Mr.sc. Semin Petrović iz
Istraživačko-razvojnog centra za gasnu tehniku za BUKU govori o potencijalima
obnovljivih izvora energije u Bosni i Hercegovini i kako iste koristimo.
Otkriva nam da je veliki dio bh. teritorije
bogat geotermalnim izvorima, da definisano ukupno debvet zona, od kojih je u svim
zonama moguće korištenje geotermalne energije za grijanje, a u četiri zone bi se
mogli očekivati i potencijali za proizvodnju električne energije. Razgovarali
smo i slolarnim i vjetroelektranama, ali
i o biomasi čiji potencijal koristimo preko 90%!
Poštovani,
možete li nam na samom početku reći šta je geotermalna energija i kakav je
geotermalni potencijal naše zemlje?
Geotermalna energija predstavlja energiju Zemlje
odnosno toplotnu energiju unutrašnjosti Zemlje. Ta energija se može pojaviti u
nekoliko vrsta, ali je najčešće korištena hidrogeotermalna energija.
Temperature u unutrašnjosti Zemlje su nejednoliko raspoređene širom Zemlje, što
zavisi od strukture podzemnih slojeva Zemlje, pa je tako različiti i potencijal
geotermalne energije.
U BiH je oblast geotermalne energije nedovoljno
istražena, možda najmanje od svih obnovljivih izvora energije. Razlozi za to su
relativno skupa istraživanja potencijala (bušenja dubokih bušotina), ali i
stepen uspješnosti pronalaska geotermalnih izvora može biti nizak. Takođe,
srazmjerno nedovoljnoj istraženosti i njeno korištenje je vrlo malo u BiH, iako
bi se na osnovu dosadašnjih istraživanja moglo reći da bi Bosna i
Hercegovina mogla imati izvjestan potencijal geotermalne energije, kako po
pitanju njenog prisustva tako i temperaturne vrijednosti.
Istraživanja izvora geotermalne energije je
bilo uglavnom vezano za zone na kojima se pojavljuju površinske manifestacije
odnosno gdje se topla voda već pojavljivala na površini. Izradom regionalnih i
detaljnih geoloških, hidrogeoloških, geofizičkih, naftonosnih i drugih
istraživanja provedenih u različite svrhe dobivena su saznanja i o
akumulacijama geotermalnih voda. Dubokim strukturnim bušenjem pri istraživanju
nafte i gasa u Posavini, Semberiji, Tuzlanskom i Srednjebosanskom bazenu, kod
Glamoča i Vareša dobiveni su značajni podaci o strukturi podzemlja,
temperaturama i osnovne indikacije o hidrogeološkim svojstvima nabušenih
stijena. Na području Posavine u Dvorovima i Domaljevcu nabušena su i ležišta geotermalne
vode. Na temelju provedenih istraživanja izračunati su osnovni geotermalni
parametri: geotermalni gradijenti, toplinski tokovi i vodljivosti.
Strategijom
proučavanja geotermalnih potencijala Bosne i Hercegovine iz perioda osamdesetih
godina prošlog stoljeća, definisana su uglavnom sva do sada poznata značajnija
ležišta. Definisano je ukupno 9 zona, od kojih je u svim zonama moguće
korištenje geotermalne energije za grijanje, a u 4 zone bi se mogli očekivati i
potencijali za proizvodnju električne energije. Da bi ilustrovali geoetermalni
potencijal ovdje se navodi samo nekoliko tehničkih podataka.
