, ukoliko ne želimo da građani prvo počnu obolijevati, pa da se sjetimo da i taj problem postoji”, rekao je za BUKU Dakić.
Kad je riječ o situaciji sa otpadom u Eko centru Bočac, postavlja se pitanje ko snosi odgovornost za takvo neodgovorno ponašanje prema životnoj sredini, a Dakić na to pitanje odgovara da ukoliko treba tražiti krivca za trenutno stanje, onda su to vlasti u Banjaluci i Vlada Republike Srpske.
“Ove dvije institucije su od početka politički i finansijski podržavale postavljanje ove mreže, a da se nije vodilo računa o dugoročnoj finansijskoj održivosti tog projekta i rješavanju uzroka problema gomilanja otpada u jezeru Bočac. Iako već više godina postoji sporazum opština i Grada Banjaluka o zajedničkom upravljanju i brizi o vodama u slivu rijeke Vrbas, gradske vlasti nisu učinile ništa da bi ovaj sporazum počeo da se primjenjuje, iako građani Banjaluke životno zavise od kvaliteta vode u Vrbasu”, objasnio je Dakić.
U Administrativnoj službi grada ističu da su do sada izvršili sve svoje obaveze prema Eko-centru i da je iz budžeta izdvojeno 40.000 KM za održavanje postojeće mreže, a postavljanje nove mreže tek će se razmatrati.
Da bi naša životna sredina bila čista i sigurna, potrebno je odgovorno ponašanje prema prirodi koja nas okružuje. Pod uticajem urbanizacije stvara se sve veća količina otpada koja se mora na primjeren način odložiti, jer bacanjem otpada na mjesta koja nisu za to namijenjena samo se stvaraju još veći problemi koji dovode do dodatnog onečišćenja i ovako narušene prirode.
“Da bi se problem dugoročno riješio, treba raditi na otklanjanju uzroka problema, a ne trošiti vrijeme i novac na rješavanje posljedica. Problem je neadekvatno odlaganje otpada u gornjem toku rijeke Vrbas i pritokama Vrbasa uzvodno od brane HE Bočac. Jednim dijelom taj otpad dolazi sa teritorije RS, ali većim dijelom iz opština na teritoriji FBiH. Imajući u vidu da postoji sporazum o saradnji opština u slivu rijeke Vrbas, da postoje nadležne inspekcije, da entitetska ministarstva sarađuju, onda treba tražiti od tih institucija da počnu da primjenjuju postojeće zakone i sporazume. Zakonske osnove postoje, ali se ne primjenjuju”, istakao je Dakić.
On je dodao da kao društvo i pojedinci, veoma malo vodimo računa o kvalitetu životne sredine u kojoj živimo, što jeste zabrinjavajuća činjenica i to nam govori prije svega da nismo svjesni značaja životne sredine i korištenja prirodnih resursa na dugoročno održiv način.
“U ovom slučaju očito je da nismo svjesni da otpad može da bude izvor prihoda i šansa za otvaranje radnih mjesta u industriji reciklaže. Sa druge strane, nismo svjesni da zagađivanjem životne sredine, a u ovom slučaju vode, onemogućavamo prirodu da nam nastavlja besplatno davati ‘usluge’ kojih uglavnom nismo ni svjesni, a posljedica je da podižemo cijenu da se te ‘usluge prirode’ mogu koristiti bez posljedica na zdravlje”, rekao je predsjednik Centra za životnu sredinu.
Svijest građana kad je odnos prema životnoj sredini u pitanju je na veoma niskom nivou, a čak i ono čega smo svjesni ne primjenjujemo ili nam nije omogućeno da primjenjujemo. Konkretno, u slučaju otpada, neophodno je građanima objasniti zašto je za sve nas neophodno da se drugačije odnosimo prema otpadu, koje su prednosti razdvajanja otpada i reciklaže, te primjerom pokazati da i nadležne institucije vode računa o tome.
“Neophodno je napraviti strategije za upravljanje otpadom od državnog do lokalnog nivoa, podijeliti nadležnosti za provođenje strategija, obučavati stručnjake i podizati svijest građana, te obavještavati o postignutim rezultatima. Da bi se na pravi način radilo na problemu otpada, koji može da prestane biti problem i postane šansa za otvaranje novih radnih mjesta, dodatni prihodi za lokalnu zajednicu i zdraviju životnu sredinu, neophodno je da su i građani i institucije zainteresovani za ovo pitanje, a to trenutno nije slučaj. Problem sa otpadom na jezeru Bočac je samo jedna od mnogih posljedica naše nebrige, a od toga kada ćemo prestati uništavati životnu sredinu zavisi i cijena koju ćemo za takav nemar platiti. Iskreno se nadam da ćemo se vrlo brzo osvijestiti u vezi s ovim problemom i udružiti snage kako bi se krenulo ka rješavanju, jer jedino zajedno to možemo uraditi”, zaključio je Dakić.
Sve dok suočavanje sa ovim problemom ne postane prioritet gradskih, republičkih i državnih vlasti i dalje ćemo živjeti okruženi velikom količinom otpada i možemo se samo nadati da nas on neće zatrpati. Priroda u okolini Banjaluke, ali i šire, ugrožena je divljim deponijama, prljavim rijekama i neodgovornim odnosom prema prirodnim resursima, a ukoliko se takvo ponašanje ubrzo ne promijeni, prijete nam bolesti i zaraze.