Prema Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima, svi imaju pravo na „slobodu mišljenja i izražavanja“, a nezavisno novinarstvo je jedan od osnovnih elemenata razvoja demokratskog društva. Međutim, postavlja se pitanje koliko se ti principi poštuju u RS?
Svaki govor o neslobodama u okviru medijske sfere u RS, u vladajućim strukturama i njima bliskim medijima nailazi na osudu. To potvrđuje slučaj profesorice Tatjane Tapavački- Duronjić. Naime, profesorica koja predaje na Fakultetu političkih nauka, na Odsjeku žurnalistika, dala je intervju za naš portal u kojem je izjavila: „Prema mom subjektivnom mišljenju mediji kod nas nisu slobodni i primećuje se visok stepen uticanja politike na medije.“ Sutradan su jedne banjalučke dnevne novine objavile članak u kojem se prof. Tapavički- Duronjić krajnje neprofesionalno vrijeđa.
U izvještaju o stanju medijskih sloboda u BiH koje je sproveo Media Centar krajem 2009. i početkom 2010. godine ističe se da su „medijske slobode, iako su u određenim periodima bile na dosta visokom nivou, posljednjih godina značajno ugrožene. Različiti pritisci na medije i novinare u BiH su prisutni, čak svakodnevni, a institucionalna i društvena podrška medijima i novinarima manjkava“.
U čemu se ogledaju ti pritisci i kako se sa njima nose oni koji ih trpe?
U okviru programa Alternativne televizije možemo vidjeti malo drugačiju stranu „ljepšeg i boljeg dijela BiH“, ali su zbog tih priloga i emisija novinari i urednici izloženi pritiscima i bojkotima. Podsjećanja radi, novinari ove televizije su, tokom predizborne kampanje prošle godine, dobili zabranu prilaska štabu SNSD-a, a članovi pomenute partije bojkotuju i pojavljivanje u emisijama ATV-a.
Nataša Tešanović, direktorica Alternativne televizije iz Banjaluke, istakla je da se televizija kojoj je ona na čelu, otkad postoji, jednako kritički odnosila prema svakoj vladajućoj strukturi u RS i zbog toga je trpjela veće ili manje pritiske, u zavisnosti od toga ko je tu vlast i koliko dugo “držao”.
„Pritisci su se uglavnom svodili na usmene prijetnje novinarima, urednicima i odgovornim licima, pojačane finansijske i inspekcijske kontrole, pritisak na firme da se ne oglašavaju na ATV-u, a SNSD je patentirao i svojevrstan bojkot naše televizije, u vidu odbijanja davanja izjava ili gostovanja u informativno-političkim emisijama“, rekla je Tešanovićeva za BUKU.
Ona je dodala da su novinari ATV-a „za mandata premijera Dodika, nerijetko bili izloženi napadima i uvredama, nažalost i u prisustvu svojih kolega od kojih, sem nekih rijetkih izuzetaka (kolege sa BN televizije, EUROBLIC-a i pojedinih portala) gotovo da nisu imali podršku, a o solidarnosti da i ne govorim“.
Svakodnevnim pritiscima zbog rada koji ne pogoduje vladajućoj struji u RS izložena je i urednica na BN televiziji Suzana Rađen Todorić, koja u svojim emisijama govori o onome o čemu većina medija šuti.
„Susrećem se sa onim javnih izrečenim pritiscima u emisijama koje vodim, pa čak prozivkama na nekim stranačkim skupovima, do onih koji se upućuju preko posrednika. Znate, nisu česte situacije da ‘glavni igrači’ vrše pritisak direktno. Ta vremena su prošla, sada se primjenjuje druga, sofisticiranija taktika“, rekla je za naš portal Rađen Todorićeva.
Objasnila je da ta taktika podrazumijeva da joj se obično jave neki ‘prijatelji’ koji prenose poruku iz ‘dobro obaviještenih krugova’ koji joj kažu da nije u redu to što radi i da malo spusti lopticu i slično, dodajući da te vrste poruka ne dolaze samo iz vladajućih, već i iz nekih opozicionih krugova, što znači da su svi osjetljivi na kritiku.
Posljednje dvije godine, Vlada RS izdvajala je po pet miliona KM za „pomoć“ medijima. Ranije je Tanja Topić, politička analitičarka iz Banjaluke, komentarišući za naš portal novčanu pomoć Vlade RS za medije rekla da je ”ovoj Vladi jako bitan odnos sa medijima i naravno da se vidi pokušaj dobijanja, odnosno kupovine naklonosti medija”.
