Gospodine Čaviću, ima li opozicije u Republici Srpskoj?
Ima, s tim da u opoziciji nema koordinacije u djelovanju protiv koalicije na vlasti, tako da mi koji smo u opoziciji, a inače smo malobrojni, djelujemo pojedinačno, i to slabo dopire do javnosti. Na to dodajte ogroman uticaj režima na medije, gotovo svi štampani mediji su ili pod kontrolom režima, ili su blagonakloni prema režimu, javni servis RS djeluje kao portparol režima, a samo dio elektronskih medija ima kritički stav, a i oni su pod pritiskom i pitanje je da li će finansijski izdržati, održavajući kontinuitet slobodne kritike.
Očigledno je da pored Demokratske partije postoji i opozicija sa znakovima navoda?
Demokratska partija je jedina stranka koja je, bez kalkulacija, odmah poslije izbora jasno poručila da neće ulaziti u bilo kakve pregovore o učešću u vlasti bilo gdje sa režimom. Nije odgovorno prema našim biračima da u predizbornoj kampanji vlast nazivamo režimom, a da nakon izbora sve zaboravimo i uključimo se u lov na fotelje, što su neke stranke uradile ,kao npr. NDS ili SDS koji je u koaliciji sa njima za formiranje vlasti na nivou BiH. U PDP-u je očigledno opredjeljenje za opoziciono djelovanje rezultat odbijanja SNSD da sa njima pravi bilo kakve dogovore, a ne potpune opredjeljenosti stranke, pa je zbog toga u ovoj stranci došlo do brojnih unutrašnjih problema. Zbog toga trenutno djeluje da je jedino Demokratska partija prava opozicija, jer mi tako i radimo, i može se reći da je dobar dio opozicije u RS danas opozicija pod navodnim znacima. Ne mora značiti da će ovakvo stanje dugo trajati.
Prije nešto više od 3 mjeseca, za naš portal ste izjavili da Bosna, koliko god komplikovana bila, ipak postoji. Kako danas promišljate na tu temu?
Jednako. Neosporno je da državni kontinuitet BiH postoji, ne zbog dobrovoljnog kompromisa između unutrašnjih političkih faktora u BiH, već isključivo zbog postignutog kompromisa velikih sila koje su bile u potpunosti involvirane u rješavanje bosanskohercegovačkog unutrašnjeg konflikta. Rezultat toga je država BiH, sa dva entiteta i tri konstitutivna naroda, konstituisana na temelju tzv. Ženevskih i Njujorških principa dogovorenih u septembru 1995.godine, i Dejtonskog mirovnog sporazuma kao i Pariškog sporazuma o miru u BiH iz novembra i decembra 1995.godine. Na tim temeljima BiH je izdržala proteklih više od 15 godina, i još uvijek ne postoje dovoljno snažni razlozi da se odstupi od ovih temeljnih pretpostavki za postojanje BiH kao države.To što danas nema nikakvog unutrašnjeg kompromisa čak ni oko formiranja vlasti na nivou BiH ne znači da je država nestala. Kakva je takva je, ona je i dalje država, a raspad ni jedne države, pa ni ovakve kakva jeste danas BiH, ne može proći bez miješanja velikih sila i UN. Svako ko danas misli da se država može raspasti, ili da se može nasilno promijeniti njena unutrašnja entitetska struktura, a da se pri tome ne umiješaju strane sile, a posebno one koje su garanti Dejtona, mora računati da je u teškoj zabludi.
Šta je uslovilo toliku polarnost i zaoštrenost na političkom nebu Bosne i Hercegovine i Srpske u poslednjih nekoliko mjeseci?
Različiti etničko politički pristupi državi doveli su ovu zemlju u ovakvo stanje. Istovremeno, velike sile više nemaju toliki interes za prisustvo u BiH, jer imaju daleko veće probleme i potrebu za prisustvom u Aziji, na Srednjem istoku i na sjeveru Afrike. Oni su BiH strpali u politički karantin i vode isključivo računa da se politička bolest iz BiH ne proširi na okruženje. Iz takvih okolnosti proizišla je sloboda razvoja etničko političkih koncepcija koje su u suprotnosti sa osnovnim principima Dejtona, tipa: treći entitet, unitarna država ili secesija. Izabrane političke elite Srba, Hrvata i Bošnjaka u teškim ekonomsko socijalnim okolnostima koje egzistiraju u cijeloj BiH, imaju interesa da uguše strah od gladi, najefikasnijim oružjem, strahom od sukoba u kojem se nalazi sve više ljudi u ovoj zemlji.
Kako se to može odraziti na, kolokvijalno rečeno, običan svijet?