Geotermalni gradijenti neravnomjerno
prekrivaju BiH i imaju niže vrijednosti od prosječnih na području Evrope koje
iznose 30 0C/km, a kreću se u intervalu od 1 do 65 0C/km. Oblasti vanjskih
Dinarida imaju niže vrijednosti, dok područja unutrašnjih Dinarida karakterišu
širi raspon koji se kreće od 21 – 50 0C/km. Najviše vrijednosti geotermalnog gradijenta su
u području Semberije i Posavine koje se kreću od 45 – 65 0C/km . Veličina
toplotnog toka obzirom na debljinu Zemljine kore na teritoriji BiH, kreće se od
od 65 – 100 mW/m2 (sjeverno od linije Novi Grad – Banja Luka – Doboj – Zvornik)
Korištenje geotermalne energije u BiH danas
je skoro isključivo vezano za liječenje mineralnim vodama i muljem
(balneologija), te za grijanje bazena i objekata banja koje su smještene
uglavnom direktno pored izvorišta/nalazišta geotermalne energije. Nema
korištenja geotermalne energije za potrebe grijanja naselja tj. izvan banjskih
lječilišta, niti za proizvodnju električne energije.
S druge strane, geotermalna energija u
Evropi postaje veoma važan izvor energije, i dekarbonizacija, posebno u oblasti
grijanja stambenih naselja, će biti skoro nemoguća bez korištenja geotermalne
energije. Čak i s relativno niskim temperaturama, razvojem toplotnih pumpi
velike snage, geotermalna energija će igrati značajnu ulogu u korištenju za
grijanje u stambenom sektoru.
O
kojoj temperaturi govorimo i da li se ona može koristiti za grijanje grada i
kuća, možda i za proizvodnju električne energije? Preciznije da li bi
geotermalna energija sa Ilidže mogla zagrijavati Sarajevo? I koje bi sve
gradove ili mjesta u BiH mogla preporoditi geotermalna energija?
Geotermalna energija u Bosni i Hercegovini je
vezana za arteške bazene njenog sjevernog dijela od Une do Drine, te u
središnjim dijelovima BiH sa temperaturama vode od 20 – 960C, a posebno je
neistražena mogućnost proizvodnje električne energije iz geotermalnih izvora.
Temperature na do sada poznatim i istraženim lokacijama u Domaljevac- Šamac (96°C),
Kakanj (54°C), Sarajevo-Ilidža (58°C), Gračanica (39°C) i
dr. su preniske za proizvodnju električne energije, i to je razlog da se
geotermalna energija s tih nalazišta koristi samo za eksploataciju u
lječilištima (balneologija i grijanje objekata) i stakleničkoj proizvodnji. Za
sada nisu pronađene lokacije s temperaturama vode iznad 100 0C iako se
pretpostavlja da se te temperature mogu naći na nekim lokacijama u BiH na
dubinama većim od 2.500 m (npr. na području Semberije).
Da, geotermalna energija s izvora na Ilidži
bi mogla zagrijavati Sarajevo, za početak bi to bio lokalitet Ilidže,
neposredno u blizini geotermalnih izvora, i tu je već planirana nova namjenska
istražna bušotina u svrhu korištenja geotermalne energije za zagrijavanje
stambenih objekata koji su već na sistemu daljinskog grijanja. Prema za sada
dostupnim saznanjima o potencijalima, to bi moralo biti uz pomoć toplotnih
pumpi veće snage, ili prirodnog gasa radi podizanja nivoa temperatura te vode.
Međutim, eventualnim pronalaskom temperature vode, koja bi bila viša od do sada
poznate (ca. 58 C), korištenje geotermalne energije za zagrijavanje objekata bi
bilo moguće i bez dodatnih izvora energije korištenjem drugih energenata.
Prema svemu do sada poznatom, vjerovatno bi
bilo moguće korištenje geotermalne energije i u gradovima Banja Luka, Laktaši,
Gračanica, Bijeljina (sa ili bez toplotnih pumpi, odnosno dodatnih izvora
energije iz drugih energenata). Ostali poznati izvori geotermalne energije nisu
relativno blizu urbanih mjesta, niti zadovoljavajuće temperature, da bi uskoro
bili isplativi za korištenje za zagrijavanje u stambenom sektoru.
Ima
li pozitivnih primjera korištenja geotermalne energije u nekoj lokalnoj bh.
zajednici?