Međutim, nisu svi mediji dobili tu novčanu podršku.
„ATV jedina nije dobila niti marku od novca budžetskih korisnika koji je Vlada RS namijenila za podršku medijima u RS u 2010. godini“, rekla je Tešanovićeva.
Alternativoj televiziji nikad nije ni objašnjeno na osnovu kojih kriterija i za koje projekte od opštedruštvenog značaja su donirani drugi mediji, među kojima i oni sa daleko manjom gledanošću, čitanošću ili uticajem na javno mnjenje u RS.
U ovakvoj atmosferi došlo je do gotovo potpune hegemonije u sferi medija i do njihove zloupotrebe za širenje propagandnih ideja. Prema pomenutom istraživanju Media Centra, ”sadržaji medija su u manjoj ili većoj mjeri u službi interesa vlasnika i s njima povezanih centara političke i ekonomske moći, te je kredibilitet i kvalitet novinarstva u značajnoj mjeri ugrožen”.
Političari u RS ne trpe novinare koji „narušavaju“ sliku o RS time što prenose drugačije informacije od onih koje možemo čuti u medijima naklonjenim vlasti. Tu netrpeljivost otvoreno pokazuju, pa tako nekadašnjem premijeru, sadašnjem predsjedniku Miloradu Dodiku nije strano ni svađanje sa novinarima. Još uvijek se priča o Dodikovom nastupu u emisiji „Nedjeljom u 2“ na HRT-u, kada je pokazao da se ne može nositi sa novinarskom provokacijom. Podsjetimo se i Dodikovog ponašanja prema bh novinarima: novinaru Federalne televizije, Miši Vidoviću, rekao je da želi da mu ”otkaže srce”, a novinara ATV-a, Vladimira Kovačevića, nazvao je lažovom, rekavši mu da “laže i petlja kao i uvijek”.
Kuda dalje?
„Protiv neslobode javne riječi i cenzure jako se teško boriti u uslovima pomanjkanja tzv. esnafske solidarnosti, opšteg siromaštva i korupcije, u ambijentu u kome se organizuju prave medijske i političke hajke na one rijetke koji se usude da drugačije misle. No još veći problem predstavlja kompromizerstvo, strah i demagogija onih koji sebe smatraju intelektualnom elitom, (dovoljno je vidjeti ponašanje senatora RS), a šta onda očekivati od ‘malog’ čovjeka, uplašenog za svoju egzistenciju“, rekla je Tešanovićeva.
Sjetimo se emisije TV BUKA na temu „Sloboda izražavanja“, koja je održana pred izbore prošle godine, kada je od 15 pozvanih „intelektualaca“ njih 12 odbilo sudjelovanje u ovoj emisiji. Kao razlog za odbijanje gostovanja u emisiji naveli su bojazan od posljedica, odnosno strah od problema koje bi imali ukoliko bi javno govorili o ovoj temi.
Nije moguće da je društvo RS baš tako dobro ustrojeno da nije potrebna kritika istog.
Suzana Rađen Todorić istakla je da njena kritika da je njena kritika agumentovana činjenicama i da nije sama sebi svrha.
„To je kritika koja ima cilj da ukaže na anomalije koje postoje u politici i društvu uopšte i opomene one koji su kreatori takvog ambijenta. Ja sam, međutim, spremna na pritiske i nemam namjeru da zbog toga bilo šta mijenjam kada je riječ o pristupu poslu kojim se bavim“, rekla je ona.
U atmosferi gdje političari ne poštuju demokratske principe i oduzimaju slobodu medijima, gdje oni koji bi se trebali baviti zaštitom tih prava zakazuju, a iz naroda se ne čuje glas kritike takvog stanja, onda ostaje jedino na novinarima da se svojim radom izbore za slobodno i fer izvještavanje.
„Samo kod nas novinare mogu da šikaniraju, da pozivaju na linč novinara, a da se zbog toga niko ne uzbuđuje. Svuda u svijetu takvo ponašanje je društveno neprihvatljivo i bilo bi osuđeno. Samo se kod nas ćuti“, rekla je Rađen Todorovićeva.
Naše sagovornice pokazuju da postoji oružje u borbi protiv medijske neslobode koja je dijagnostifikovana u RS. Ta borba nije laka, bojkoti i pritisci su svakodnevni, ali da nema otpora pojedinaca propaganda koja se širi iz vladajućih političkih elita obuhvatila bi cjelokupnu medijsku sferu i onemogućila bilo kakvu kritiku. Mi se možemo samo nadati da će takvih novinara biti više.