Prava istina je da je Savjet SI usvojio preporuku za suspenziju SNSD-a iz SI po tužbi SDP BiH, kojom se SNSD stavlja pod monitoring i praćenje rada do konačne odluke, koja će biti donesena u septembru ove godine. U obrazloženju preporuke Etičkog komiteta se navodi “da je proces monitoringa SNSD-a, i pored brojnih upozorenja svjetskih socijaldemokrata, pokazao izostanak bilo kakvog napretka u djelovanju i retorici, te da su nacionalizam i ekstremizam i dalje prisutni u radu ove stranke”. Liderske surevnjivosti i optužbe za političko renegatstvo i ideološku jeres prisutne su u socijaldemokratskom pokretu od njegovog osnivanja. Nije li Lenjin svojevremeno za Georgija Plehanova, veterana ruske socijaldemokratije, rekao: “Za sve što je učinio za socijalizam Plehanov je zaslužio da mu se podigne zlatni spomenik, a onda ga treba objesiti o taj spomenik!” Vladimir Iljič Uljanov Lenjin napisao je knjige “Proleterska revolucija i renegat Kaucki” i “Dvije taktike socijaldemokratije u demokratskoj revoluciji”. Odnos dvije socijaldemokratske partije u BiH se kreće u simboličkom prostoru naslova ove dvije njegove knjige. Komentarišući ovu vijest, lider SNSD-a Milorad Dodik je izjavio: “Predstavnici evropskih socijaldemokratskih stranaka koji sjede u SI nigdje i nisu u vlasti i zato ne mislim da je to važna vijest. Od tog članstva nismo ni imali koristi i mislim da je politika SI koja je godinama dominirala svijetom i dovela svijet u krizu. Zatražiću na organima stranke da SNSD sam istupi iz SI.”
Ova izjava lidera SNSD-a je neodgovorna i štetna po SNSD i njegovu reputaciju u socijaldemokratskom svijetu. Sve političke stranke nastoje postati članice međunarodnih udruženja stranaka, od liberala, narodnjaka do konzervativaca. Zbog čega bi SNSD sam napustio jedno međunarodno udruženje u koje je teško ušao? Samoistupanjem iz SI SNSD bi iznevjerio sve one druge prijateljske političke stranke u SI koje ne dijele isto mišljenje sa SDP BiH i koje su spremne unutar SI zastupati objektivnije stanovište u pogledu statusa SNSD-a i njegovog odnosa sa SDP BiH. Sa druge strane, isključenje SNSD-a iz SI bio bi težak ideološki i politički udarac SNSD-u na međunarodnoj političkoj sceni. Kada jedna stranka napusti “ideološku porodicu” kojoj prirodno pripada, istorijsko iskustvo pokazuje, onda to obično vodi teškoj izolaciji, u kojoj ona panično pokušava pronaći političke saveznike na različitim stranama političkog spektra. Socijalistička internacionala je najstarije i najveće udruženje socijaldemokratskih, socijalističkih i demokratskih stranaka na svijetu. Ona ima veliki uticaj na politička dešavanja u svijetu preko poznatih bivših i aktivnih političkih ličnosti. Članstvo u SI je pitanje političkog i međunarodnog prestiža svake stranke. Potcjenjivanje uloge SI samo može štetiti SNSD-u. Tačno je da socijaldemokrati danas nisu na vlasti u većini zemalja EU, ali je tačno i to da su samo prije dva mandata bili u većini zemalja EU i da su druga najveća politička grupacija u Evropskom parlamentu. To je stvar promjenjive izborne i političke konjukture. Možda već sutra budu na vlasti u mnogim evropskim zemljama. Evropske partije zbog svoje demokratske tradicije i političke snage imaju veliki uticaj na druge članice SI, zbog čega ne treba površno umanjivati njihov značaj i moć. SNSD ne može pristati na bilo kakva politička uslovaljavanja i pritiske unutar SI, u vezi sa svojim političkim djelovanjem u konkretnim pitanjima političke strategije i taktike svojstvene okolnostima svake posebne zemlje, ali napuštanje SI nanijelo bi velike štete SNSD-u. Upravo je SI međunarodni forum, mada glomazan i donekle konfuzan, gdje se može čuti glas političkih stranaka iz malih zemalja. SNSD-u bi bilo bolje da vrijeme monitoringa iskoristi da predstavnicima SI u političkom dijalogu, detaljno, principijelno i korektno izloži svoja politička gledišta na situaciju u BiH i regionu, kao i da ispravi i promijeni utiske i percepcije u javnosti o svojoj politici, stvorene konfuznim retoričkim vratolomijama i objašnjenjima u vezi s osnovnim političkim pitanjima u BiH, a ne da prijeti nekakvim međustranačkim udruživanjem s “Jedinstvenom Rusijom”. Nikakva “Jedinstvena Rusija” ne može biti adekvatan pandan “jedinstvenom svijetu” u liku SI sa 160 svojih članica.
Od SDP BiH, koji je glasao protiv prijema SNSD-a u SI, nije se ni moglo očekivati ništa osim denuncijacija na račun SNSD-a. Međutim, isto tako, ne može se sve svesti na antikampanju SDP BiH i “renegata Lagumdžiju” i minimizirati primjedbe koje dolaze iz SI. U ovoj situaciji SNSD mora pokazati potrebnu dozu samokritičnosti kad su u pitanju retorika i neki postupci u političkom djelovanju koji se suprotni socijaldemokratskim vrijednostima. To se odnosi na neprimjerene verbalne prijetnje novinarima, minimiziranje i relativizaciju genocida u Srebrenici, delikatan odnos s opuženima ili osuđenima za ratne zločine, uvredljive komentare na račun sudija bošnjačke nacionalnosti, neodlučnost da se obračuna s korupcijom i kriminalom u vlastitim redovima, kao i na socijalnu neosjetljivost nekih mjera Vladine politike. U BiH je postojao politički pluralizam na ljevici u svim periodima njenog istorijskog razvoja, od nastanka prve socijaldemokratske partije u BiH 1909. godine do danas. Tada su postojale tri stranke socijaldemokratske orijentacije, od krajnje ljevice, centra i socijalpatriota na desnom krilu. Pluralizam socijaldemokratskih stranaka, a ne politički monopol je trajno obilježje političkog života u BiH i nije nikakav specifikum i posebnost BiH. Pluralizam socijaldemokratskih stranaka postoji u svim zemljama Evrope.
Na prvim demokratskim izborima u BiH 1990. godine bilo je nekoliko socijaldemokratskih stranaka po imenu, kao i na prvim poslijeratnim izborima u BiH 1996. godine. Danas u BiH postoji šest političkih stranaka koje sebe deklarativno samoimenuju kao saocijaldemokratske partije. Sve u svemu, socijaldemokratski naziv u BiH posljednjih godina nosilo je desetak političkih partija. Ljevica se u cijelom svijetu suočava s “krizom identiteta” i “gubitakom uporišta”. SDP BiH nije ni “centar ni gravitacija bosanskohercegovačke ljevice”. Stvarni problem partija socijaldemokratske orijentacije u BiH je u tome što su prestale govoriti ekonomsko-socijalnim jezikom radnika i onih koji žive od svog rada, a preuzele retoriku “neoliberalnog kapitalizma” i nacionalnih stranaka Srba, Hrvata i Bošnjaka. Pravo pitanje za socijaldemokratiju u BiH je zašto ona sadržajno postaje nešto što je “na izmaku daha posvuda gdje vlada” i “ljevica bez sjećanja i nade”? (Edgar Morin)
(Autor je publicista)
Tekst je preuzet iz Nezavisnih novina