Nakon sastanka sa predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom četiri ratna vojna invalida iz Dervente, koje je predvodio Zoran Kolundžija, prekinula su 26-dnevni štrajk glađu.
Istakli su da je na sastanku je postignut odgovarajući napredak u pogledu mogućnosti rješavanja njihovih zahtjeva.
“Odlučili smo se da prekinemo štrajk glađu, jer je jedan invalid glađu morao ići kući zbog teškog zdravstvenog stanja njegove majke, dok je drugi kolabirao pošto je ranije imao dva infarkta i bojao sam se fatalnog ishoda”, rekao je Kolundžija novinarima nakon sastanka kod predsjednika RS u Palati Republike.
Kolundžija je naveo da je dobio čvrsto obećanje predsjednika RS, da će u narednom periodu biti rješeni svi njihovi raniji zahtjevi.
“Očekujemo u narednih mjesec dana da će biti ispunjeni naši zahtjevi, u suprotnom vratićemo se u masovnijem broju u Banjaluku, formirati šatorsko naselje i i nastaviti štrajk glađu sve do ispunjenja zahtjeva”, naglasio je Kolundžija.
Podsjetimo da su četiri borca iz Dervente protestovali u Parku Mladen Stojanović u Banjaluci, tražeći obustavljanje revizije boračkih prava u RS, povećanje invalidnina za 100 odsto i isplatu boračkog dodatka svim borcima. Predsjednik Srpske, Milorad Dodik, lično je obećao da će se njihovim zahtjevima udovoljiti, ali je na to obećanje koje je dao u februaru zaboravio.
Grupa boraca iz Dervente započela štrajk glađu početkom februara. Sedam dana nakon što su započeli štrajk glađu, borce je posjetio Predsjednik Dodik i pozvao ih u svoje predsjedničke odaje. Na sastanku im je obećao ispunjavanje svih zahtjeva i oni su otišli svojim kućama, napominjući da će se vratiti u Banjaluku ukoliko se ti zahtijevi ne ispune u roku od dva mjeseca.
Od sastanka je prošlo više od dva mjeseca, ali ispunjavanje boračkih zahtjeva nije ni započelo, tako da su se oni vratili na staro mjesto u parku, gdje su 26 dana spavali u šatoru bez obzira na hladne noći i kišu. Borci iz Dervente su Davidović Željko, Đekić Mirko, Vukmirović Miladin i Kolundžija Zoran i invalidi su od II do IV kategotrije invalidnosti.
Kolundžija Zoran nam je rekao da su u februaru razgovarali sa Predsjednikom duže od dva sata i da im je on rekao da ukoliko za dva mjeseca ne budu svi problemi riješeni, dođu pred zgradu Vlade RS.
„Mi smo ispoštovali dva mjeseca, poslali smo pismeni dopis Predsjedniku i dobili smo povratnicu bez odgovora, pa smo ponovo došli da protestujemo u Banjaluku. Drugi dan po našem ponovnom dolasku, Ministar Petar Đokić je došao i, na obećanja koja nam je Dodik dao, on je još mnogo toga nadodao. Međutim, vidimo da je sve to bila laž“, rekao je za BUKU Kolundžija dan prije prekida štrajka.
Poslije posjete Ministra Đokića, koji borcima iz Dervente nije dao nijedan konkretan odgovor, niko ispred zvaničnih institucija, niti iz resornog ministarstva, nije došao da obiđe ove ljude koji su u februaru lakovjerno prihvatili Dodikova obećanja.
Borci su kazali da postoji mogućnost da im se pridruži još ljudi, pa bi za nekoliko dana moglo doći do formiranja šatorskog naselja u Banjaluci. Oni ističu da je ovim njihovim protestom započeo „sveopšti otpor prema tiraniji koja se zove dodikokratija i prema vlasti koja je dovela cjelokupno građanstvo do ruba propasti“.
„Ukoliko za pet dana ne dođe do nekih konkretnih poteza mi ćemo ići i na najradikalnije mjere koje su nam dostupne. Ovo je takav cinizam i takvo poniženje da počinjemo gubiti živce, jer je nedopustivo da se vlast na ovaj način odnosi prema boračkim kategorijama. Moramo istaći da naši zahtijevi nisu nekorektni“, rekao je Kolundžija.
Borci su podsjetili i na probleme isplate boračkog dohotka koji nije bio planiran u budžetu Vlade RS i koji je tek pod pritiksom javnosti isplaćen.
„Izjavom da ‘ukoliko borci izađu na proteste, neće dobiti ništa’, Dodik je rekao sve o nama. Ko je on da može tako nešto reći? Zbog toga mislim da je kucnuo zadnji momenat da se sve strukture građana osvijeste i da pruže otpor prema ovoj vlasti“, istakao je Kolundžija.
Mirko Đekić, koji takođe protestuje u Parku Mladen Stojanović, rekao je da im građani prilaze i daju im podršku, ali da mu nije jasno zbog čega nema masovnijih protesta kada je očigledno da su svi nezadovoljni situacijom.
„Meni samo nije jasan ovaj narod. Ljudima kao da je lijepo i neko bi rekao da oni uživaju u bajkama života. Realnost je potpuno drugačija i svjesni smo da nam nije dobro, ali ne radimo ništa što bi promijenilo tu situaciju. Narod se vjerovatno boji da nešto uradi, jer ljudi su u kreditima i boje se otkaza. Da bi se desile neke promjene, na proteste bi trebalo da dođe 5000 ljudi koji bi javno izrazili svoje nezadovoljstvo. Ja nisam za lupanje ili rušenje, ali mirni protesti su dobar način iskazivanja onog što narod misli i osjeća. Kad je Vlada RS počela da smanjuje dječji dodatak, to vam sve govori i tu prestaje bilo kakva priča da je ova vada dobra i da radi za dobrobit građanstva“, rekao je za BUKU Đekić.
Četvoricu boraca dan prije nego što su odustali od štrajka zatekli smo sa dva simpatizera koji su došli da ih podrže i pruže poneku riječ utjehe. Borci napominju da im ljudi svakodnevno prilaze i pitaju ih kako su i da im ta podrška mnogo znači. Ali da ipak, kad padne noć, oni ostanu sami, uvuku se pod svoj šator i čekaju novi dan.
Sad ćemo sačekati mjesec dana da vidimo da li će Dodik ispuniti oni što je, drugi put, obećao. Međutim, kako stvari sa Dodikovim obećanjima stoje izvjesno je da bi mogli gledati nastavak ove priče.