Istraživanje njemačke agencije DPA došlo je do zaključka da su političke partije najveći problem u BiH. Šta mislite o tome?
Ne volim isključive ocjene. Međunarodne analize i istraživanja o BiH često griješe, a prateći posljednje trendove oni misle da su problematične političke partije. Ja ne mislim da je to tačno. Političke partije dobijaju podršku naroda i one su pravi odraz naroda i njegovog raspoloženja. Partije iskazuju ono što narod misli i osjeća. Problemi nastaju kao posljedice istorijskih okolnosti u BiH, a tu političke partije nemaju mnogo moći.
Mjesecima nakon izbora imamo situaciju da još uvijek nije izabrana vlast na nivou BiH. Da li to ide u prilog ovom istraživanju da su partije problem?
Glavni razlog neformiranja vlasti je sukob između dva ideološka koncepta u FBiH. Jedan je zastupao SDP, a drugi HDZ. Nije to sukob politike, nego dvije vizije gdje je za sada pobijedio SDP, jer je prihvatio medijacije međunarodnih institucija koje je HDZ odbio. Problem je postojanje različitih ideoloških koncepata u BiH, sa jedne strane imamo ekstremne građanske koncepte, a sa druge ekstremne nacionalne i zbog toga će uvijek biti problema.
Gdje u toj vrsti političkih ekstrema vidite partiju koju vodite?
Razumna nacionalna partija. Partija koja je dominanta srpska partija, jer u RS dobija najveću podršku, ali to je partija kojoj nije cilj pravljenje problema nego da traži rješenja i istinsko približivanje BiH prema EU,
Da li je moguće praviti kompromis između dva koncepta (građanski i nacionalni) i da li to birači mogu da prepoznaju. U prošlim izborima su ekstremne varijante partija dobile najveću podršku glasača?
Ideje koje zastupa PDP zahtijevaju mirniju atmosferu od one što je prisutna. Građani trenutno preferiraju ekstremne ideje, u RS to su nacionalne ideje. Na tim idejama se zasnivaju laži, a mi nemamo namjeru lagati.
Nezadovoljstvo građana je vidljivo, ali recipročno tome opozicione partije nisu dobile značajan broj glasova.
To se može objasniti i cinizmom birača. Ljudi koji su kritični ili lažu ili nisu glasali. To pokazuje da su ljudi licemjerni. Međutim, ne znamo da li je SNSD izgubio podršku naroda pa da bi tražili vanredne izbore, jer ništa se ne dešava, nema protesta, a prisutne su samo kafanske priče. Tom logikom SNSD ima i dalje veliku podršku građana.
U Hrvatskoj protesti su postali svakodnevni. Da li mislite da je specifičnost medijske scene u RS razlog što ne vidimo organizovan oblik protesta?
Vlada je najveći poslodavac i ljudi se plaše da protestuju. Ako protestuju, ljudi misle da će izgubiti posao, a oni koji čekaju plaše se da će izbubiti i ono malo nade da bi mogli doći do posla. To je jedan element. Drugi element je da nigdje nije ovakav medijski mrak kao što je u RS i nigdje nemate situaciju da javni servis (RTRS) isključivo podržava politiku SNSD-a. Ja za to optužujem međunarodne institucije koju su podržavale SNSD, jer su u njemu vidjele nadu i gurale ih na javnu scenu. Mi danas imamo javni servis, posebno mislim na RTRS, koji je medijsko sredstvo jedne partije i koji još uz to ima legitimitet međunarodnih institucija koje su im omogućile da tako nešto naprave. Mi jedini u regionu imamo RTV servis koji nema obavezu da barem jednom sedmično postavi vlast i opoziciju da se suočavaju o bilo kojoj temi. Zbog toga nemamo ni razvoj demokratije i imamo monopol jedne političke strukture, a to je SNSD. Dok god imate situaciju da javni servis govori o rastu izvoza, novim investicijama i zapošljavanju, a ništa od toga nema, nećete imati ozbiljnije proteste. Oni će se sigurno u jednom trenutku desiti, ali to će onda biti potpuni slom sistema. To će potrajati vjerovatno, ali onda ćemo imati ne evoluciju nego pravu revoluciju na političkoj sceni.
U samoj noći izbora priznali ste pobjedu SNSD-a i niste najavili borbu da dokažete nepravilnosti koje ste pomenuli u prvom obraćanju biračima u noći izbora?
Mi nikada nismo priznali rezultat i rekli smo odmah da je u pitanju potpuna manipulacija. Činjenica da sam ja vodio do devet sati naveče i da sam tad počeo naglo gubiti sve govori. Imamo i dokaze da je bilo manipulacije, ali se ništa nije moglo promijeniti i nisam od sebe htio praviti gubitnika koji je nezadovoljan. Postoji koalicija SNSD-a sa međunarodnim institucijama i znao sam da je to bitka koja se ne može dobiti. Međunarodnoj zajednici je bilo lakše da pređe preko nepravilnosti nego li da uđe u sukob sa SNSD i Dodikom.
Tu veče je došlo i do svojevrsnog razlaza sa SDS-om, jer je neposredno nakon izbora došlo do stvaranja koalicije SNSD – SDS koja je bila jasna i tokom predizborne kampanje. SNSD se i zahvalio SDS-u na fer kampanji.
