Mnogi među nama se žele boriti protiv tih bolesti i tih osjećanja, malobrojni se s njima uistinu uhvate u koštac, a još je manji broj onih koji ih uspješno prevladaju. „Naši demoni nadglasavaju naše bolje anđele“, i u njihovoj rici, njihovom zaglušujućem urliku, riječ razuma zamire, gine, nestaje.
Demoni, rođeni u burnoj prošlosti ovih krajeva, neometano i jednakom silinom divljaju stoljećima poslije.
„Gdje su demoni?“, pitat će manje upućen čovjek, katkada posprdno, katkada začuđeno.
Znam gdje su oni koje sam vidio lično, čijim sam nedjelima svjedočio.
Jedan demon stanuje u maloj kućici nedaleko od većeg grada, i u njoj obitava sa bračnim parom. Supruga se ni u svojoj poodmakloj srednjoj dobi ne usuđuje posjetiti grob svojih roditelja, sa kojima je muž bio u teškoj zavadi. Na pitanje zašto, kaže: muž ne dopušta, bez njegove dozvole ne može. Supruga se ne usuđuje prekinuti odlazak na tržnicu, sjesti u kafić i popiti kafu. Na pitanje zašto, kaže: muž bi me ubio da negdje sjednem sama. Kada bi ju neko pokušao uvjeriti da može i smije raditi što želi, samo bi se stresla, odmahnula glavom i smiješila na način koji kao da je poručivao neznalicama i nesvjesnima: bog, običaj, knjiga, tradicija navalili su na njena ženska pleća težak teret dužnosti i podređenosti, teret koji se ne zbacuje, nego se nosi, s njim se rađa i s njim u grob liježe.
Drugi demon također stanuje u maloj kućici nedaleko od većeg grada, i dok taj grad vrije, u i oko male kućice sliježe se tišina koju tek katkada prekidaju uznemirujući krici. Oni dopiru sa usana dvadesettrogodišnjeg mladića za kojeg se nikada neće znati da li je bio u stanju doprinijeti svijetu i učiniti ga boljim mjestom. Taj je mladić utonuo u melankoliju, potom u depresiju, i konačno u tešku duševnu bolest. Brižni roditelji nisu ga željeli voditi liječnicima, niti im je padalo na pamet smjestiti ga u neku ustanovu; takvo sramoćenje porodičnog imena bilo je nedopustivo. Vodili su ga čovjeku od religije, potom i čovjeku od prirode. Prvi je ponudio knjigu i molitve, drugi je ponudio trave i čajeve. Uzalud, jedan je život izgubio smisao, jedno je tijelo izgubilo dušu; uginula je pod teretom krivo usmjerenog ponosa i predrasuda, pod teretom običaja i zastarjelih shvatanja.
Treći demon živi u mnogim kućama diljem države Bosne i Hercegovine. Treći demon zasljepljuje građane, i uvjerava ih da vrijedi vidjeti samo ono što postoji unutar njihova iluzornog porijekla, da valja samo ono što je obojeno njihovom naročitom bojom, ukrašeno njihovim naročitim simbolom, prožeto i zapečaćeno njihovom religijskom pripadnošću i njihovom nacijom. Sve izvan toga je mutno, neznano, zastrašujuće i prokleto. Tako demon čini da mnogi žive, a da nikada ne shvate, ne spoznaju i ne vide čovjeka u dvjema trećinama najbližeg dijela čovječanstva koje ih okružuje.
Svako je vidio ponekog od ovih demona, i u svačijem je umu snaga da mu se suprotstavi, u svačijoj je ruci moć da ga zastraši, u svakom bistrom oku svijetli sposobnost da demona izagna natrag u mračnu prošlost iz koje je potekao, i osvijetli puteve novoj, čistoj svijesti.
Naš je demon tradicija iz koje smo, vođeni krivim rukama i zlobnim namjerama, izvukli i održali na životu samo ono najgore, što je u povijesti među ljudima i narodima sijalo razdor, raspaljivalo mržnju.
Naš je demon religija čiji su sveti smisao izvitoperili i izopačili oni koji, progovarajući iskrivljenom božijom riječju, nemilice grabe u naše novčarke i prazne naše duše besmislicama koje ne služe drugome do li da nas zastraše i natjeraju ne pitati odviše.
Naš je demon neznanje koje je vlastodršcima i zlobnicima potrebno kako bismo vječito stajali u mjestu, kako bismo neprekidno bili ogrezli u bijedi, zaslijepljeni glađu, spremni se uhvatiti za svaku slamku koja sluti spas, pa makar taj spas ne bio drugo do puko koristoljublje onih koji ga obećavaju.
Naš je demon ograda koju dižemo između sebe i drugih, sebe i drugačijih, naš demon je dijete kojeg podučavamo mržnji, naš demon je svijest koju radije ostavljamo zamračenom nego da uzviknemo i uznemirimo uspavane mase.
Budite na oprezu, vi nesigurni, budite spremni za borbu, vi snažni i razbuđeni, budite spremni za trajni boj, vi svjesni i razumni.
U kući pokraj vaše možda obitava demon.
U vašoj kući možda obitava demon.
Vrijeme se bliži i čas se primiče da se iz mračnih kutaka zabačene, izranjene države istjeraju ove nesretne sablasti koji odviše dugo čekaju da pređu u svjetlost.
Oružje nesigurnih je nada, oružje snažnih i razbuđenih je vjera u pobjedu, oružje svjesnih i razumnih je duh.
Izaberite svoje oružje, i borimo se!