On je istakao da mi u ovom trenutku ne upravljamo tržištem u BiH, jer njime upravljaju određene grupacije koje stvaraju monopol, te dodao da smo malo tržište koje je zbog toga relativno lako za manipulisanje.
Svjedoci smo stalnih poskupljenja u BiH. Kako to komentarišete i da li su ona opravdana?
Pratimo svaki mjesec troškove i imamo 12 stavki iz kućnog budžeta koje snimamo. Najveće promjene su kod troškova hrane, prevoza i komunalnih usluga. U posljednje tri godine cijene prehrambenih proizvoda su bile relativno stabilne sve do novembra 2010. godine, kada je došlo do enormnog povećanja cijena i u maju ove godine je dostignut rekord.
Sredinom godine je došlo do određenog pada cijena, jer je došlo i do pada tražnje. Trgovci moraju da shvate u kakvom ambijentu rade i smanje svoje marže na razumnije mjere, ako hoće da prežive. Imamo šarenilo cijena, hljeb je za 30 odsto skuplji u odnosu na Srbiju, a i u Srbiji pekari rade za novac. Međutim, naši pekari kažu da neće da snize cijenu i niko ne interveniše, a trebalo je da dođe do korekcije cijena jer je visok procenat hljeba i tjestenina u našoj svakodnevnoj ishrani. Hranimo se generalno jelima od tijesta, što je odlika siromašnih država, i ne gleda se kvalitet ishrane, a sa druge strane u odnosu na EU trošimo duplo manje mesa.
Možete li nam uporediti izdvajanja za kućni budžet stanovništva danas i prije nekoliko godina?
Pravili smo komparaciju na bazi oktobra 2005. i oktobra 2011. godine, gdje smo uzeli prosječne plate i penzije, izdvajanja za kućni budžet i plate u prerađivačkoj industriji. Rezultat je da penzije nisu pomjerane nikako, plate su rasle, a cijena hrane je porasla kao i plate. U oktobru 2005. godine bila je potrebna prosječno 2,1 plata ili 5,31 penzija za namirenje svih potreba četvoročlane porodice, a danas je potrebno isto plata i 5,30 penzija. Međutim, u prerađivačkoj industriji 2005. godine trebalo je 2,75 prosječnih plata, a sada treba 2,96 i tu se stanje pogoršalo.
Kako komentarišete činjenicu da u BiH polovina stanovništva živi u bijedi i koji su uzroci toga?
Mi smo siromaša zemlja, gledajući broj zaposlenih, visine penzija, redovnost plata i to su uzroci koje je potrebno otkloniti, ali to nije izgledno. Ako uzmemo samo populaciju penzionera, kojih ima 230.000, čak 50 odsto njih prima ispod 300 KM. To je granica siromaštva i to je evidentno. Imamo i oko 150.000 nezaposlenih, koji nemaju nikakva primanja. Plate koje primaju su neredovne u proizvodnoj industriji i sve je to ugrožena kategorija. Očigledno je da se mi nalazimo na najdonjoj granici po standardu u Evropi, a kada uporedimo penzije u evropskim zemljama, ispod nas su samo Albanija i Bugarska, a ispred je čak i FBiH. To govori da naša današnja privreda nije u mogućnosti da se nosi s tim, a olako smo se odrekli velikih proizvodnih sistema. Imamo loš trgovinski debalans, čak i kod hrane, jer uvozimo više od 50 odsto prehrambenih proizvoda, iako imamo resurse da možemo hraniti cijelu BiH, ali nemamo te velike sisteme. Takođe, trošimo mnogo više nego što možemo, a da ne poštujemo elementarne zakone ekonomije, jer kad dižemo kredite moramo ih ulagati u proizvodne programe koji bi ih sami servisirali i zapošljavali radnike. Mi ovog trenutka taj loš spoljnotrgovinski deficit prema inostranstvu donekle ublažavamo doznakama iz inostranstva, koje ublažuju taj nedostatak.
Ocijenite nam koliko su potrošači u RS zaštićeni kada je u pitanju cjenovna politika?
Jednostavno, potrošači u RS nisu zaštićeni zbog toga što trgovački lanci diktiraju uslove i potrošači se snalaze kako znaju i umiju. Nemamo dobro upravljanje tržištem i to je činjenica, a to šteti potrošačima, jer smo malo tržište i lako za manipulisanje. Potrošači najviše mogu sami sebe zaštititi, tako što bi obišli više prodajnih mjesta i uporedili cijene i prehrane i tehničke robe.
Kakav je kvalitet života naših potrošača u odnosu na potrošače u zemljama u EU?
Kvalitet života kod nas je daleko ispod, ali i u EU ima zemalja koje se razlikuju dosta. Na začelju su Rumunija, Bugarska i zemlje na Baltiku, koje su po nekim parametrima i ispod nas kada su u pitanju penzije, na primjer.
Komunalne usluge
Na šta se najčešće žale potrošači u RS, sa kakvim primjedbama dolaze?
Potrošači se najčešće žale na komunalne usluge, grijanje i struja, i ti sporovi se većinom riješe u slučajevima kada su portrošači u pravu. Ali, dolaze i oni koji nisu u pravu pa im ne možemo pomoći. Tu su i žalbe na tehničku robu, koje takođe rješavamo i dajemo savjete uz pomoć Tržišne inspekcije. U posljednje vrijeme nas zovu i trgovci da traže savjete.
Tekst je preuzet iz Nezavisnih novina