Uostalom, zašto ono «Bosna» mora uvijek da bude na prvom mjestu? Važna je i Hercegovina! A veoma je važno i to da u Herceg-Bosni, tačnije Mostaru, postoji Hrvatski narodni sabor koji će se brinuti za pravo svog potlačenog naroda.
I eto ti ga sjati se desetak hrvatskih stranaka na čelu sa svoja dva najveća sina naroda šarmantnim Čovićem i neharizmatičnim Ljubićem koji nakratko ponovno udružiše dva raskomadana HDZ-a kako bi stvorili političku platformu za borbu protivu ugroženosti i netrpeljivosti.
Mi moramo da budemo jednakopravni sa Srbima i Bošnjacima. Ustav se mora mijenjati. Vlast na nivou BiH treba da ima na čeku političare koji legitimno predstavljaju Hrvate, a ne tamo neke «polu-Hrvate» iz bošnjačkih stranaka. Ovo nije rušenje države nego jačanje!
Ove silne izjave o dobronamjernosti zapravo su političke baljezgarije jer dobro se zna da je cilj vodećih hrvatskih stranaka stvaranje novog entiteta. Da, s takvom politikom, Hrvati i Bošnjaci, sa sve Srbima, ujediniće se kao što je uostalom ujedinjen i grad Mostar u kojem se HNS održava.
Vlastodršci iz RS-a u tome ih podržavaju pošto bi tako nacionalističke stranke koje se kriju pod plaštom demokratije i socijaldemokratije učvrstile svoj položaj u BiH i imale monopol nad vladanjem razjedinjenim narodima osiromašujući ih do bola.
A šta to boli gore spomenutu gospodu vidi se i po tome kako je Sabor započeo s radom prihvatanjem teksta Izjave o Domovinskom ratu kojom se osuđuju presude hrvatskim generalima u Hagu, gdje se spominje postojanje udruženog zločinačkog pothvata, što se navodi i u slučaju šestorice dužnosnika bivše Herceg-Bosne koji očekuju izricanje prvostupanjske presude.
U Izjavi prisutnih zastupnika je navedeno, citiram, da su neprihvatljivi pokušaji kriminaliziranja Domovinskog rata u Hrvatskoj i Hrvata u BiH. Osuđujemo optužbe o postojanju udruženog zločinačkog pothvata kako u slučaju šestorice dužnosnika Herceg-Bosne tako i u slučaju operacije Oluje. Oluja je bila legitimna vojno-redarstvena akcija kojom je oslobođena Hrvatska i dovela je do zaustavljanja rata te potpisivanja mirovnog sporazuma u BiH.
Dakle, to bjesomučno spominjanje ugroženosti naroda je samo paravan kojim bi se zaštitila stalnoprisutna politika započeta još u devedesetima, a to je stalno pozivanje na nekomotnost u jednoj državi i nemogućnost suživota zbog tlačenja od strane druga dva naroda.
Svi imaju neke svoje domovinske ili otadžbinske ratove i dok ih političari budu stavljali u prvi plan naravno da na dnevni red nikada neće doći ekonomska politika i normalizacija odnosa. Uostalom, one malo ljevičarskije partije kao što je Radom za boljitak nisu ni prisustvovale ovom skupu. Sam naziv ove stranke govori zbog čega je to tako. Kome je iz dva HDZ-a stalo do boljitka u državi, molim vas lijepo. Ono šta njih zanima jeste u kojem će postotku participirati u vlasti, sve ostalo je luk i voda.
Naravno da su vodeći mediji iz RS koji propagiraju Milinu politiku zdušno podržali «skup hrvatskih patriota» nazivajući ga, citiram, posljednjim krikom naroda koji već godinama ostvaruje svoja prava na kašičicu onoliko koliko im je dozvoljavao nešto fleksibilniji SDA sa Sulejmanom Tihićem na čelu, odnosno, onoliko prava koliko im je uskraćivao nezasiti Zlatko Lagumdžija.
Ma, odlično. Samo neka se popljuje ona druga strana. Važno je da su se u RS Hrvati nakusali svojih prava te su ih siti za cijeli život. Svakako da je Mili i Milinima mila Herceg-Bosna i da će uvijek podržati treći entitet. Tako će i ono malo Hrvata iz RS dobiti priliku da pređu na svoju stranu Herceg-Bosnu i budu svoji na svome.
Politika Bosne i Hercegovine je zaista postala sarkastična. Valjda će doći vrijeme kada će taj sarkazam početi da ujeda i one koji ga stvaraju!