Kada su zvaničnici napustili konsenzus, građani su snosili posljedice.
To su činjenice i one se odnose na svaki dio zemlje i na svaki nivo vlasti. U posljednje tri godine životni standard je pao, a siromaštvo se povećalo.
Jedini način da se ostvari korist za građane jeste da se brzo izgradi konsenzus. To znači vođenje dijaloga i usredsređivanje na politiku koja je pragmatična, razumna i koja ima šansu za uspjeh. Raspravljanje o matematičkim većinama i etničkom sastavu ne ide u korist građana Bosne i Hercegovine. Mora postojati i sadržaj.
Prošle sedmice obustavio sam primjenu Zakona o državnoj imovini RS dok Ustavni sud BiH ne donese konačnu odluku o tom zakonu. Ja tu odluku nisam donio olako. Ona je došla tek nakon ponovljenih poziva, kako mojih, tako i od strane drugih predstavnika međunarodne zajednice, organima vlasti u RS da se suzdrže od preduzimanja jednostranih radnji.
Savjet za provedbu mira je više od godinu dana pozivao vlasti RS da se dogovore o ovom pitanju sa drugim relevantnim vlastima u BiH. Ti pozivi su ostali bez odgovora.
Postoje različita tumačenja Ustava BiH u pogledu odgovarajućih prava vlasništva nad državnom imovinom. Međutim, jednostrane mjere, poput ovih koje je preduzela RS po pitanju državne imovine, ako se realizuju, spriječile bi svako stvarno rješenje pitanja državne imovine i unijele bi još više konfuzije u pogledu vlasničkih prava. To bi još više ugrozilo napore na otvaranju novih radnih mjesta, koja su prijeko potrebna. Ljudi odlučuju da ne kupuju imovinu i da ne ulažu u poslovanje u Bosni i Hercegovini jer je često nejasno šta je u čijem vlasništvu.
Osim toga, ukoliko bi se ovaj zakon proveo u svojoj sadašnjoj formi i u trenutnim političkim okolnostima prije no što Ustavni sud BiH donese odluku, izgledi za ekonomski oporavak, poboljšanje političke atmosfere i skoro zatvaranje OHR-a ozbiljno bi bili umanjeni.
Rješavanje pitanja državne imovine – a time i stvaranje uslova za značajno povećanje investicija u BiH – znači postizanje sporazuma između svih strana.
Prošlo je više od šest godina otkako je Savjet za provedbu mira prvi put apelovao na vlasti da postignu sporazum o raspodjeli imovine koja je ranije bila u vlasništvu Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine i imovine SFRJ koja je pripala BiH prema Sporazumu o sukcesiji. I prošlo je skoro tri godine otkako je Savjet za provedbu mira ponovo utvrdio da stranke u BiH moraju postići “prihvatljivo i održivo rješenje pitanja raspodjele imovine između nivoa države i ostalih nivoa vlasti” prije no što se može razmatrati zatvaranje OHR-a.
Kako stvari sada stoje, u nekim slučajevima, institucije vlade moraju iznajmljivati prostorije koje bi, kad bi se postigao pravičan sporazum, mogle biti njihovo vlasništvo i koje bi besplatno koristile. Sada je važno da sve vlasti poštuju vladavinu zakona i nezavisnost pravosuđa i dopuste da Ustavni sud BiH radi svoj posao, kako predviđa Dejton.
Nakon skoro dvije godine na poziciji visokog predstavnika i specijalnog predstavnika EU i dalje sam uvjeren da je moguć stvarni i brzi napredak u ovoj zemlji. Ukoliko postoji politička volja, političari još mogu naći rješenje iako je zakon RS pred Ustavnim sudom. Stoga ću u narednim mjesecima, zajedno sa relevantnim partnerima iz međunarodne zajednice, raditi sa domaćim zvaničnicima kako bi se politički lideri vratili za sto i našli rješenje koje može biti od koristi svima. Domaće vlasti su to mogle uraditi same, ali nisu.
Sada je vrijeme da se sva pitanja pogledaju iz nove perspektive. Vrijeme je za izgradnju povjerenja među političkim akterima; vrijeme je da se radi u pravom interesu svih građana. Jer političari su zbog toga i izabrani.