Neposredno pred otvaranje, poziva najpoznatije europske paleontologe i antropologe, pa ih vodi u obilazak parka. Znanstvenici impresionirani šetaju poluotokom uređenim u stilu konca prošlog stoljeća, sa crkvama i shopping centrima, kad odjednom na televizoru u kafiću vide lice Dijane Čuljak.
Izumrli Tuđmani
– Ovo je uživo?? – oprezno pita jedan antropolog.
– Aha – kratko će Kerum.
– Dnevnik u sedan i po.
– Ali, kako…? – zamuckuje ovaj, dok se Kerum smješka.
– Fascinantno – dodaje neki paleontolog s naočalama.
U obližnjoj trafici kupuju onda današnje novine, i zadivljeni otkrivaju da su to novine iz devedesetih: HDZ-ova vlada u jeku predizborne kampanje svečano otvara ceste, vodovode, škole i liftove, biskupi pozivaju vjernike na obračun s neprijateljima mlade države, hrvatski branitelji prijete izdajnicima, a zagrebačka Croatia je peti put zaredom prvak Hrvatske. Iznenada, onaj paleonotolog skoči sa stolice.
– Jeste li vidjeli ono?
– Što? – pitaju ga.- Miroslav Tuđman! – povikao je paleontolog. – Prošao je sad dolje, zamakao kroz onaj volat. Isti Miroslav Tuđman!
– Budalo – zajebava ga učeno društvo. – Tuđmani su izumrli prije više od deset godina.
– Ja sam paleontolog i znam kako izgleda Tuđmanovo mladunče. Vjerujte mi, ono je bio Miroslav Tuđman.
Društvo se slatko nasmijalo, a paleontolog se uvrijeđeno lecnuo. Kerum im dalje pokazuje na zidovima ustaške grafite, kukaste križeve, plakate, letke i potjernice iz ranih devedesetih, znanstvenici snimaju kamerama i živo komentiraju, izašavši na široki prostor Rive taman na vrijeme da ugledaju bučno krdo kako u topotu prolazi pored njih.
Zadivljeni znanstvenici
– Tvornički radnici – autoritativno je zaključio stariji profesor.
– Po trlišima bih rekao da su iz Dalmacijavina.
– Jesu opasni? – pita jedna antropologinja.
– Jok – umiruje ih Kerum.
– Štrajkuju. Vlada objavila natječaj za privatizaciju.
– Nemoguće! – otelo se profesorici.
– Privatizacijska pljačka je u Hrvatskoj završila devedesetih!
– Nevjerojatno – prošaptao je onaj paleontolog pažljivo prišavši jednom radniku. Ovaj mu je dobroćudno tutnuo letak u ruku i produžio.
Skupina zadivljenih znanstvenika nastavlja potom preko Rive, kad odjednom svi zastaju i bez riječi podižu poglede. Užasnuta lica zamrznuta su u grču nepojamnog straha dok gledaju na svega dvadesetak metara udaljenosti predatora u demodiranim naočalama kako urla nešto o smutljivcima, mutikašama i jalnuškim diletantima.
– Recite da sanjam, ovo je…
– Psssst! – šapuće Kerum.
– Bez naglih pokreta.
Tako će valjda jednog dana izgledati Split, nacionalni Jurski park iz davnih devedesetih, zaštićeni park prirode i društva.
Tako će izgledati tajanstveni poluotok ekscentričnog bogataša Željka Keruma, čim znanstvenici iz njegovog laboratorija izdvoje DNK iz krvi u fosilnim ostacima jednog od komaraca, novinara, ili nekih drugih insekata što su ondašnjim dinosaurusima pili krv, i tako kloniraju Franju Tuđmana, Ivana Pavla Drugog i ostale heroje s kraja prošlog stoljeća.
Do tada, turisti će se morati zadovoljiti tematskim Disneylandom hrvatskog mezozoika sa brončanim figurama u protuprirodnoj veličini.
Ekscentrični bogataš Željko Kerum privodi pripreme kraju, i uskoro će splitska Riva biti orubljena hrvoredom vjernih replika dinosaura iz sretnih devedesetih: spomenik hrvatskim vitezovima pred crkvom svetog Frane, brončani Franjo Tuđman na Mletačkom mulu – splitski Kip slobode – i papa Ivan Pavao Drugi kraj Biskupove palače.
A sasvim na kraju, tamo u trajektnoj luci, radnici Dalmacijavina. Kao živi.
– Molimo vas da ih ne hranite – upozoravat će vodiči turiste.
– Nisu oni navikli na ljudsku hranu.