Ja ne mogu ništa prigovoriti SDS-u tokom predizborne kampanje, jer sam najveću pobjedu ostvario tamo gdje je SDS bio jak, recimo na Sokocu. Dobio sam više glasova nego sve partije iz opozicije zajedno. SDS je sigurno očekivao više, mi smo bili zajedno u klubu u noći izbora i oni jesu bili razočarani. Šta će oni u budućnosti raditi to je njhova odluka. Moje mišljenje je da, ako SDS ostaje opoziciona politička partija trebali bi postizati dogovore sa opozicijom. Ujedinjena opozicija je pokazala da može biti realan izazov. Na jesen bi trebalo popričati sa SDS-om da vidimo da li će oni biti za ili protiv SNSD-a.
Vidljivo je da se na nivou mjesnih zajednica počinju dešavati zanimljiva iskustva sa izborima gdje organizovane grupe građana preuzimaju vlast. Kako to objašnjavate?
Mislim da je to odlično. Što je niži nivo vlasti moguć je drugačiji oblik političkog djelovanja. To je znak buđenja svijeti i jačanja alternativnog otpora vladajućim strukturama. Ako se taj trend nastavi moguć je scenarij da će vladajući ukinuti mjesečne naknade da bi eliminisali njihov uticaj, ali time će dobiti još veči otpor građana. Bitno je da su ljudi osjetili važnost svega toga i to upućuje da će se javnost malo više probuditi.
Letargija je stabilna, ljudi ne izlaze na izbore i ne žele da daju svoj glas političkim partijama. Na neki način, na političkoj sceni godinama su isti ljudi i to otežava buđenje iz letargije. Šta to PDP može da promijeni?
Mi smo mnogo toga uradili i prije, ali i tada su mediji podržavali SNSD, pa se to nije vidjelo. Mi smo za vrijeme boravka u vlasti uradili mnogo na stabilnosti budžeta i za stabilnost finansijskih institucija. PDP se i promijenio, neki ljudi su otišli neki novi došli. Sa novim ljudima i u PDP-u se događa smjena generacija. Držimo se platforme da je ekonomija glavni temelj politike. Zapošljavanje, penzioni sistem, školstvo su ključne teme kojih se mi držimo, sve ostalo je politikanstvo.
Većina partija ima formalnu unutrašnju demokratiju, ali lideri partija u BiH i dalje, većinom, ostaju isti. Očekujete li da će Mladen Ivanić prestati biti lider PDP-a?
To će se sigurno desiti. Ja sam političar koji je praktično bio sve ono što jedan političar može biti. Sad mogu početi ponavljati stvari, a to ne želim, jer ja ne spadam u političare kojima je politika uslov života. Međutim, postoje dva razloga zbog kojih trebam da budem još malo prisutan. Prvo, imao sam dosta visoku podršku na izborima i to u gotovo nemogućim uslovim, jer nisam imao novca i medijsku podršku. Drugo, trebaju se stvoriti uslovi unutar partije za tu generacijsku promjenu da ona ne bude šok nego prirodan proces. Sada ne postoje ti uslovi.
Kao profesor ekonomije, dobri ste u računanju i znate da nas čeka vruće budžetsko ljeto. Koliko će nezadovoljstvo biti potpomognuto činjenicom da budžetski korisnici neće moći primati sadašnja primanja iz budžeta?
Tu vlada potpuna konfuzija. Svaki dan imate vijesti da su prihodi veći nego ikad. Tu neko nekoga laže. Ne vidim iz onog što pratim da je ekonomska aktivnost počela da raste, naprotiv, mislim da ona svakim danom pada. Mislim da će budžet ubrzo biti u velikim teškoćama. U RS od milijardu i 600 miliona, 300 miliona čine krediti MMF. To su tuđe pare. MMF više neće da daje pare bez uslovljavanja, oni će tražiti velike reforme. Javni sektor kojim upravlja vlada (željeznice, šume, pošte, elektroprivreda) su u sve težoj situaciji nego ikad poslije rata. Sam budžet se najviše troši na administraciju i plate, a to je neodrživo. Posljedica toga je rast poreza i to dalje dovodi do propasti. Ovu vlast to ne interesuje, ona ima logiku i troši dok smo mi na vlasti, a neka drugi to sređuje. Ova vlast vodi u sunovrat ekonomiju RS i ne vidim u njoj ni jednu osobu koja se bavi ovim problemima. Republiku Srpsku, ako ovako nastavimo, čeka sudbina Grčke. Među ministrima ne vidim nikoga ko ima neku širu stratešku viziju kad je u pitanju privreda ili ekonomija RS. Na nesreću, ljudi to trpe. Vlast je očito napravila neku vrstu dogovora sa nevladinim organizacijama, borcima, penzionerima, sindikatima. Oni se ne bune, a ostali ćute. Koncentracija nezadovoljstva je raštrkana i zbog toga, u ovoj godini, ne očekujem velike proteste.
Ignorisanje problema koje imamo od strane javnosti njih ne čini manjim. Na koji način animirati veći broj intelektualne i univerzitetske elite da se uključe u rješavanje nagomilanih problema?
Ne treba puno očekivati od klasične akademske zajednice, jer je i nju uhvatio sindrom straha od vlasti. Tu ja ne očekujem neke velike promjene. Promjene očekujem u nastajanju nove, generacijski mlađe strukture ljudi koja je obrazovana i koja je putovala po svijetu. Ljudi koji su sad u svojim tridesetim godinama čine tu mlađu alternativu, i oni će u jednom trenutku reći dosta. Dok ta generacija ne progovori ne očekujem veće promjene. I to je jedina generacija koje se ova vlast plaši.
Vezani tekstovi : Čavić : RS ima samo jednog gospodara