Za sada nemamo značajnijih pozitivnih
primjera korištenja geotermlne energije u nekoj lokalnoj zajednici, izuzev već
pomenutih primjera korištenje za zagrijavanje bazena objekata banjskih
lječilišta, a ponegdje i zagrijavanja objekata koji se koriste za potrebe banja,
kao i korištenja geotermalne energije u poljoprivredi. Ipak, treba spomenuti i
korištenje geotermalne energije u jednom hotelskom kompleksu u Sarajevu, a koji
ne pripada banjskom lječilištu, kao i korištenje geotermalne energije za
potrebe grijanja grada Slobomir (Bijeljina).
Ovdje ću pomenuti još tri lokacije sa
značajnijim istraživanjima i potencijalima, a gdje bi moglo doći do značajnije
primjene geotermalne energije u skoroj budućnosti.
Prvi lokalitet je opština Gračanica, gdje
su od 1979. do 1992. godine izvođena intenzivna geološka, geofizička i
hidrogeološka istraživanja te strukturnoistražna i eksploataciona bušenja kao i
izučavanja kvaliteta, fizikokomeizma, indikacija i primjene termomineralnih voda.
Istraživanja su pokazala širok dijapazon mogućnosti korištenja kao što su:
korištenje voda za liječenje, u balneologiji, terapeutici, rehabilitaciji,
rekreaciji, zdravstvenom turizmu i sportu, flaširanje stolne mineralne vode, energent
u poljoprivredi (uzgoj puževa, školjki, riba, gljiva, peradi, stoke, cvijeća,
povrća, i dr.), toplifikacija industrijskih i stambenih prostora, ekstrakcija
CO2 iz voda, upotrebu inkrustrata za dohranjivanje peradi i kao gnojivo. Moglo
bi se izvesti barem 20-ak bunara, s pojedinačnom snagom od 4 do 14 MWterm
Drugi lokalitet je Domaljevac-Šamac (FBiH).
Na eksploatacionoj bušotini na ovoj lokaciji je dobijena voda temperature 96 0C,
ta voda je korištena za grijanje staklenika, a već duže vrijeme je planirana i
u izgradnji je banja. Na ovoj lokaciji je razmatrano i korištenje geotermalne
energije za grijanje.
Treći lokalitet koji ću spomenuti je možda
i najpoznatiji lokalitet kako u pogledu izvora tako i u pogledu korištenja
geotermalnih voda, a to je područje Sarajeva. U tom području (uži lokalitet – Ilidža)
postoje površinske, podzemne pitke, termomineralne i termalne vode, koje su u
dugom vremenskom periodu korištene na izvorima (preko 2.000 godina), a u
zadnjih 130 godina i na bušotinama. Ovo
područje je jedno od najbogatijih i na užem prostoru na razdaljini od 4 kilometra
skoncentrisanih raznovrsnih krških, aluvijalnih pitkih termomineralnih i
termalnih voda, koje predstavljaju jedinstven primjer ne samo u BiH već i širem
regionu. Najveći razvoj banja Ilidža doživjela je u doba austrougarske, kada su
od 1878-1895. godine izgrađeni novi funkcionalni i smještajni objekti, kao što
su hoteli, banja, parkovske površine. Ilidža je imala Staru banju, Novu banju,
Malu banju, Blatnu banju, kupatilo s CO2, hidroterapiju i hladnu banju. Na ovoj
lokaciji je urađen veći broj bušotina (uglavnom u periodu 1947-1990, jedna
2003. godine), sa različitim nalazima voda
Generalno, kada govorimo o BiH, očekivan je
nastavak primjene geotermalne energije u svrhe za koje se i do sada koristila (balneologija),
s vjerovatnim intenziviranjem. Planirane aktivnosti vezano za primjenu
geotermalne energije u druge svrhe su ograničene na termalnu primjenu u
sistemima grijanja pojedinačnih objekata i naselja (sa ili bez toplotnih pumpi)
npr. korištenje za termalne svrhe u nekoliko hotela, te razmatranje grijanja
naselja na Ilidži (Sarajevo), koja već posjeduju sistem daljinskog grijanja. S
obzirom na nove okolnosti u EU, kako u pogledu ciljeva dekarbonizacije tako i
sigurnosti snabdijevanja drugim vrstama energija, očekivana su nova
istraživanja i planiranja primjene geotermalne energije u energetske svrhe i u
BiH, prije svega za grijanje. Nažalost, u strategijama i strateškim planovima
koji se odnose na energetiku u BiH, pitanje geotermalne energije nije razmatrano
u značajnijoj mjeri.
