Rezultat nerazumijevanja ovog pitanja zapravo je i ključ podjela u domaćem civilnom društvu na dva druma, što se može činiti privremenim trendom, ali ćemo posljedice raskola osjećati trajno. Prije svega u zaustavljanju izgradnje ozbiljnog i relevantnog građanskog, nestranačkog i racionalnog prostora za konstruktivnu kritiku vlasti.
Mnogi oponenti koji negiraju smisao postojanja nevladinih organizacija, suštinski imaju i zdrave argumente vezane za njihov nastanak u Bosni i Hercegovine. Cijelo civilno društvo je izgrađeno na sliku i priliku modela sa propadajućeg Zapada, te se brojni mehanizmi koji dokazano ne funkcioniraju u našem sistemu uporno koriste protivno ispunjenju stvarne svrhe pojedinih sektorskih mreža.
No, ono što ostaje neosporno jeste uloga nevladinih organizacija u talasu koji je donio promjene u strukturi većine na Općim izborima 2010. godine, barem na prostoru gdje je njihovo djelovanje bilo najrazvijenije.
Godine međunarodne podrške opoziciji u zemlji i stvaranju alternativne misli urodile su plodom, te je jasno stvorena struktura organizacija među kojima se mogao prepoznati razvoj ozbiljnog nadziranja rada institucija, ali i profesionalnih skupina koje su stvarale realne prijedloge javnih politika. Taj racionalni element u nestranačkom aktiviranju zapravo je predstavljao nadu u izgradnju samoodrživog građanskog društva u Bosni i Hercegovini.
Dolazak socijaldemokrata kao promjena odnosa moći je podržana od većine relevantnih nevladinih organizacija sa bazom u Sarajevu, ali je zapravo i pokazao raskol koji je lebdio u zraku nad civilnim društvom već godinama. Naime, jedni su svoju aktivnost vezivali za partijski smisao opozicije, odnosno za nastojanje rušenja postojeće vlasti kako bi na tron doveli svoju interesnu skupinu. Druga strana je djelovanje bazirala na društvenoj opoziciji neracionalnim potezima vlasti i nastojanju potraživanja odgovornosti i utjecaja unutar kapaciteta nestranačkog elementa javnosti.
Ulazak dijela „civilnog društva“ na vlast, bilo to formalno ili neformalno, osakatio je izgrađenu strukturu. I ne samo to, već se od ostataka neovisnih očekivalo iskakanje iz tračnica nepristrasnog i nestranačkog u neko polje tzv. „realne“ politike u kojoj je trebalo podržati manje lošeg od dva gora.
Taj tihi sudar koji se postepeno razvijao od oktobra 2010. do danas za svoju posljedicu ima trenutnu hibernaciju civilnog društva, koje praktično nije reagiralo niti na jednu ozbiljnu društvenu pojavu i problem, osim onda kada je trebalo podržati pojedini potez koji se vezivao za političku stranku na vlasti (neosporno opravdano pitanje vjeronauke i pitanje nestranačkog kandidata za predsjedavajućeg Vijeća ministara).
Primjer tog građanskog „smiraja“ možemo vidjeti poredeći reakciju društva na neuspjeh države da sankcionira nasilje. Prije tri i po godine civilno društvo je insistiralo na ostavci Samira Silajdžića poslije ubistva Denisa Mrnjavca, a po osnovu moralne i profesionalne odgovornosti. Danas, takav nivo reakcije je izostao na potpunu nepripremljenost i nikakav jasan odgovor ministarstva unutrašnjih poslova i policijskih struktura u slučajevima navijačkih nereda širom zemlje.
Nedosljednost neće toliko dotući trenutno stanje, uzimajući u obzir da upravo ovakvi odnosi dozvoljavaju i konačno preoblikovanje civilnog društva. Problematično ostaje šta će se desiti sa cijelim utihnutim i vidno kompromitovanim segmentom nevladinog sektora, onog trenutka kada SDP opet ode u opoziciju. Da li će se vratiti starim zanatima i kakva će biti reakcija građana na takav preskok?
Još ćemo morati čekati da se donatori snađu u cijeloj dilemi, razmatrajući da li su uloženi milioni maraka otišli u bezdan? Kada ćemo moći obnoviti ideju stvaranja stranački neprofiliranih građanskih pokreta, te organizacija koje će okupljati intelektualce i profesionalce u zagovaranju promjena i nadziranju vlasti? Da li ćemo u ove četiri godine konačno dobiti istinsku treću stranu priče, taj racionalni dio domaće galame? Ili ćemo na nju morati čekati dok „civilno društvo“ siđe sa vlasti?
Tekst preuzet sa prijateljskog portala radiosarajevo.ba