Nagomilana energija agresivnog nagona koja i dalje vlada u krugovima naseg društva , opet se očitovala vandalizmom nad Antifašističkim spomenikom u Mostaru. Izlizani i već svima dobro poznati običaj uništavanja javne imovine opet je potaknuo brojna gađenja, a vjerovatno i impresije. Unutrašnja razdraženost pojedinaca kojom se poziva na mržnju te koja nam u našem društvu nije uopće strana, divlja je, konzervativna , razdražljiva , traži rasterećenje te se očituje bez obzira na to da li postoji adekvatan vanjski stimulans. U ovom slučaju gdje se kroz znakove mržnje, patriotizma i nacionalizma uništavaju spomenici , naš grad opet postaje „ grad slučaj“.
Društvene prilike su takve da to omogućuju , opravdavaju, ne sprečavaju te vode ka destruktivnosti i okrutnosti. Činjenica je da se sve ljudske strasti bile one dobre ili zle mogu shvatiti kao pokušaj čovjeka da nađe nekakav smisao u životu. Izopačeni pojednici koji uništavaju grad i društvo šireći mržnju očito nemaju ništa drugo ni ponuditi, možda bi i htjeli ali nažalost inteligencija im ne dozvoljava. Oni su nemoćni, i ne mogu uspjelo naći bolji odgovor na izazov vlastitog postojanja kao ljudskog bića. Nećemo ih osuđivati, možemo se nad njima samo sažaliti i prihvatiti njihovo postojanje. Gdje ne postoji orginalnost, kreativnost, mudrost i produktivnost sve je kratkog vjeka , pa tako i njihova mržnja koja se identificira na pogrešnim mjestima na kukavički i misteriozan način , potpisujući anoniman autoritet koji stoji na ivici patrijahalne ljubavi, nesigurnosti i nezadovoljstva.
Takvi negativci nisu potpuno svjesni svoje nelagodnosti, oni tek pomalo naziru strah od života, od budućnosti, od dosade izazvane monotonijom i besmislenošću onog čime se bave. Vjerovatno osjećaju da su i sami ideali u koje žele vjerovati izgubili svoje uporište u društvenoj stvarnosti. Upravo zbog takvih činjenica nam se događa to što nam se događa, a naravno pozitivne strane života i društva ne dolaze do izražaja.
Frustracija uvjetovana na prošlosti reproducira se na socijalnu sadašnjost te objelodanjuje faktu da u čovjeku djeluju sile kojih nije svjestan, a u našem slučaju gdje su vandali uvjetovani impulsom bijega gubi se svaka motivacija za borbu i čvrsto stajanje iza svojih dijela.
Želimo da ukažemo da je naš grad ranjen grad, mrtav grad ali isto dok je god i posljednjeg građanina u njemu on ima nadu. Mostar ima šansu jedino ako se mladi koji znaju za moral i dostojanstvo pokrenu te suprostave dominaciji negativaca, problemu ideologije i pristrasnog mišljenja koje se rukovodi interesima a ne istinom.
Živimo u pojedinačnim društvima,i vrijeme je da se riješi sukob između čovjeka i povijesti te između egzistencije i suštine.
Vrijeme je da ljudi, a pogotovo mladi koji posjeduju vrijednosti korisne za društvo i pojedinca pristupe kolektivnoj borbi samostvarenja i društvenog djelovanja.
Vrijeme je da pišemo, razmišljamo i divimo se moralnim istupima , ostvarenjima i uspjesima pojedinaca i grupa koji žive i djeluju u našoj sredini.
Danas kada svatko ima svoju ljestvicu vrijednosti, temeljne vrijednosti ne dolaze do izražaja iako postoje.
Mladi ljudi imaju priliku da dokažu da možemo živjeti s onim što je najizvrsnije u nama, te iskreno pokazati interes za sudbinu mladih u gradu i državi.
Ovim putem pozivamo sve mlade da djeluju u skladu sa vrijednostima zasnovanim na antifašizmu, multikulturalizmu ,omladinskom aktivizmu, moralnim vrijednostima i nadasve ljubavi.
Dokažimo zajedno da Mostar nije grad slučaj .
Borimo se protiv diskriminacije, vandalizma i izopačenog patriotizma.
Vijeće mladih Grada Mostara