Možda su takva shvatanja proizašla iz neke podsvjesne želje za privilegiranošću, budući da ih bog, čije ime često zalud izgovaraju, nije naročito blagosiljao zdravim razumom. Zato dobar domaći vjernik nalazi načina da religiju pretvori u igru u kojoj se dobiva kad se dobiva, a ne gubi se kad se gubi.
Kako biti percipiran kao dobar vjernik u Bosni i Hercegovini? Vjerovatno ni u državnoj administraciji ne postoji tako nezahtjevna i jednostavna pozicija, koja uz minimalna ulaganja daje neprikosnoveno pravo kritike društva i dodjeljuje nedodirljivu ulogu moralnog stuba u zajednici čiji se principi raspadaju pod uticajem zapadnjačke dekadencije.
Prvo i osnovno pravilo je: izgledaj kao dobar vjernik.
To se najprije postiže obaveznim obilascima masovnih molitvi i skupova, pri čemu je osnovni zahtjev taj da tim skupovima prisustvuje najmanje desetak osoba poznatih dobrom vjerniku, kako bi postojali oni koji će nepogrešivo izdvojiti nazočne i osuditi odsutne. Ostala molitvena okupljanja nisu nužna, budući da takve skupove posjećuju uglavnom novopečeni dobri vjernici, i oni malobrojni koji zapravo smatraju svojom dužnošću obratiti se bogu i onda kada na njima ne počivaju pogledi koji bi revnosno razglasili vijest o zanosu individue.
Izgled dobrog vjernika poprima se i skromnom pozom, uz često ispuštanje artikuliranih i manje artikuliranih religijskih pokliča, poput „Bože me oprosti“, „Bože, pomozi nam“, „Bože sačuvaj“, na domaćim i stranim jezicima, već prema religijskom ubjeđenju ( ili religijskom prividu ) pojedinca. Ukoliko neko opsuje boga, ili izrekne kakvu drugu jeres, coktanje jezikom, prevrtanje očima i ( opet ) religijski poklič jasno će izdvojiti dobrog vjernika od onih koji će se, ako Bog da ili inšalah, vječno prevrtati i peći na laganoj vatri. Dobar vjernik redovno će biti ukrašen nekim obilježjem koje, valjda, služi da svevideće božije oko i jednako svevideće oko budnih posmatrača ( eventualno novinara ) ne zamijeni dobrog vjernika sa nevjernikom. To može biti, prema potrebi, stilizirani križić ili božije ime na arapskom jeziku, zakačeni na lančiću, narukvici ili privjesku za ključeve.
Jasno je da su veličina i eksponiranost obilježja direktno proporcionalni snazi vjerovanja.
Dobar vjernik će, uz prethodno nabrojane atribute, uvijek naći načina da naglasi svoju opredijeljenost govoreći o njoj povišenim i nadmenim glasom, obarajući se na bezbožnike ( najviše na one koje je već demaskirao nadležni vjerski poglavar ), javno hvaleći druge dobre vjernike koji sa jednakim manjkom iskrenosti u javnom istupu spomenu božanstvo, dajući milostinju kada je u društvu bilo drugog dobrog vjernika ili pak osobe kojoj želi naglasiti svoje milosrđe proisteklo iz posvećenog srca, s tim da mu davanje milodara nikada neće pasti na um kada u samoći prolazi pokraj potrebitih. Dobar vjernik će slušati Christian rock ili Sami Yusufa, Radio Mir ili Radio Bir, a u statusu na Facebook-u obavezno će navoditi citate iz Biblije ili Kur'ana, izjave svetaca ili hadise, spremno se zaklinjući kako svaka pojedina izjava ukazuje na to da su sva postojeća naučna saznanja detaljno razrađena u svetim knjigama, ali zamuckujući kada mu neko zatraži da to objasni.
Dobar vjernik je veoma dosljedan u svojoj nedosljednosti.
Formalna strana religije mu je sveta.
On će sa nepogrešivom tačnošću i spremnošću sklapati ruke, padati na klecalo ili na sedždu, mrmljati molitve poluglasno, osim kada izgovara dio kojeg se sjeća, paliti svijeću ili dijeliti kurbane, ali će jednako mrziti iskrene vjernike koji proziru njegovo licemjerje i sažaljevaju ga, prezirati poklonike drugih religija ( ili etničkih skupina, što se u našim krajevima rijetko kada može razdvojiti ), sa gađenjem će se obrušavati na ateiste, a sa visine gledati agnostike.
Suština religije, po kojoj je čovječnost osnova, po kojoj su svi ljudi jednaki, i po kojoj samo bogu pripada pravo da sudi, jeste nešto što će mu izmicati ili čemu će on izmicati, što mu neznanje neće dozvoliti da shvati ili što pak neće htjeti da razumije. Iz svetih knjiga birat će dijelove koji mu odgovaraju i koji ga ne zamaraju, i ponavljat će ih jednakom upornošću s kojom će izbjegavati ili proglašavati loše shvaćenim one dijelove koji od njega traže neki napor, ili nalažu neko odricanje.
Dobar vjernik će se odavati onim porocima za koje je siguran da se u svijetu dobrih vjernika shvataju kao dopuštena masovna zabava, ali će uvijek paziti i na to da ga njegova predanost izdvoji od mase pred budnim očima čuvara moralnog reda i poretka.
On će uvijek biti spreman primijetiti da je skupina dobrih vjernika ugrožena, a naročito kada se čini da ju ugrožava druga religija; svjesno će, međutim, previđati ili poricati da njegova religija ugrožava druge.
Dobar vjernik nije dobar čovjek, niti je dobar građanin. Dobar vjernik je u prvom redu licemjer. On će uvijek spremno prilagoditi svoje stavove i shvatanja masovnim i općeprihvaćenim, zagovarat će koncept božanske pravde kad je u krivu, a inzistirat će na konceptu ljudske pravde kada je u pravu. On uvijek pobjeđuje, jer iza njega i iz njega uvijek progovara bog, bog uređen prema njegovim uvjerenjima, u skladu sa njegovom udobnošću, bog izgrađen na slici koja će mu olakšati život, uzvisiti njegovu osobu, a uniziti njemu omražene.
Dobrom vjerniku ništa nije sveto, osim njega samog.
Njegova predanost vjeri, njegova odanost religiji samo su krinka pod kojom krije sebično, iskvareno, pohlepno, nevjerno srce.
Čuvajte se dobrih vjernika.
I ma kojoj religiji pripadali, ma kojem se božanstvu klanjali, njegujte u sebi najprije čovjeka.
Vjerujte da Bog to želi.