I taman kada smo pomislili da su vremena narodnih heroja i primanja ordenja prošla, eto ti nama našem Nebojši Radmanoviću ni krivom ni dužnom okačiše metalno priznanje o junačka prsa, da ga podsjete da se za narod vrijedi boriti i biti vjeran sin domovine, i da nije uludo trošio živce i znoj zarad dobrobiti naroda i narodnosti BiH.
Naime, delegacija Evropskog pokreta BiH uručila je Predsjedavajućem Predsjedništva BiH, Nebojši Radmanoviću, Orden Evropskog pokreta BiH za pomirenje naroda i promociju regionalnog partnerstva u procesu evropskih integracija.
Pa, dobro, Nebojša je stara politička kuka, nije on od juče. A i kome da daju jedno takvo priznanje prije nego njemu? Orden za zasluge primili su i predsjednici komšijskih država Tadić, Josipović i Vujanović, pa kako sad jedan bosanskokrajiški patriota da ne bude počašćen jednim takvim poklonom. Zaslužio je on i više od komadića željezarije. Uostalom, mi iz Bosanske Krajine smo poznati po čojstvu i junaštvu, a teret naroda navikli smo da nosimo na svojim plećima i izguramo do kraja.
Imamo mi mnogo narodnih heroja, Midžiće, Karabegoviće, Kapore, Stojanoviće, Masleše, a sada, evo, među njih možemo uvrstiti i jednoga Radmanovića. Hvala sili svemogućoj što imamo takvoga junaka! Neka nam je živ i zdrav još stotinu godina i kao takav da nam u budućnosti pridonese svakojakim blagodetima države i društva.
Sreća naša što smo zemlja u kojoj se narodni heroji i rađaju i životnim iskustvom stvaraju. Što su nam političari ne samo etični i moralni, već su uz sve to i hrabri da hrabriji ne mogu biti. Što se junački bore ne samo za ekonomski razvoj zemlje i bolji standard ljudi, već i za sveobuhvatno pomirenje naroda i narodnosti u državi i šire. Nesebično se zalažu za naš prosperitet! Hvataju se u koštac s krizama i nemaštinama, odagnavajući ih s naših vratova, ne dajući da nas dave i koče u napretku.
Šta bi mi bez svojih narodnih heroja, kukala nam majka?! Da li bi uopšte mogli da razmišljamo o evropskim integracijama? Sumnjam da bi! Jer u Evropu mogu samo oni narodi na čijem čelu stoje herojski političari, koji se sopstvenim prsima bore za bolje sutra! E, pa, lasno ćemo mi sa njima u bolje sutra!
Nekada smo imali narodne heroje koji junaštvo pokazaše u ratu. Njihove biste su nas podsjećale, i podsjećaju, da se vrijedi za državu i narod boriti. Danas imamo junake koji svoju hrabrost pokazuju u miru. Te žive legende danonoćno se zalažu za progres i ekonomski razvoj zemlje. Što više budemo imali takvih heroja i junaka, to će nam država biti stabilnija i rahatnija.
Sva sreća, ponavljam, što smo zemlja u kojoj se narodni heroji rađaju! Nije Nebojša jedini. U borbenoj koloni još je mnogo junaka i heroja, Komšića, Izetbegovića, Dodika, Lagumdžija, Čovića i sličnih. Srećna je zemlja koja takve junake rađa!
Kada to znamo i kada smo toga svjesni, zar imamo pravo da ne vjerujemo u srećnu budućnost? Zar možemo biti negativni prema postojećem stanju i zlobni kritičari vremena? Naravno da ne bi trebali biti, jer to rade samo zlobnici i hulje, a prave patriote će uvijek više vjerovati svojim herojima koji stoje na čelu države, nego li sopstvenim očima, ušima i stomacima. A ako i jesmo gladni, onda to nije zbog nestašice hljeba, već zbog nestašice ljubavi i vjere prema herojstvu i junačkoj otadžbini!
Postoji li ijedna evropska zemlja koju vode junaci, u čijem parlamentu je svaki drugi poslanik narodni heroji? Ne postoji, naravno, jer BiH, sa sve RS-om i Federacijom, jedinstvena je po svemu pa i po broju narodnih heroja, cifri koju bi trebalo da uvrste u Ginisovu knjigu rekorda!
Od čega ćemo odlijevati biste i spomenike današnjih heroja ne znamo, ali da ćemo zbog toga biti u manjku s bronzom i čelikom, ne treba da sumnjamo.