Da članovi Odbora Zagrebačke nadbiskupije zaista znaju kako se živi u Hrvatskoj, ne bi za logotip izabrali obitelj s troje djece (s tendencijom povećanja njihovog broja), jer bi bili itekako svjesni i da one s manje djece jedva sklapaju kraj s krajem. No, ovaj logotip nosi sa sobom još neke velike i opasne poruke, ali i diskriminirajuće.
Pokušavajući nam poručiti što je to što dragi Bog najviše voli, biskupi s blagoslovom gledaju na višebrojnu obitelj, pokazujući da je Svevišnjem sigurno malo manje drago da imate samo jedno dijete, usprkos teškim vremenima u kojima živimo. A još manje bilo bi mu drago da, nedajbože, ostanete samac, odlučite se na samački život. Scenarij je to naročito tragičan za jednu ženu. Odreći se mogućnosti biti pravom hrvatskom katoličkom majkom, požrtvovnom rodiljom, koja će donijeti puno Hrvata ovoj zemlji iz koje svatko tko može gleda pobjeći glavom bez obzira, ravno je tragediji.
Najmanje, naravno, Bog će vas voljeti ako živite u istospolnoj zajednici. U tom slučaju ne gine vam pakao i vječna vatra. Poruke ovog logotipa opasne su jer katoličkom stadu govore koga treba voljeti i poštovati više, koga manje, a koga uopće ne. Logotip nam ne govori da smo pred Bogom svi jednaki, već da su neki jednakiji od drugih, dok neki treći uopće ne ulaze u razmatranje. Poruka ovog logotipa nije ta da je samo ljubav važna, već propisuje točno kakva to ljubav mora biti, i da neke ljubavi nisu ljubavi.
U ovoj godini koja je označena kao godina obitelji, važna bi poruka trebala biti da je obitelj svaka zajednica ljudi povezanih jakim osjećajem ljubavi. Zato onim ljudima u haljinama i sa zlatnim kapama što strše u vis, koji su smišljali logotip, možda treba poslati poruku koja se krije u stihovima Ramba Amadeusa: “Molim vas, hitno me povežite s glavnim!”.
Index.hr