Najefikasniji način da natjeraš običnog čovjeka da prestane da misli o praznom stomaku je da mu napuniš glavu.Tako se i dešava, glave su napunjene strahom, kod Bošnjaka od Srba, kod Srba od Bošnjaka, a kod Hrvata i od Bošnjaka i od Srba. Iz tog straha proizilazi i razmišljanje da je bitnije sačuvati glavu, pa makar i praznog stomaka. Zato se danas svaki oblik bunta protiv socijalne bijede u kojoj se nalazi ogromna većina građana RS, protiv bezočne uzurpacije javnih sredstava i megalomanske rastrošnosti režima, proglašava ugrožavanjem RS i njenog statusa. Svako političko osuđivanje stanja u RS režim odmah okvalifikuje kao osuđivanje i ugrožavanje statusa RS. Može režim optuživati političare u opziciji na ovaj način, ali ne može narod, a kada narod uzme stvar u svoje ruke, još ako je gladan, bijesan i prevaren, tada neka nam je Bog na pomoći.
Kao lider opozicione partije, kako gledate na rad Predsjednika, Premijera i Skupštine? Svojevremeno ste izjavili da je Džombić dobar izbor za predsjenika vlade?
Da, izjavio sam to, ali ste izostavili drugi dio izjave, da je on dobar izbor za opoziciju. Džombić je izabran ne da misli, već da sluša. Republika Srpska već zadnjih pet godina ima samo jednog vladara, a to je Milorad Dodik. Tamo gdje je on, tu je vlast. Svi ostali su samo skutonoše vladara. Zbog toga u RS postoji režim, a ne vlast. To što Dodik odluči, provode Vlada i njihova većina u Narodnoj skupštini, bezpogovorno i snishodljivo. Mnoge stvari, da se njih pita, ne bi uradili, ali ih se ne pita. Njihovo je da ćute i provode.
Kako će se po vama raspetljati gordijev čvor-formiranje vlasti na nivou BiH? Ima li ikakve šanse za kompromise?
Neće se ni raspetljati, čak i kada se formira vlast, jer su konceptualne razlike onih koji trebaju formirati vlast toliko suprostavljene da je teško očekivati neku spektakularnu promjenu.
Niste više senator, svjedoci smo da vlast u Srpskoj vama, a i ostalim neistomišljenicima, itekako zagorčava život. Gdje je tome kraj?
Režim će činiti sve da uguši svaki oblik suprotstavljanja, i pri tome neće birati sredstva, koristeći sve instrumente kojima raspolaže, od instrumentalizovane policije kojoj će biti zadatak da individualno svakog za njih potencijalno opasnog neutrališe prvo prijetnjama, pa onda montiranim krivičnim prijavama, režimski mediji će biti u funkciji kompromitacije takvih, a novac, kao univerzalno sredstvo za bušenje rupa tamo gdje burgija neće, biće korišten da se pokušaju zatvoriti usta onima koji se ne boje ni prijetnji, ni policije, a ni režimskih medija. Moćna sredstva su u njihovim rukama, i sve dotle dok je otpor režimu individualan i sporadičan, a ne masovan i organizovan, ta njihova moćna sredstva će imati željenog efekta. Može režim na taj način riješiti probleme koje im stvara nekoliko ljudi, ali ako se radi o nekoliko stotina ljudi, a da ne govorim o više, sredstva kojima raspolaže režim neće biti dovoljna. Oni su toga svjesni i zato će trenirati strogoću na onim najglasnijim, da ih ućutkaju za primjer, računajući da će se svako ko razmišlja da se njima suprotstavi suočiti sa svojom ličnom dilemom: Ima li smisla da se suprotstavljam, jer ako je onako prošao Čavić, Ivanić,…. šta će tek meni uraditi? Ja zbog svega prethodnog očekujem da će se režim sa mnom nastaviti obračunavati, a o tome imam i pouzdane informacije i ne sjedim skrštenih ruku.
Očekujete li bilo kakvu aktivnu i konkretnu reakciju naroda, koji iz dana u dan tone u ekonomski ambis?
Ovakva situacija u kojoj političko suprotstavljanje opozicije režimu djeluje slabašno, može dovesti mnoge ugrožene ljude koji se ne bave politikom, već politiku doživljavaju kao uzrok svih njihovih ličnih problema, da se grupišu i preuzmu odgovornost za promjene u svoje ruke. Ovakav rasplet događaja ne može se isključiti ako se nastavi demokratsko, ekonomsko i socijalno potonuće koje prouzrokuje režim svojom nerazumnom i neodgovornom politikom.