Za
koje primjere napretka u ovom sektoru znate iz drugih balkanskih zemalja?
U užem region, pozitivan je primjer
korištenja geotermalne energije u Bogatiću (Srbija). Iako se smatra da Srbija ima najveći broj termalnih izvora
po glavi stanovnika u Evropi, ovaj resurs je slabo iskorišćen u Srbiji. Opština
Bogatić uz pomoć termalne vode temperature 75 0C, već grije ca. 15.000
kvadrata, odnosno 8 javnih ustanova. Ova opština je predvodnik u Srbiji i jedan
od 250 gradova, lokalnih samouprava i opština u Evropi koja koristi ovaj način
za grijanje. Ovim načinom grijanja uštedi se 100.000 – 150.000 evra na
godišnjem nivou, u zavisnosti od broja hladnih dana, ali i se ne može zanemariti ni ekološki aspekat. Ideja je da
se u ovoj opštini, pored javnih ustanova, geotermalna voda koristi i za grijanje oko 1.000 domaćinstava, čime bi
Bogatić mogao postati jedino mjesto koje se u cjelosti grije na geotermalnu
energiju, čemu teže i mnogi evropski gradovi. Inače, geotermalnu energiju za
sada koristi više od 5.000 objekata u Srbiji.
Pored Bogatića u Srbiji, vrijedi pomenuti i
grad Segedin u Mađarskoj koji jednu trećinu potreba za grijanjem u stambenom
sektoru koristi iz geotermalne energije. U Hrvatskoj postoji jedna elektrana za
proizvodnju električne energije iz geotermalnog izvora (za sada, jedina u ovom
regionu), geotermalna energija se koristi u banjama i u poljoprivredne svrhe, ali
postoje značajni planovi za grijanje stambenih naselja u sjeverozapadnom i
sjevernom dijelu Hrvatske.
Obzirom
da pratite cjelokupnu situaciju sa obnovljivim izvorima energije kako
napredujemo po pitanju vjetroelektrana i solarnih elektrana?
Iako je u zadnje vrijeme u medijima u BiH
dosta prisutna tema vjetroelektrana i solarnih elektrana, trend izgradnje tih
elektrana još uvijek nije na zadovoljavajućem nivou. Trenutno postoje izgrađene
3 vjetroelektrane (sve u FBIH), ukupne snage 134 MW, te nekoliko stotina
solarnih elektrana (uglavnom snage od nekoliko kW do nekoliko stotina kW), koje
u ukupnom zbiru imaju snagu manju od 100 MW. Dakle, to je u ukupnoj
instalisanoj snazi postrojenja za proizvodnju električne energije (ca. 4,7 GW)
još uvijek zanemariva snaga, a takođe i proizvodnja iz tih postrojenja na
godišnjem nivou je još uvijek zanemariva.
Međutim, sve ukazuje da će vrlo brzo ovaj udio
elektrana (vjetroelektrane i solarne elektrane) u energetskom misku BiH značajno
porasti, jer je u izgradnji ili pripremi izgradnje nekoliko vjetroelektrana
veće snage, kao i solarnih elektrana veće snage. U nekoliko općina su već
tražene ili izdate dozvole za solarne elektrane ukupne snage od nekoliko
stotina MW, a veliki broj subjekata iz sektora industrije, kao i domaćinstava
planira ill je već u realizaciji izgradnje solarnih elektrana relativno manjih
snaga. S druge strane, čini se da kapacitet, ali ni plan i razvoj prenosnih i
dsitributivnih kapaciteta nije prilagođen porastu snage izgrađenih elektrana,
te bi se tu mogli očekivati problemi u skorijoj budućnosti.
