Koliko činjenica da Bosna i Hercegovina još uvijek nema Vijeće ministara, predsjedavajućeg Vijeća, odnosno državnu vlast, utiče na dodatno zaostajanje BiH za susjedima u približavanju evropskim integracijama i kako vi vidite taj proces?
Topić: Ja mislim da mi zapravo na tom putu stojimo. Naravno da ta činjenica puno otežava, ali opet, rekla bih, nemamo ni neku vrstu garancije da će, i u slučaju da se formira vlast, oni koji budu sudjelovali u njenom vršenju raditi sve one neophodne reformske procese koji bi nas približavali i pomaknuli s ove mrtve tačke ka Evropskoj uniji. To govorim iz prostog razloga što smo imali protekle četiri godine i moram uvijek iznova da podsjećam da se oni koji su bili na vlasti nisu pretjerano uzbuđivali niti su nastojali ubrzati taj put i izvršiti barem dio reformi koje su nam bile neophodne na tom putu.
Šta je razlog za takvu situaciju?
Topić: Mislim da je spremnost domaćih političkih lidera ili kvazipolitičkih elita u Bosni i Hercegovini za pristupanje Evropskoj uniji samo deklarativna. Dakle, oni se negdje na toj razini samo deklarativno zalažu za pristupanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji, mislim – iz prostog razloga zato što su oni vrlo dobro svjesni da je taj put vrlo daleko i da oni nisu – kao sadašnja generacija političara – ta generacija koja će Bosnu i Hercegovinu uvesti u Evropsku uniju. S druge strane, drugo obrazloženje jednog takvog ponašanja jeste da njima savršeno odgovara okvir u kojem se Bosna i Hercegovina nalazi, a vidimo da taj okvir ni na koji način ne korespondira sa onim vrijednostima i standardima koje vrijede u zemljama Evropske unije.
Brojna istraživanja raspoloženja građana pokazuju visok procenat zainteresovanosti za ulazak Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. S druge strane, to nije iskorišteno kao objedinjavajući faktor u duboko podijeljenoj zemlji. Kako to objasniti?
Topić: Rekla bih da je tu u ovom momentu jedini mobilizacijski i motivirajući faktor u Bosni i Hercegovini oko kojeg postoji opšti konsenzus – a znamo da u drugim stvarima zapravo nema konsenzusa. Opet govorimo o dvije razine. Taj konsenzus postoji na nivou građana, na nivou javnosti, a postoji samo na deklarativnoj razini kod političkih elita. Ja moram ovdje da ukažem na – po meni – svojevrstan paradoks. Bez obzira što je takva prijemčivost građana, takva saglasnost oko ulaska u EU – mislim da dobar dio smatra da će time biti riješeni svi problemi koji opterećuju Bosnu i Hercegovinu – nismo primijetili da grupa – sem rijetkih medija – vrši pritisak upravo na političku elitu zbog nečinjenja ničega na putu ka Evropskoj uniji. Znači, mi imamo jednu javnost koja jasno izražava svoj stav da hoće zemlja da bude članicom Evropske unije, ali je potpuno indiferentna, potpuno hladna, potpuno apatična i ni na koji način ne vrši pritisak na one koje su birali da zaista urade nešto na tom putu.
Stanje “slučaja”
Može li napredak Hrvatske biti pokretačka snaga za Bosnu i Hercegovinu?
Pomicanje svih ostalih zemalja ka Evropskoj uniji, prijem Hrvatske u EU, može samo biti inicijalna kapisla koja može Bosnu i Hercegovinu negdje otrijezniti, odnosno njene političke predstavnike otrijezniti, da ne dopuste da ostanemo, recimo, ta neka mračna rupa na Balkanu, potpuno izolovana, koja na nekoliko kilometara jednostavno ima taj zid Evropske unije.
U očekivanju dolaska specijalnog predstavnika EU Petera Sorensena, uobičajeno je pitanje: šta možemo očekivati, da li će međunarodna zajednica pokrenuti stvar s mrtve tačke?
Topić: Ja mislim da će biti vrlo teško u početku pokrenuti neke stvari, jer ćemo se kao zemlja suočiti sa dva, da kažem, visoka predstavnika, odnosno specijalna predstavnika, što će svakako izazvati određenu konfuziju. S druge strane, ja svakako spadam u onu grupu koja smatra da sve stvari isključivo leže na nama, da su u našim rukama, tako da ne treba očekivati da će specijalni predstavnik EU u BiH učiniti umjesto nas posao koji je neophodan. Mislim da je u tom pravcu već nekoliko puta stigla vrlo jasna poruka iz Brisela.
To znači – do nas je?
Topić: Apsolutno je do nas. Opet dolazimo do one jedne stvari koja oslikava svu vrstu paradoksalnosti u Bosni i Hercegovini. Mi vidimo da postoje one političke snage koje stalno kritikuju međunarodnu zajednicu, koje nastoje da međunarodna zajednica čim prije ode, a na drugoj strani ne čine ništa da bi preuzeli taj dio odgovornosti i onaj dio poslova, koji bi značio otvoren put ka odlasku međunarodne zajednice iz Bosne i Hercegovine.
Izgleda da je zemlja „slučaj”, kako mnogi nazivaju Bosnu i Hercegovinu, to postala zahvaljujući širem krugu aktera, a ne samo političara.
Topić: Snosimo svi dio odgovornosti za to stanje, kao što ste rekli, „slučaja“ u kojem se nalazimo. Pri tom, uvijek sam sklona reći, ne želim amnestirati svakog pojedinca, svaku kariku društva, tako da ne bih isključivo krivicu i odgovornost za svođenje na „slučaj“ pripisala samo političkim strankama.