Osamdesetak elitnih marinaca upucalo je najtraženijeg svjetskog teroristu nadomak Islamabada, prijestonice Pakistana. I šta sad? Ništa, naravno.
Mediji su posljednjih nekoliko dana hranili svijet biografijom, DNK analizom, igračkama, porijeklom, bogatstvom, brojem žena i, uopšte uzev, svim što se moglo prodati, a ima potpis Bin Ladena. Još se očekuje njegova zadnja poruka, koja je, naravski, tajna. Najtajnija i još posljednja. Da svijet može nešto pregristi između svadbe vojvode i vojvotkinje od Kembridža i duela Reala i Barselone.
Uklanjanje, ili što bi rekli Lazanski & co. dekapitacija Bin Ladena, došlo je kao kec na desetku Obami. Već poljuljanog ugleda, Obama je, kako sada stvari stoje, ovim aktom uhvatio posljednji voz za ozbiljnu kandidaturu za drugi mandat. Amerika je, osim jenkijevskog zadovoljenja pravde, dobila i neki vid satisfakcije u lešu Osame Bin Ladena.
Naravno da je bacanje trupla u more, koje, usput, nema veze sa islamskim običajima, prilično kontroverzna stvar. Sa jedne strane, dobro je, kako kažu analitičari, da ne postoji nikakvo znamenje o Obaminom vječnom počivalištu. Sa druge strane, odmah po objavi o rješavanju tijela, javili su se teoretičari zavjere, koji, naravno, smatraju da Osama nije ubijen. Oni su iskoristili neke budalaste fotošop fotografije od bogznakad da dokažu kako je Bin Laden živ.
Osama, Obama, igračke
U čitavom ovom populističkom bućkurišu, možda je najzanimljivija putanja krupnog kapitala, koji, kao što znate, nema granice, ideologije i ostale budalaštine kojima su ljudi skloni. Otkako je Koka Kola tankana u nacističkoj Njemačkoj pod radnim, i do danas nepromijenjenim nazivom Fanta, pa do današnjih fabrika igračaka po jugu Kine, ništa se nije promijenilo.
Svijet zna da je pored Barbike, Osamina i Obamina lutkica najprofitabilnija plastikurija, a bez da u njih sipate kokain. Zanimljivo je da su i Osama i Obama, kao igračke naravno, morali proći provjere da se, nedajbože, dječica ne otruju glođući im glave od svrbeža prvih zubića. Opet, kako je ironično, i nadasve rasno nekorektno, ali sudbina je udesila da je boja puti Osame i Obame gotovo ista. Tako su manufakture diljem Azije uštedile na izradi glava dvojice junaka. Samo je jednu trebalo obogatiti bradom i turbanom.
Štampanje likova na majicama je potpuno ista stvar. Čitavi tankeri sa pamukom najlošijeg kvaliteta čekali su diljem Azije, kao zapeti tomahavci, da pojure ka lukama Evrope i Amerike i bljunu na ulice tekstil sa porukom kako više nema glavnog tlačitelja slobodnog svijeta. Majice koštaju između 10 i 25 dolara, a prodavci tvrde da je ovo prvi put u istoriji da su imali ovoliku navalu na reklamne proizvode, a da se ne radi o izborima za predsjednika SAD. A te iste maje su za vrijeme potrage bile svega dva-tri dolara. Eto profita.
U gaćama mi Osama
U prodaji nisu samo odjevni predmeti, već je smrt bin Ladena iskorištena i za prodaju šolja za kafu. Čak se mogu naći i tanga gaćice sa motivima smrti lidera Al Kaide. Ostavljam vam da sami zamislite mladi par koji je riješio da ,,osvježi“ svoju vezu ovim gaćicama. Kapital, kao što rekoh, ne poznaje granice ni ukusa, a bogme ni zdravog razuma.
Jedan evro ili dolar, svejedno je. Sve dok se diže. Kapital, naravno.
Cijena nafte je, sa druge strane, da prostite, pala. Ne zna se zašto. Euforije radi, valjda, Vol Strit je dao fri šiping u ovoj nedjelji. Mi ćemo ga osjetiti nikada, a možda ni tada. Mislim na taj fri šiping.
E, sad, jasno je svima kako je ubistvo jednog zlotvora višestruko ekonomski profitabilna stvar. Živjeće on još dugo u Če Gevara opciji na obleci islamističkog hipsteraja Jugoistočne Azije. Zapravo, živjeće Osama toliko dugo dok se iz njegovog zločinačkog lika i djela može iscijediti i poslednji dolar, jen, rupi, šta god. A to će, kapitalu hvala, potrajati.
Upražnjeno radno mjesto
Ubistvom Osame Bin Ladena, otvoren je prostor za novog najomraženijeg lika slobodnog svijeta. Kako slobodan svijet može da pojmi zlo i strah samo u personalizovanom obliku, u što kraćem vremenu se mora naći Bin Ladenova dostojna zamjena. Neki već sada tipuju na egipatskog ljekara, inače poznatijeg kao idejni vođa Al Kaide, Ajmana al Zavahirija. Opet sa stanovišta marketinga, već je izanđala priča o Al Kaidi, koja i zvanično nije više najveće zlo. Stoga ni Zavahirijeve lutkice neće imati dobru prođu. Jasno je da kapital traži kakvo mlađe meso, koje će pretočeno u plastiku biti profitabilnije. Vremešni Egipćanin nema tu marketinšku moć.
Jasno je kao dan, bar zdravomislećem dijelu planete, da će svaki radikalni umobolnik sklon kakvom masovnom pogromu ljudi, od Patagonije, do Pelagonije, od Bugojna do Bermuda, pokušati da konkuriše na upražnjeno radno mjesto. Što više mrtvih, to veća cijena njegove lutkice-jedini uslov konkursa.
Opet, zli jezici tvrde kako je ubistvo Bin Ladena, na neki način izlazna strategija Stejt Depertmenta iz Afganistana. Mada, ubrzano povlačenje usloveljeno ubistvom prve glave Al Kaide značilo bi i defakto poraz Amerikanaca na Afganistanskom tlu. Ipak je Obamina inteligencija neosporna, pa je malo vjerovatno da će, unatoč obećanjima, prva vojna sila svijeta dati tek tako petama vjetra. Rekapitualcije radi, Ameri odlaze iz Afganistana, samo se ne zna kad.
Lovac na potezu i džirlo palci…
Što bi rekli pjevači lakih nota, lovac je na potezu. Svijet, dječije naivnih i razrogačenih očiju, iščekuje osvetnički kontraudar Al Kaide. Njujork, Pariz, London, finale kakve utakmice, Olimpijske igre…sve je u opticaju. Biološko, nuklearno, hemijsko, klasično oružje…sve je dozvoljeno. Arena gladna krvi iščekuje. Vodeći svjetski mediji već su se malo unervozili. Ukoliko pažnja blejača popusti, malo ga prilijepe za ekran već kultnom izjavom kako će eksplodirati atomska bomba negdje u srcu Evrope. Kako, zašto, čija, u ime čega, za čije babe Stane pare, zar je važno?
Fabrike igračaka, tekstila, te ostalih džirlo proizvoda su na stend baj. A oni su ipak najvažniji.
Jedno je sigurno, svijet do Osame i Obame nije imao ovakva dva čovjeka. Jedan je dobio Nobela za stvari koje tek treba da učini, a drugi je pobio milion ljudi, i tek će ih pobiti, a da turbanom nije mrdnuo.
A koju ćete vi lutkicu kupiti?