Samo za ilustraciju da napomenem, da je u
Češkoj tokom 2023. godine u jednom trenutku bilo blokirano 400 MW solarnih
elektrana jer nisu mogli plasirati svoju proizvodnju u elektro mrežu.
Takođe, solarne elektrane bi mogle ili trebale
biti planirane i s postrojenjima za skladištenje električne energije (baterije
većih kapaciteta), što bi doprinijelo stabilnosti elektro mreža. Kao primjer
navodim Tursku, gdje investitori u vjetroelektrane i solarne elektrane koji
planiraju i skladišne kapacitete, imaju prednost u dobijanju dozvola i
koncesija za izgradnju postrojenja.
Tu
je i biomasa, čije mogućnosti, pretpostavljam, u BiH nisu ni približno
iskorištene? Da li je vršeno mapiranje potencijala biomase u BiH?
Možda će zvučati neobično i neočekivano,
ali korištenje potencijala biomase u BiH je preko 90%, što znači da i nema baš
mnogo prostora za korištenje potencijala biomase bez značajnijih ulaganja.
Pokušaću to objasniti na slijedeći način. Postoji zapravo mnogo različitih
definicija potencijala biomase, te on može biti teoretski, ekonomski,
ekološko-održivi, socijalno-održivi. Istina je da naš teoretski potencijal nije
ni približno iskorišten, ali ako se gledaju ostale navedene definicije
potencijala biomase (ekonomski, ekološko-održivi, socijalno-održivi), on se,
kako sam već pomenuo 90% već koristi. To znači, da se ogrjevno drvo, kao
najčešći obik korištenja biomase, kao i drvni otpad iz prerade ostalih
kategorija drveta koristi u 90% iznosu.
Mogućnosti gdje se mogu dobiti dodatni
potencijali biomase su prije svega slijedeći: korištenje šumske biomase nakon
sječe drveća (za sada se koristi u zanemarivom iznosu, a razlog za to su i tzv.
nedovoljna otvorenost šumskih prostora), sadnja brzorastućih šumskih i
poljoprivrednih kultura (tzv. energetskih usjeva), korištenje poljoprivredne
biomase (otpad iz uzgoja poljoprivrednih kultura, voćarstva i prehrambene
industrije). Korištenje navedenih mogućnosti se već odavno najavljuje (barem
20-ak godina), ali se malo uradilo na tome. Jedan od razloga za to je i što ne
postoji jedinstveno mišljenje stručnjaka iz oblasti šumartsva i poljoprivrede s
jedne strane i eksperata iz oblasti energetike s druge strane. Stručnjaci iz
šumarstva i poljoprivrede su mišljenja da bi se najveći dio biomase koja se
smatra kao otpad trebao vratiti tlu, dok bi energetičari sve to htjeli
iskoristiti za energetske svrhe. Naravno, u svemu tome mnogo faktora igra ulogu
i trebalo bi naći određeni balans između njih. Za početak, treba razgovarati
isključivo na stručnom nivou, uzimajući u obzir ekonomiju, ekologiju i
socijalno društvo.
Mapiranja potencijala biomase su rađena
nekoliko puta u BiH u zadnjih 20-ak godina. To je rađeno u okviru evropskih
istraživačkih projekata (EC/FP6/ADEG projekat, 2004. godine, učestvovao
mašinski fakultet Sarajevo iz BiH, i EC/FP7/CEUBIOM) projekat, 2008. godine,
učestvovao poljoprivredni fakultet Sarajevo), ali i od strane različitih
međunardonih institucija (UNDP, GIZ, USAID). Bio sam učesnik većine tih
projekata, i moram reći da ta mapiranja nikada nisu bila kompletno provedena,
prije svega u određivanju raspoložive
biomase koja se stvarno koristi u odnosu na potencijal, te o kojem potencijalu
biomase se konkretno radi. Ipak za istraživanja su dala određene rezultate i
pokazatelje u pogledu potencijala koji se i danas koriste i citiraju.
Mislim da bi ta ustraživanja i mapiranja
trebala biti provođena u kontinuitetu od strane domaćih nezavisnih
istraživačkih institucija i tek nakon nekoliko godina bismo mogli dobiit pravu
sliku kako u pogledu potencijala tako i u pogledu potrošnje biomase u BiH.
Kada
govorimo o upotrebi biomase, kao domaćeg energenta, navedite nam prednosti i mane?
Osnovna prednost biomase, proizilazi iz
toga što je domaći energent, iako posljednjih godina postoje primjeri i uvoza
biomase u BiH, koliko god to izgledalo apsurdno. Domaći energent, a ako je još
obnovljivog porijekla kao biomasa, uvijek znači doprinos enegetskoj
nezavisnosti, ćemu bi se trebalo stremiti. Naravno, prednost biomase je i
značajno manje emisije polutanata i CO2 u odnosu na korištenje fosilnih goriva,
iako mnogi smatraju da je to potpuno gorivo bez emisija prilikom sagorijevanja
i u lancu snabdijevanja, to nije tačno.
Sama biomasa jeste karbonski neutralno
gorivo, ali njen tzv. karbonski otisak u procesu od proizvdonje do krajnje
upotrebe može biti značajan. Što se tiče lanca snabdijevanja, dopreme biomase u
bilo kojoj formi do krajnih korisnika, tu se stvaraju određene emisije
polutanata jer se za dobijanje većine oblika biomase koriste fosilna goriva
(sječa, transport, prerada), a čak i tamo gdje se koristi električna energija u
procesu, stvara se značajna emisija CO2 zbog našeg energetskog miksa za
proizvodnju električne energije u BiH u kome dominira električna energija
dobijena iz TE na ugalj.
Joše jedan nedostatak biomase, je njeno korištenje
u neadekvatnim ložištima (kotlovima i pećima), zbog čega dolazi do nepotpunog
sagorijevanja, kao i emisije čvrstih čestica. Idealno bi bilo da se za određeni
oblik biomase (piljevina, sječka, komadno drvo, briket, pelet), koristi tačno
određeno ložište jer će s njim biti postignuto najefikasnije korištenje.
Naravno, većina oblika biomase se može koristiti u različitim ložištima, ali
kao što sam već pomenuo ranije, to je uvijek sa smanjenom efikasnošću i s
povećanom emisijom polutanata.
Da
li i mali poljoprivrednici mogu imati koristi od sakupljanja otpadaka i
snabdjevanja postrojenja na biomasu gorivom?
Mali poljoprivrednici u našim uslovima ne
mogu imati značajnijie koristi od sakupljanja otpadaka iz poljoprivrede i
snabdijevanja postrojenja na biomasu. Kada govorimo o otpadu iz poljoprivrede,
tu se prije svega misli na otpad kod uzgoja poljoprivrednih kultura (slama/stabljike/ljuske),
u voćarstvu (otpad od rezidbe i uklanjanja stabala), i otpad u prehrammenoj
industriji.
Otpad koji nastaje prilikom uzgoja
poljoprivrednih kultura (slama/stablike/ljuske) je specifičan sa aspekta
sagorijevanja i zahtijeva posebna ložišta kojih nema na našem tržištu. Danska i
Mađarska su primjeri zemalja gdje se u značajnijoj mjeri koristi otpad iz uzgoja
poljoprivrednih kultura u energetskim postrojenjima. Uglavnom se radi o većim
energetskim postrojenjima. U BiH, možda bi imalo smisla izgradnja nekog relativno
većeg postrojenja na otpad iz uzgoja poljoprivrednih kultura, ali je za takvo
postrojenje potrebno osigurati tržište energije (blizina urbanih i/ili
industrijskih zona), ali i dugoročno osiguran kompletan lanac snabdijevanja takvom
biomasom. U današnje vrijeme, u našim
uslovima, mali poljoprivrednici to ne mogu ostvariti bez značajnije uloge nadležnih
vlasti.
S druge strane, otpad iz voćarstva je
takodje zanemariv što se tiće pojedinačnih vočnjaka, i važi slično kao za
prethodni primjer, imalo bi smisla njegovo prikupljanje i korištenje većih
količina na jednom mjestu, ali u obliku sječke, ili eventualno njegovo
briketiranje ili peletiranje. Naravno, posotoji mnogo primjera gdje mali
poljoprivrednici koriste otpad iz svojih voćnjaka, ali to je često u
neadekvatnim (nedovoljno efiaksnim) ložištima, i stvarna cijena u takvom lancu
snabdijevanja je prilično visoka.
Otpad iz procesa proizvodnje u okviru
različitih prehrambenih industrija se takođe uglavnom ne koristi.
Da
li investitori imaju jasnu računicu da se u novim projektima u poljoprivredi,
industrijskoj proizvodnji ili drugim oblastima opredjele za biomasu, ali i
druge obnovljive izvore energije? Ili koliko lokalnih kotlovnica, s naglaskom
na javne ustanove, prelazi na biomasu i uopšte OIE?
Investitori nemaju jasnu računicu da se u
novim projektima u poljoprivredi, industrijskoj proizvodnji ili drugim
oblastima opredjele za biomasu, dok sve više imaju računicu da se opredjele za
korištenje solarne energije. Razlozi za nekorištenje biomase u projektima u
poljoprivredi su višestruki, ali to je prije svega značajne investicije u efikasna
postrojenja za korištenje otpada iz poljoprivrede. Postoji vrlo mali broj
primjera proizvodnje i upotrebe biogasa na farmama i/ili poljoprivrednim
gazdinstvima, odnosno drugog poljoprivrednog otpada, jer su te tehnologije još
uvijek značajno skuplje u odnosu na tehnologije s fosilnim gorivima, ili
tehnologije za korištenje solarne energije. Još jedan razlog za to je što nema
odgovarajućih poticaja za korištenje takvih tehnologija.
Značajan pad cijena tehnologija za korištenje
solarne energije, kao i sve veća dostupnost tih tehnologija i kompanija koje
nude usluge izgradnje tih postrojenja, pokrenuli su trend korištenja solarne
energije, posebno u industriji, ali i u rezidencijalnom sektoru. Tome je
doprinijelo i relativno dobro uređeno stanje s legislativom u ovoj oblasti,
posebno u RS. Međutim, taj trend korištenja solarne energije je prvenstevno za
dobijanje električne energije, ali ne i za korištenje solarne termalne energije
(za potrebe pripreme tople vode I eventualno grijanja)
U periodu od 1996. do 2020. godine,
postojao je trend kod lokalnih kotlarnica (starih ili novih) da se koristi
biomasa šumskog porijekla. To je u početku najviše bilo izraženo u industriji, uglavnom
u drvnoj industriji gdje je biomasa bila nus-produkt, a kasnije i u drugim industrijskim
granama, ali i javnim ustanovama, te nekoliko sistema daljinskog grijanja
(Livno, Gračanica, Srebrenik, Banja Luka,…). Kad je u pitanju vrsta biomase
koja se koristila I tu se može vidjeti promjena u trendu, od piljevine, sječke i
komadnog drveta, koje su se koristile u ranijem periodu, preko briketa i peleta
koji imaju povećan trend upotrebe kasnije. Većom proizvodnjom peleta u BiH,
značajan broj institucija, ali i individualnih korisnika u stambenim objektima
počeo je koristiti pelet. Prošlogodišnjim značajnijim rastom cijena i ovog
energenta, mnogi se ponovo preispituju u pogledu izbora energenta za grijanje,
kako u industriji, tako i u stambenom sektoru. Nažalost, nadležne vlasti na
bilo kom nivou nisu se pokazale spremnim upravljati tim procesima.